PORAZOM od Hajduka na Poljudu Hrvatski dragovoljac i službeno je potvrdio drugoligaški status od iduće sezone, koji je jasan bio još od početka ovogodišnjeg prvenstva. Klub iz Sigeta probudio se u drugom dijelu sezone, ali to nije bilo dovoljno za skoro pa povijesno užasan prvi dio HNL-a.

Bez obzira na navijačke preferencije, ispadanje Dragovoljca iz lige dobra je vijest za hrvatski nogomet. Već smo pisali o skandaloznim propisima i odlukama HNS-a koji su dozvolili da usred prvenstva Dragovoljac na pogon Rijeke promijeni čitavu momčad kako bi odigrao prvenstvo do kraja.

To ispadanje samo po sebi neće ništa značiti ako se ne promijene i modusi razmišljanja među čelnim ljudima hrvatskog nogometa. Zagrebački klub je, ne svojom krivicom, mogao jedno od najzanimljivijih prvenstava napraviti neregularnim i direktno odlučiti prvaka u situaciji u kojoj im je neki pametnjaković dozvolio da rade, manje-više, što god je potrebno da spase HNS-ov obraz.

Takva praksa nije loša samo za razvoj kompetitivnosti lige koja već godinama ne može pronaći jak deseti klub za ovaj format već dugoročno narušava ionako tanko povjerenje u domaći nogomet. Neke druge odluke HNS-a su indikator da Savez nije spreman na to da se ovakva situacija ponovi. Ako se to obistini, bit će to još jedna velika mrlja hrvatskog nogometa.

Kako je HNS spasio Dragovoljac?

U ovom dijelu teksta treba podsjetiti čitatelje što se sve događalo u Hrvatskom dragovoljcu tijekom sezone. Naime, zagrebačka momčad je nakon uvodnih 20 kola uvjerljivo držala posljednje mjesto na tablici sa samo sedam bodova.

Zbog problema s isplatom igrača u klubu je došlo do velikog egzodusa. Otišlo je čak 14 igrača. Među njima su bili i neki nositelji igre, poput Vinka Petkovića, Benedikta Mioča, Petra Mamića i Andreja Lukića.

Većina njih dobila je slobodne papire nakon što im klub nije mogao isplatiti ugovorom dogovorenu cifru, nakon čega su potražili novi angažman. Povratnik u prvu ligu ostao je tako na korak od neviđenog scenarija u HNL-u, onog u kojem prvoligaš usred sezone odustaje od prvenstva.

U priču se uključio HNS koji je i sebe pokušao spasiti od kiksa i velike sramote. Pokušao je privoljeti klubove da pomognu Sigećanima, a na kraju je Rijeka uspostavila "partnerski odnos" sa zagrebačkim klubom.

Rijeka i Dragovoljac kao Dinamo i Lokomotiva

Vrlo brzo sklopljen je odnos koji po incestuoznosti može stati na crtu onom između Dinama i Lokomotive iz zlatnih dana bratstva i jedinstva. Rijeka je u siječanjskom prijelaznom roku zagrebačkom klubu poslala čak devetoricu igrača i trenera Dragana Tadića.

Većina igrača stigla je na posudbu. S obzirom na to da propisi lige nalažu kako jedan klub može drugom posuditi "samo" šest igrača, Hodža, Smolčić i Braut su raskinuli ugovor s Rijekom i za Hrvatski dragovoljac potpisali formalno kao slobodni igrači.

Opravdano se postavilo pitanje zašto bi Dragovoljac pristao na to da drugom klubu čitavu polusezonu razvija igrače, s vrlo malim šansama za ostanak, i to u situaciji u kojoj još dvaput mora igrati protiv istog suparnika. 

Treba napomenuti da je Dragovoljac utakmice protiv Rijeke odigrao časno. Dapače, oduzeo joj je ključne bodove, nakon čega je krenuo pad Tomićeve momčadi koja je prva ispala iz trke za naslov prvaka u ludom HNL-u.

Dragovoljac je igrao časno. Ali u tome nije poanta ove lakrdije

Međutim, ne tako davno - zapravo, ne uopće davno jer takvih stvari ima i danas - događalo se da klubovi ustupaju drugima igrače za neki drugi vid usluge umjesto bodova, poput dignute ruke na skupštini, prijateljskijih cijena kod kupoprodaje igrača ili drugih usluga koje nisu uopće vezane uz nogomet.

I dok god postoje takvi odnosi, postoji i osnovana sumnja da se takve, oku javnosti skrivene radnje, odvijaju i u prvom razredu domaćeg nogometa. Cijela priča dostiže poseban stupanj nakaradnosti kada se zna da je situaciju zakuhao HNS. Bilo je jasno da će klub bez prihoda, bez navijača i s velikim financijskim problemima vrlo teško izgurati prvoligašku sezonu.

To nije spriječilo Savez da Dragovoljcu da, nakon žalbe, licencu za igranje prve lige, a tom prilikom je savio vlastite, ionako savitljive, pa čak i nepostojeće kriterije. Postupak licenciranja još jednom je poprimio oblik licitacije po principu "tko prvi, njegova djevojka", bez razmišljanja o dugoročnim posljedicama takvih postupaka.

Pred Kustićem je veliki ispit. Zanimljiva liga ne smije sakriti ovu sramotu

Ova sezona HNL-a po svim kriterijima spada u jednu od najboljih u povijesti. Hajduk je, barem se čini, posustao malo prije kraja, ali Osijek bi pobjedom u Maksimiru (ako dotad ne naraste razlika između njega i Dinama) donio infarktnu završnicu.

Takva sezona ne smije poslužiti HNS-u kao smokvin list koji će sakriti svu golotinju i sramotu koju je pokazao indirektno kršeći vlastite propise. Pred Kustićem je velika zadaća da se ovakva situacija više nikad ne ponovi.

Propis koji dozvoljava da jedan klub posudi drugom klubu čak šestoricu igrača je sulud između ekipa u istom rangu i ne služi ničemu osim tome da najveći i najmoćniji klubovi koncentriraju gotovo sav talent u svojim rukama.

Ukidanjem drugih ekipa  (Hajduka i Osijeka) i odlukom da se iste mogu natjecati najviše u trećoj HNL, klubovi će dobiti dodatan kontingent igrača s kojima neće znati gdje bi i tražit će im bilo kakvu razvojnu platformu.

Suludo bi i pogubno bilo da za dvije sezone gledamo ligu 10 u kojoj je šest najslabije plasiranih klubova sastavljeno od 80% igrača vodeće četvorke. Dragovoljac nije ništa kriv, on je greška jednog sustava koji direktno donosi odluke na štetu vlastitog proizvoda. Teren je ove godine "popravio" sistemsku grešku, ali već iduće sezone HNS možda neće biti takve sreće.