Ismajli: Kad već igraš na Poljudu, ni Saint Denis ti nije problem
REPREZENTATIVAC Albanije Ardian Ismajli izrastao je u jednog od ključnih igrača Hajduka. Ove je sezone igrao u devet ligaških utakmica, a onu protiv Dinama, jedinu koju nije igrao, preskočio je zbog suspenzije.
Danas smo prije njegova ispita iz hrvatskog jezika na tečaju kod profesorice Ane Kegalj, koji polazi s Eduokom, Jairom, Bulosom, Hamzom i Jradijem, imali priliku porazgovarati s njim. Govorio nam je o reprezentaciji, šansama za Euro, izborniku Edoardu Reji (vodio Hajduk 2009./2010.), trenutnoj atmosferi u momčadi i očekivanjima za ovu sezonu.
Kako to da još nisi svladao hrvatski, tu si već četiri godine?
Nisam znao ni engleski. Da sam prije znao da je jezik toliko bitan, naučio bih jezik, i to ne samo engleski nego i bilo koji drugi jezik koji trebam. Ja sam na Kosovu samo razmišljao o tome kako ću što bolje trenirati, pokazati se i otići igrati negdje drugdje. Nisam razmišljao ni gdje ću otići ni o jeziku koji trebam učiti. Mislio sam da je dovoljno da razumiješ igru, ali kad sam stigao u novu sredinu, uvidio sam koliko je jezik bitan. Kada budem imao djecu, nadam se da hoću, reći ću im da se moraju uhvatiti škole i znati tri do pet jezika. Odem li, recimo, u neku drugu zemlju, morat ću učiti novi jezik.
Igrao si za reprezentaciju protiv Francuske na Saint Denisu, protiv Griezmanna i Girouda, kakvi su dojmovi?
Nevjerojatno je iskustvo pred 75 tisuća ljudi igrati protiv takvih igrača. Za mene je to bila ogromna motivacija, da su svi moji suigrači tako reagirali, bilo bi puno drugačije. Neki su jednostavno bili prestrašeni atmosferom, pogotovo u početku.
Možemo li reći da se ti nisi prestrašio jer igraš na Poljudu?
Zapravo, "prestrašeni" je teška riječ. Na početku nije bilo lako, rano smo primili prvi gol, brzo je stigao i drugi. Ne mogu reći da je već tada sve bilo gotovo, ali bilo je praktički nemoguće vratiti se. Za mene je opet malo drugačije, igrao sam dosta puta pred punim Poljudom, a i Torcida navija dosta drugačije nego Francuzi.
Nakon tog poraza pobijedili ste Island.
Igrali smo vrlo dobro. Mogu reći da smo ih uvjerljivo dobili, pokazali smo da smo dobra ekipa. Svaka ekipa ima poteškoće, ali mislim da smo mi protiv Islanda odigrali onako kako treba igrati za svoju reprezentaciju. Dobili smo 4:2 i još uvijek imamo šansu za odlazak na Euro. Sada nam slijedi utakmica u Turskoj, na stadionu Fenerbahcea. Ako dobijemo, nade će i dalje biti, u slučaju poraza, to je to.
U toj utakmici si dosta više sudjelovao u igri prema naprijed.
Igrao sam desnog braniča u formaciji 3-5-2, ali Island se branio, mi smo izašli visoko i onda sam i ja mogao doći bliže protivničkom šesnaestercu. Dobro smo igrali, publika je bila napaljena i to nam je puno pomoglo. Vodili smo dva puta, dva puta su nas stizali, čak sam pomislio i da nećemo uspjeti. Nastavili smo se boriti i u posljednjih 15-ak minuta smo zabili još dva gola.
Novi izbornik Edoardo Reja započeo je sa solidnim rezultatima, ali što je bilo prije s Panuccijem?
Ja sam s njime bio na dva okupljanja, odnosno u četiri utakmice. Ništa se posebno nije dogodilo, bilo je najbolje i za njega i za reprezentaciju da se ta suradnja prekine. Jednostavno je promjena nekad nužna. Stigao je Reja, njemu ide dobro, a i fokusira se na mlade igrače. On sada stvara ekipu za budućnost, a mislim da smo protiv Islanda pokazali da će još puno toga dobroga doći uskoro.
Jeste li pričali o Hajduku?
Da, da, i ne pita me za Hajduk samo on nego i kondicijski trener Gigi Febbrari - pita kako je u Splitu, kaže da mu nedostaje i da će brzo doći. Svake zime u doba praznika njih dvojica dođu u Split na desetak dana. Obojica ga puno vole, a Febbrari kaže da mu je to drugi dom. Uvijek mi napomene da pozdravim sve u klubu.
Što se dogodilo u Puli?
Ništa. To je nogomet. Došli smo tamo po pobjedu, ali nekada ispadne tako. Bod nije dovoljan jer izgubili smo dva, ali sada treba gledati naprijed, prema utakmici s Varaždinom. Ne govorim to samo za prošlu utakmicu nego općenito. Nema ništa od gledanja unatrag, samo naprijed. Idemo po tri boda, a iza toga slijedi pauza. Za mene je ipak neće biti jer ću igrati za reprezentaciju.
Može li Hajduk ostati na vrhu, barem do zimske pauze?
Naravno, mislim da guramo jako dobro. Svi smo kao braća, surađujemo, međusobno se pomažemo i to je ključno. Prije svake utakmice smo visoko motivirani, želimo gristi travu, igrati za klub, navijače, jer oni to zaslužuju. Moramo ostati smireni, ne podleći pritisku, jer pod pritiskom vidite što se dogodi. Pritisak je jedan od razloga za prosuta dva boda u Puli.
Kako objašnjavaš veliku razliku između domaćih i gostujućih utakmica?
U prošloj smo sezoni bolji bili u gostima, pogotovo dok je Kopić bio trener. Dobili smo Istru 5:1, zamislite to, a gubili doma od ekipa kao Rudeš. Na Poljudu je publika tu s nama, uvijek su nam navijači bili podrška, ali sada je to čak i više izraženo. Teško je reći da smo tu sad razbili svakoga, ali i nije, jer jesmo. Za gostovanja, ne znam što se dogodi, ali na tome moramo poraditi. Imali smo priliku za pobjedu nad Istrom, da smo zabili drugi, gol bilo bi gotovo, ali nismo i završilo je kako je završilo. Ne možemo se više vratiti u tu utakmicu i treba krenuti dalje.
Protiv Varaždina ste ostvarili jedinu gostujuću pobjedu, ali vrlo uvjerljivu.
Igrali smo dosta dobro, a rekao bih čak i da smo u Rijeci trebali do pobjede. Ipak, i bod je dobar jer se radi o derbiju. Protiv slabijih ekipa mi je puno teže igrati nego protiv jačih. Jače ekipe igraju normalan nogomet, možeš se s njima nadigravati, a ove slabije se samo zatvore. Ne možeš se samo braniti, to ne bi trebalo tako. Igraš, pa ako te netko nadigra, stisneš mu ruku i to je to. Ako mene pitate, ja bih iz tjedna u tjedan igrao samo protiv Dinama, Rijeke, Osijeka, a ne protiv nekih slabije plasiranih. Zabiju li gol, više nema igre, zatvore se i bude jako teško. To je njihov način igre i tako dolaze do bodova, ali to je nogomet.
Onda ti je lakše igrati protiv jake ekipe koja vas napada ili slabije koja se samo brani?
U tome i je problem, recimo nedavno protiv Intera. Mi napadamo, napadamo, napadamo. Prođe i po 5-10 minuta da ne taknem loptu, ohladim se već. Onda dođe jedna duga lopta, kao ona kad su nam zabili gol, onda se i pogreška lakše dogodi. Draže mi je kad mi napadamo, pa oni, i tako naizmjence. Također, protiv jakih ekipa si motiviraniji, želiš pokazati da si bolji od njih, a i publika te dodatno gura. Kad imaš loptu pa čuješ uzvike, to puno znači.
U čemu si najviše napredovao posljednjih godina?
Mislim da sam napredovao dosta, i to u puno segmenata. Tehnika mi je bolja. Bila je solidna i na Kosovu, nije da se tamo na tome nije radilo, ali tereni su loši i onda od toga nema neke koristi. Ovdje su uvjeti bolji, možeš lakše primiti loptu, odigravati isprve. Tamo se lopta krivo odbija i ne možeš puno. Fizički sam isto puno bolji, zapravo u svemu što treba jednom nogometašu. Ovdje radim jako puno, motiviran sam, želim trenirati i dignuti to sve na još višu razinu.
Kome si najviše zahvalan u svojoj karijeri?
Svom ocu Ilmiju. Otkad sam počeo trenirati, bio je uvijek tu, vozio me na treninge, motivirao me, učinio je za mene sve što je mogao i pomogao mi da dođem do ovoga gdje sam sad. Ne govorim konkretno o Hajduku, nego samo o odlasku s Kosova. Najbolje od svega tu je to što sam u klubu u kojem mogu ostvariti veliku karijeru. Prije toga sam htio igrati u Prištini, bio sam i tamo pola godine, došao sam u Hajduk i sve je ispalo sjajno.
Kakvi su ti planovi za budućnost? Tu si već tri i pol godine, igrači se inače ovdje ne zadržavaju toliko.
Moja želja je da budemo prvi ove sezone. Tu sam, želim dati sve od sebe, a za moju budućnost se brinu neke druge osobe, klub, menadžer... U dobroj situaciji sam i to je sada najbitnije.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati