HRVATSKA rukometna reprezentacija osvojila je brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Danskoj, svladavši u dramatičnoj utakmici za treće mjesto Island rezultatom 34-33. Islanđani su u samoj završnici pokazali herojsku borbu, no njihov nalet stigao je prekasno. Unatoč porazu, hrabrom igrom pridobili su simpatije publike u Herningu i ostvarili najbolji rezultat svoje generacije na velikim natjecanjima, piše Vísir.

Skup početak i kasno buđenje

Islanđani su tijekom cijele utakmice čekali jaču podršku danskih navijača, no ona je stigla tek u trenucima kada su se zbog nekoliko strogih isključenja našli pritisnuti uza zid. Priliku da ranije preuzmu inicijativu nisu iskoristili, već su zbog lošeg ulaska u utakmicu morali neprestano hvatati zaostatak.

Promašene prilike na samom početku skupo su ih stajale, dok su Hrvati pogađali iz gotovo svakog udarca i brzo stvorili osjetnu prednost. Vratar Viktor Gísli Hallgrímsson nije uspio pronaći svoj ritam, što je bio čest slučaj na ovom turniru.

Njegov kolega Björgvin Páll Gústavsson ušao je dobro i u prvih pet minuta na terenu uspio sačuvati mrežu, no sve do same završnice islandska momčad nije uspijevala povezati dobru obranu i efikasan napad kako bi smanjila razliku.

Umor i nedostatak stabilnosti

Vidljiv je bio i umor u redovima Islanđana, posebno nakon iscrpljujuće polufinalne utakmice protiv Danske. Janus Daði Smárason, koji je u petak odigrao jednu od najboljih utakmica u karijeri za reprezentaciju, danas nije imao dovoljno snage, kao ni mnogi njegovi suigrači.

To je i razumljivo s obzirom na to da su gotovo tri tjedna igrali utakmice svaka dva dana. Iako je ova momčad na turniru pokazala da može pobijediti svjetske klase poput Švedske, pokazala je i staru boljku - nestabilnost. Čini se da je Island jedina reprezentacija koja jedan dan može svladati vrhunsku ekipu, a već sljedeći posrnuti protiv slabijeg protivnika. Kvaliteta je neupitna, ali za iskorak je potrebna postojanost.

Hrvatska je imala ono što Islandu nedostaje

Sve pohvale zaslužuju Hrvati i njihov izbornik Dagur Sigurðsson. Umor ni u njihovim redovima nije bio ništa manji, a nastupili su u povijesno oslabljenom sastavu. Uoči utakmice ostali su bez ključnog vratara, a nedostajao im je i najbolji igrač iz prethodnog dvoboja protiv Islanda.

Unatoč svemu, Hrvatska je pokazala ono što Islandu nedostaje - iskustvo igranja za medalje. Iako su Islanđani na ovom turniru uspjeli pobijediti i Mađare i Šveđane, čini se da su Dagur i hrvatska reprezentacija i dalje nepremostiva prepreka.

Četvrto mjesto kao zalog za budućnost

Ipak, u ovoj islandskoj momčadi leži golem potencijal. Osvojeno četvrto mjesto je izvanredan uspjeh i dragocjeno iskustvo koje će, nadaju se u njihovom taboru, iskoristiti da se na sljedeći turnir vrate dvostruko jači. Ova generacija napravila je iskorak plasmanom u polufinale. Sljedeći cilj je osvajanje medalje ili ulazak u finale. Biti četvrta najbolja momčad u Europi, unatoč svemu, dokaz je napretka za reprezentaciju od koje se u budućnosti očekuje još više.