SVI KOJI su nogometno odrasli u devedesetima ime Paul Merson izgovaraju s posebnim strahopoštovanjem. Legenda Arsenala, fantastičan talent, ali nikad do kraja realiziran potencijal. Sve zbog lude glave i sklonosti alkoholu, drogama i kocki, što mu je upropastilo karijeru, ali i život.

Za ono vrijeme Merson je bio avangarda, veznjak ispred svog vremena, igrač koji stvara razliku. Bio je poboljšana i nabrijanija verzija Davida Platta, nogometaš koji je trebao biti ono što je desetak godina poslije njega bio Paul Scholes. Prototip modernog veznog igrača. Brz, prodoran, razoran. Tehnički potkovan, lucidan i atraktivan. Ubojit. Ipak, sve je uništio zbog alkohola i kocke, a sad je priznao da je ozbiljno razmišljao i o suicidu.

"U ponedjeljak će biti godina otkako sam prestao piti. Ali u ovo doba prošle godine želio sam se ubiti. Jednostavno više nije išlo, nisam vidio izlaz. Imao sam tablete u rukama i votku pored sebe i mislio o najgorem. Užas", napisao je Merson u kolumni Daily Stara.

Na pitanje što ga je na kraju spasilo, kazao je da je osjećao i strah.

"Vjerojatno je i strah utjecao na sve, ali i pomisao na suprugu i djecu. Na kraju sam se ipak prepao i bojao sam se to napraviti. Sada sam svjestan svoje bolesti i prihvatio sam je, živim s tim, a nađete mir tek kada otvoreno govorite o svojim problemima", zaključio je Merson.