DJED mu je navijao za Sporting, ali financirao je njegovo treniranje u ljutom rivalu Benfici. Kad je kao 16-godišnjak posumnjao u svoje kvalitete i sjedio na klupi u omladinskom pogonu, jedan od trenera usporedio ga je s Lionelom Messijem i dao mu krila. Reputaciju je morao graditi odlaskom iz omiljenog kluba, a onda ga je nakon jedne utakmice u tunelu zaustavio Pep Guardiola, genijalac koji ga danas opisuje kao "najboljeg igrača".

Bernardo Silva je početkom ovog mjeseca postao prvi igrač koji je dobio tri uzastopne nagrade za igrača mjeseca u Manchester Cityju, čime je potvrdio da pripada elitnom društvu najboljih igrača na svijetu.

City je potrošio više od dvije milijarde na pojačanja, ali samo je on uspio ovako dominirati

Iako je priznanje na klupskoj razini, ono je vrlo teško ostvarivo. City je u eri arapskih vlasnika potrošio više od dvije milijarde eura na pojačanja i osvojio je pet naslova engleskog prvaka u posljednjih 10 godina, ali nijedan igrač tog kluba nikada nije uspio tako dominirati. 

No ako je već netko morao ispisati taj rekord, vjerojatno bi se to očekivalo od mnogih drugih igrača, a ne od Bernarda. Da je u nekom kvizu postavljeno pitanje tko je vlasnik ovog Cityjevog rekorda, vjerojatno bi najčešći odgovori bili Sergio Aguero, Yaya Toure, David Silva, Kevin De Bruyne ili Raheem Sterling. Rijetki bi se sjetili Bernarda Silve jer on je uglavnom u sjeni skupljih i poznatijih igrača kluba.

Govoriti za nekog da je sjajan, ali da se nalazi u sjeni nekih drugih igrača djeluje kao izlizana fraza. Za Bernarda, to je istina. Uzimajući u obzir svjetsku reputaciju i hijerarhiju u svlačionici, a ne samo kvalitetu, on se od dolaska u City ni u jednom trenutku nije nalazio među prvih pet igrača. 

Ispred njega ranije su bili De Bruyne, Sterling, Sergio Aguero, David Silva, Vincent Kompany i Fernandinho, a danas su, osim De Bruynea i Sterlinga, ispred njega i Jack Grealish, koji je plaćen 100 milijuna eura, čime je automatski privukao više pažnje na sebe, zatim Ruben Dias, koji nerijetko nosi kapetansku traku, i 21-godišnji Phil Foden, dragulj engleskog nogometa.

Uostalom, i na listi od 30 igrača koje je Ballon d'Or nominirao za najboljeg u 2021. godini nalazili su se De Bruyne, Dias, Mahrez, Foden i Sterling, ali ne i Bernardo Silva.

Navikao je na neprestana dokazivanja

Međutim, pored svih njih, Guardiola je početkom prosinca izjavio da je Bernardo Silva "najbolji igrač". Nije se dalo zaključiti je li španjolski trener mislio na Manchester City, ligu, Europu ili cijeli svijet, ali je naglasio da portugalski veznjak nije takav samo ove sezone.

"On je najbolji. Bio je najbolji prije dvije ili tri sezone. I tada je bio najbolji. On ima posebnu sposobnost da s loptom napravi što poželi", rekao je Guardiola.

Zbog velikog broja sjajnih igrača u ekipi i gustog rasporeda u sezoni Španjolac nerijetko rotira početni sastav pa je nekada teško zaključiti kojim igračima najviše vjeruje. Zato je možda najrelevantnije obratiti pažnju samo na nokaut-utakmice Lige prvaka.

Od sezone 2017./18., kada je Bernardo Silva stigao na Etihad, City je odigrao 18 utakmica u nokaut-fazi elitnog natjecanja, a Portugalac je čak 14 puta bio starter. To je vjerojatno najbolji pokazatelj da je on u najužem krugu igrača koje Guardiola koristi kada je najpotrebnije jer osvajanje Lige prvaka je najveći san arapskih vlasnika.

Usprkos takvom statusu u očima trofejnog trenera, Bernardo je, prema pisanju uglednog Athletica, na ljeto 2020. godine bio vrlo blizu prelaska u Barcelonu, a prošlog ljeta špekuliralo se da bi mogao završiti u Atletico Madridu. Čak i da takve glasine nisu bile istinite, one dodatno objašnjavaju da Portugalac u očima javnosti još uvijek ne pripada maloj skupini nedodirljivih Cityjevih igrača.

Ipak, on je navikao na neprestana dokazivanja. Još kao šestogodišnjak morao je uvjeravati svoje roditelje da mu financiraju treniranje u Benfici. 

"Kao šestogodišnjaka primijetili su me trener iz omladinskog pogona Benfice i pozvali me da igram za njih. Problem je što je akademija bila prilično skupa i daleko od mog doma. Skoro godinu dana sam molio obitelj da me puste. Roditelji su govorili da sam premlad", opisao je za The Players' Tribune.

Rečenica legendarnog igrača promijenila mu je život

Tada se umiješao njegov djed, koji je navijao za Sporting. On je odlučio financirati njegovo treniranje u Benfici, koju je Bernardo zavolio uz svog oca. Ljubav prema unuku bila je veća od animoziteta koji je osjećao prema rivalskom klubu.

Dugo je spadao u red najboljih igrača, a onda se kao 16-godišnjak morao ponovo dokazivati. Ovaj put trenerima, a ne roditeljima. Problem su mu stvarale fizičke predispozicije jer su vršnjaci bili veći i snažniji od njega. Rijetko je bio starter i razmišljao je o odlasku iz kluba. U tom trenutku prišao mu je jedan trener i jednom rečenicom promijenio život.

"Na svu sreću, spasio me čovjek koji se zove Fernando Chalana. On je jedan od najboljih igrača u povijesti Portugala. Zvali su ga Mali genije. Rekao mi je: 'Slušaj, tvoj trener nema pojma o nogometu. Ti si najbolji igrač ovdje. Vjeruj mi. Jednog dana ćeš biti važan.' To je vjerojatno bila najvažnija konverzacija u mom životu. Bez Chalane, ne znam što bi mi se desilo. On me čak zvao Messizinho ('Mali Messi'). Vjerojatno zato što smo ja i Messi mali, dobri smo tehničari i igramo lijevom nogom. Tad sam sebi rekao, ako Mali genije vjeruje u tebe, onda moraš i ti vjerovati u sebe", napisao je za The Players' Tribune.

Uz veliku dozu samopouzdanja uspio je opet postati jedan od najboljih igrajući za juniorsku momčad, ali vrlo brzo je došlo vrijeme da se iznova dokazuje. Nakon što je odigrao jako dobru sezonu za drugu momčad Benfice u drugoj portugalskoj ligi, shvatio je da s nepunih 20 godina nema velike šanse za veću minutažu u prvoj momčadi.

Tada ga je jedan od najpoznatijih menadžera na svijetu Jorge Mendes odveo u Monaco. No i ondje je zatekao izuzetno ozbiljnu konkurenciju u igračima poput Yannicka Carrasca, Anthonyja Martiala, Lucasa Ocamposa, Joaa Moutinha...

Tijekom prvih 16 kola sezone 2014-/15. počeo je samo šest ligaških utakmica, a onda je postao neizostavan član prve postave kod Leonarda Jardima. Posebno je do izražaja došao na proljeće 2017. godine kada je bio jedan od ključnih igrača Monaca u pohodu na senzacionalni naslov prvaka Francuske i plasman u polufinale Lige prvaka, nakon što je klub u osmini finala nokautirao Manchester City. Upravo mu je okršaj s engleskim velikanom ostavio nezaboravnu uspomenu.

"Nikad neću zaboraviti susret protiv Manchester Cityja na Etihadu. To je bila luda utakmica koja je završila rezultatom 5:3 za City, nakon čega sam davao neke izjave u tunelu i naletio na Pepa Guardiolu. Nisam mislio ni da bi me pogledao, ali on me zaustavio, rukovao se sa mnom i rekao mi da sam odigrao sjajnu utakmicu. Kratko smo popričali i to je bilo baš nevjerojatno jer sam mu se toliko divio zbog načina na koje njegove momčadi igraju jako kreativno. To je bio točno moj stil nogometa", opisao je.

Njegova priča s Guardiolom nije završila u tunelu. Ondje je samo počela. Već narednog ljeta Španjolac je zatražio od kluba da mu dovedu Bernarda, što se na kraju i desilo. Stigao je za 50 milijuna eura.

Guardiola ove sezone ne može zamisliti momčad bez njega

Od mogućih 170 nastupio je u čak 148 ligaških utakmica od dolaska u City, a brojka bi vrlo vjerojatno bila još veća da prošle sezone zbog koronavirusa prvenstvo nije počeo tek krajem rujna, zbog čega je Guardiola dozirao njegovu minutažu u ligi, kako bi ga više koristio u Ligi prvaka.

U ovoj sezoni počeo je 17 od 18 prvenstvenih utakmica i pet od šest susreta u Ligi prvaka. Možda u javnosti još uvijek nije dovoljno cijenjen, ali u očima Guardiole odavno jest. Samo što ga je Španjolac ranije znao ostaviti na klupi, a sada ga štedi tek onda kad ima siguran rezultat pa ga zamijeni rezervnim igračem.

Bernardo mu je uzvratio odličnim učinkom. Računajući samo vezne i ofenzivne igrače, on je sa sedam golova peti najbolji strijelac prvenstva i nogometaš s najviše točnih pasova u posljednjoj trećini (340). Među najboljima je i po broju kreiranih prilika, ključnih dodavanja i uspješnih driblinga, a interesantan je i njegov defenzivni doprinos.

Naime, on ima 30 oduzetih lopti i po tome je 28. najbolji igrač Premier lige među veznjacima i ofenzivcima, što na prvu i ne djeluje kao podatak vrijedan velike pohvale. 

Međutim, njegov učinak dolazi do izražaja pogotovo kada uzmemo u obzir da su od veznjaka i ofenzivaca iz najboljih šest engleskih klubova (Manchester United, Manchester City, Tottenham, Arsenal, Liverpool i Chelsea), ispred njega samo Fred, Pierre-Emile Hojbjerg i Rodri, koji su znatno defenzivniji igrači od njega, te da City uglavnom izrazito dominira posjedom, što njegovim igračima smanjuje šansu da imaju velik broj oduzetih lopti.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Taj spoj njegovih ofenzivnih i defenzivnih osobina, kao i mapa kretanja koju možete vidjeti na grafici, najbolji su argumenti zašto Guardiola ima tako visoko mišljenje o njemu. On u Portugalcu ima sjajnog playmakera sposobnog da na svakom dijelu terena pomaže u čuvanju posjeda lopte i stvaranju viška, ofenzivca spremnog da zabije gol, kao i požrtvovnog igrača s velikim doprinosom po broju oduzetih lopti.

Ako do sada nije bio dovoljno cijenjen u javnosti, u budućnosti bi sve više mogao dolaziti do izražaja jer je u kolovozu proslavio 27. rođendan, što znači da tek ulazi u onu fazu karijere kad nogometaši uglavnom postaju najbolja verzija sebe. 

Nastavi li pružati slične ili bolje predstave, mogao bi postati jedna od najvećih legendi kluba. U tome mu pomaže i činjenica da su De Bruyne i Mahrez od njega stariji po tri, Ilkay Gundogan i Kyle Walker po četiri, a Fernandinho devet godina. Tako bi on u skorije vrijeme i po hijerarhiji u svlačionici postao jedan od lidera, što bi mu dodatno pomoglo da i njegova reputacija konačno bude u skladu s njegovim kvalitetama.