Iz Beča: Dea Redžić, Marko Petrak
Foto: Marko Petrak / Index

WIENER STADHALLE, bečka arena za završnicu EP-a, dočekala nas je ušminkana i obojena hrvatskim bojama. Već na utakmici Norveške i Islanda navijalo se za – Hrvatsku.

"Poderali smo grla za Norvežane, ali nije pomoglo. Nadam se da će se isplatiti što sam kupio karte od prve utakmice do finala", priča nam sat vremena uoči početka utakmice s Danskom hrvatski navijač iz Beča.

"Ovdje živimo već duže vrijeme. Austrijanci su se ljutili nakon poraza od Hrvatske, ali više na suce, nego na Hrvate. No, što oni znaju, misle da se nakon jedne pobjede postaje svjetski prvak."

Euforija među Hrvatima u Beču je prisutna, ali još je jači strah od utakmice sa starim znancima, koja se mora dobiti.

"Bit će teško, kao i uvijek s Dancima. Bit će to borba za gol ili dva razlike. Vjerujem da je Lino s jučerašnjim istupom uspio izazvati pozitivan šok. Što se hajke Austrijanaca tiče, reći ću samo nek' se uhvate hokeja i skijanja", priča nam uoči utakmice Zoran Gobac, HRS-ov dopredsjednik.

Hvdit, Knudsen i društvo svjesni su mana naše obrane i ne kriju da će voditi računa o mladim igračima.

"Oni znaju da Balić i Vori nisu naše jedino oružje. Bit će jako teško ne budemo li imali četiri-pet raspoloženih igrača i Alilovića na golu", iskren je Velimir Kljaić, kojeg trese nervoza uoči ključne utakmice za borbu za odličja.

Hrvatskim će rukometašima od velike pomoći biti navijačka mašinerija iako je atmosfera u Grazu bila nekako prisnija, više domaća.  No, u Beču je ulog puno veći, osjeti se to na svakom koraku dvorane koja prima deset tisuća i 800 gledatelja. Iako sjajno sređena, bečka sredina ne nudi rukometu euforiju, pa čak ni putokaz do dvorane. Prvi službeni logotip prvenstva do dolaska u Beč vidjeli smo na službenom automobilu ispred samog ulaza.

Austrijanci su se pobrinuli da ničega ne nedostaje, ali i da ničega nema previše. Graz je u organizaciju svog dijela posla uložio 150 tisuća eura. Naš je Split, usporedbe radi, potrošio nešto manje od milijun eura.