DINAMO je nakon penala svladao Hajduk (0:0, 4:1) na otvaranju sezone na Maksimiru i osvojio je SuperSport Superkup. To je sedma titula za Plave u tom natjecanju, a do nje su na kraju došli na najslađi mogući način protiv najvećeg rivala. Pisali smo uoči utakmice kako ulog nije samo trofej, nego kako će utakmica poslužiti i za pokazivanje mišića uoči starta SuperSport HNL-a, ali i europskih izazova.

Ako je ova utakmica, ali i čitav pripremni period, indikator kako bi mogao izgledati početak sezone, onda Hajduk ima puno razloga za brigu. Samo i isključivo briljantna partija Lovre Kalinića odvela je utakmicu do penala, a problemi koji su se pojavili tijekom utakmice sada već postaju jasan uzorak.

Dinamo je odigrao solidnu utakmicu. Može i mora biti bolji kada krenu kasnija europska pretkola, ali s vrata je skinuo ogroman teret jer je prvi put nadigrao Hajduk otkad je na klupu rivala stigao Valdas Dambrauskas. Emocije nakon susreta pokazale su koliko je igračima hrvatskog prvaka ova pobjeda značila i to bi mogao biti veliki kapital za sve ono što slijedi.

Mučenje domaćina u prvom dijelu

Treba napomenuti i kako je Dinamo igrao bez oba prva stopera - Kevina Theophilea-Catherinea i Josipa Šutala, a posebno se osjetio izostanak potonjeg jer su Plavi mnogo teže otvarali napad i iznosili loptu iz obrane.

Teško se mogao naslutiti raspad Hajduka u drugom dijelu s obzirom na ono što se događalo u prvom. Igra je i u obrani i u napadu imala glavu i rep. Omjer snaga bio je otprilike podjednak, ali su Bijeli imali dvije vrlo dobre šanse i češće su ulazili u zadnju trećinu terena.

Dinamo su ostavili tek na jednoj šansi, a situaciju je u poluvremenu jasno detektirao Alen Peternac. "Imamo problem jer ne možemo promijeniti stranu u napadu. Treba nam strpljenja da bismo prebacili težište igre", rekao je pomoćni trener Dinama.

Hajduk je uspio u naumu - na neki način je lokalizirao Dinamove napade. Rano je tjerao suparnika s loptom na bok, a onda je gustim rombom u sredini terena odrezao Dinamu sve linije pasa prema centru terena i time im je onemogućio da igraju napad na širem prostoru.

Dinamov meki trbuh u obrani

Domaćin je imao veliki problem u fazi obrane. Pokušavao je pritiskati zadnju liniju Hajduka visokim presingom, ali u tom segmentu treba puno rada na koordinaciji između linija kako bi bile kompaktnije. 

U prvom dijelu se često događalo da Špikić kao desno krilo izađe jako visoko i otvori ogroman prostor iza svojih leđa gdje igra Sadegh Moharrami kojeg je Hajduk očito naciljao kao Dinamovu najranjiviju defenzivnu točku.

Biuk je "formalno" igrao lijevog veznog u rombu, ali se u fazi napada jako široko izvlačio kako bi dobivao lopte u izolaciji protiv iranskog reprezentativca. Kad se tome pridoda i povremeno Livajino izvlačenje na tu stranu i činjenicu da Dinamovi stoperi nisu mogli više pomagati beku jer ih je Kalinić vezao svojim kretnjama, jasno je zašto je Iranac imao pune ruke posla.

U toj fazi utakmica je i dalje bila "na klackalici" i očekivalo se da će gol s jedne ili druge strane usmjeriti događanja na nečiji mlin. Ipak, dogodilo se nešto sasvim drugo što je poraznije, a i obeshrabrujuće po Hajduk.

Hajduk se opet defenzivno raspao. To ne može biti slučajno

Ukratko, gost se potpuno raspao. Slične stvari događale su mu se i tijekom pripremnih utakmica, o čemu smo već pisali. Dio obrazloženja se može naći u činjenici da trkački kapaciteti ekipe nisu na optimumu u ovoj fazi sezone, ali problem ima i kadrovski i taktički uzrok.

Kad je Nikola Kalinić došao u Hajduk, špekuliralo se mogu li on i Livaja igrati zajedno. Dosadašnja praksa pokazala je da itekako mogu, ali samo u jednom smjeru. U napadu se sjajno razumiju i nadopunjuju.

U fazi obrane Hajduk često igra s dva igrača manje. Dambrauskas je pokušao to kompenzirati guranjem Vukovića visoko kako bi onemogućio Dinamo da razvije napad preko Ljubičića, ali time je još više gubio kontrolu u sredini terena. 

Odlična reakcija Plavih

Naravno, i Dinamo je odigrao bitnu ulogu u Hajdukovom raspadu, a njegovu prilagodbu pohvalio je i Dambrauskas nakon utakmice. Dinamo je puno češće i s više igrača opterećivao Hajdukove bokove u rombu i tako razbijao defenzivni blok. Tek se u zadnjih 15-ak minuta situacija primirila kada je ulaskom Mlakara Hajduk prešao na 4-3-3, čime je poduplao bokove.

Posebno je interesantna suradnja bila na lijevoj strani Dinamovog napada. Petković je dolazio po loptu u međuprostor, Ivanušec i Ademi su rotirali, a dolaskom Ljubičića iz drugog plana domaćin je imao barem jednog igrača viška u tom dijelu terena.

Na kraju je domaćin zapucao tri zicera uz još niz vrlo izglednih situacija i jedino je fantastični Kalinić zaslužan za to što je utakmica otišla na penale. Koliko god se litavski trener ohrabrivao da njegova momčad i dalje nije primila gol, zna da je vrlo lako mogao otići kući i s četiri komada u mreži.

Ogromna pobjeda za Dinamo

U suštini, svi koji tvrde da ova utakmica u kontekstu čitave sezone nije naročito bitna su barem dijelom u pravu. Superkup je u svakoj zemlji najmanje bitno natjecanje, a posebno u Hrvatskoj u kojoj nema skoro pa nikakvu tradiciju.

Ipak, ova pobjeda je s emotivne i psihološke strane za Dinamo golema. U prva tri prošlosezonska ogleda s Hajdukom upisali su remi i dva poraza. U posljednjem su pobijedili, ali on je bio revijalne naravi, Livaja je započeo utakmicu na klupi, a golovi za pobjedu pali su debelo u sudačkoj nadoknadi nakon dvadesetminutnog prekida.

Doduše, ni ovdje pobjeda nije ostvarena u 90 minuta, ali s obzirom na tijek utakmice to je bila čista slučajnost. Plavima je trebala velika i "prava" pobjeda protiv rivala da si dokažu da pobjeda u derbiju nije bauk kakvim se gotovo počela smatrati.

Sami sebi su dokazali da su bolja momčad i najezdu euforije s juga su barem usporili. Prvi korak je dobro izveden, ali utrka tek počinje. U slučaju da Dinamo proda nekog od nositelja igre, onda bi utrka još jednom morala postati maraton. A u njemu će prvaku trebati više bodova u međusobnim utakmicama nego lani.