ŠTETA. To je neizbježno prva riječ u opisu utakmice nakon što je Hajduk pred rasprodanim Poljudom ugostio PAOK u 3. pretkolu Konferencijske lige i odigrao bez golova. Jer sinoć smo na terenu gledali vrlo ozbiljan Hajduk koji je pokazao da je minimalno jednako kvalitetan kao PAOK, ali i gosti su pokazali da su iskusna, pametna i organizirana momčad koja zna igrati na rezultat te na koju nimalo ne utječe pritisak očekivanja i tribina.

Može se postaviti teza da je PAOK dobio ono po što je i došao u Split, ali se jako teško može reći da je to objektivno zaslužio. Međutim, u nogometu i životu ne dobiješ uvijek ono što zaslužuješ, već dobiješ ono što dobiješ.

Sigur je bio sjajno rješenje za izostanak Pukštasa

Prije utakmice se puno špekuliralo o tome kako će Ivan Leko nadomjestiti izostanak Rokasa Pukštasa koji je u prve dvije utakmice sezone Hajduku izravno donio dvije pobjede. Njega je ozljeda koljena sada izbacila s terena na duže vrijeme, a Hajduk je istovremeno prodao Lukasa Grgića te izgubio i tu opciju. 

Neki su očekivali da bi se Vadis Odjidja-Ofoe mogao spustiti niže na terenu i odigrati utakmicu u paru s Filipom Krovinovićem, a da onda Yassine Benrahou zauzme poziciju iza Marka Livaje. Međutim, Leko je procijenio da bi mu ta postavka stvorila više problema u smislu energije i trke u veznoj liniji nego što bi mu donijela pozitivnih stvari, pa se odlučio na to da Niko Sigur prvi put u seniorskoj karijeri zaigra na poziciji koja mu je zapravo prirodna. 

Iako je u prvoj momčadi do sada participirao isključivo kao desni bek, on je u juniorima igrao stalno u veznoj liniji, a sinoć je samo potvrdio da se radi o iznimno prilagodljivom, inteligentnom i stabilnom igraču čija je zrelost na višoj razini nego što bi se očekivalo od igrača koji još nije napunio ni 20 godina.

Sigur je bio ključna figura utakmice, a posebno u prvom poluvremenu. Hajduk je sinoć pokazao jako puno fluidnosti u smislu postavke svoje igre, a jako su važni u tome bili spomenuti Sigur te Emir Sahiti i Fahd Moufi. Na samom početku utakmice PAOK je Hajduku izašao iznenađujuće visoko i kvalitetnim je presingom maltretirao posljednju liniju domaćina. Ali taj pritisak je već do 15. minute jako otupio, a ključnu ulogu su tu odigrali upravo Sigur i vratar Ivan Lučić. 

Hajduk je u otvaranju imao figuru viška, što je otupjelo pritisak PAOK-a

Prilikom izlaska iz svoje polovice kroz pas-igru ili bi se Sigur spustio na mjesto središnjeg stopera pa sa Zvonimirom Šarlijom i Ferrom činio trojac ili bi Lučić ponovno pokazao jednu od svojih primarnih kvaliteta i uključio se u igru kao stoper, dok bi se Sigur pozicionirao u veznoj liniji. U obje opcije je Hajduk u otvaranju imao figuru viška u odnosu na PAOK i tako ga prisilio da se povuče dublje u organizirani blok.

Leko je bekove postavio jako visoko, a posebno se tu isticala uloga Moufija. Dario Melnjak je na lijevoj strani morao biti puno oprezniji u izlascima naprijed jer je dobar dio utakmice morao čuvati sinoć najopasnijeg igrača PAOK-a Khaleda Nareya. Jako puno problema je Narey radio Hajduku u prvom poluvremenu i bila je vrlo očita želja trenera gostiju da ga dovede u izolirane situacije na krilu, gdje bi mogao igrati jedan na jedan. 

No, kako se utakmica bližila kraju poluvremena tako je Hajduk sve manje dozvoljavao takve situacije i Melnjak je mogao lakše kontrolirati sve opasnosti koje su se otvarale. S druge strane, u otvaranju igre je Moufi bio jako visoko postavljen, tako da je na neki način igrao krilnu poziciju uz Sahitija koji mu je stalno bio jako blizu. 

Hajduk je nekoliko puta pokušao dugom loptom prvenstveno Ferra i Odjidje-Ofoea pronalaziti Moufija koji je bio fizički i postavljanjem dominantan u odnosu na svoje čuvare te bi po primitku lopte odmah tražio Sahitija. Njih dvojica su na taj način imali dosta situacija dva na dva te tako istovremeno stvarali opasnost i blokirali kontru PAOK-a po lijevoj strani jer se krilni igrač gostiju morao spuštati jako nisko kako bi pomogao obrambeno kontrolirati Hajdukov duo. Tu je ponovno ključnu ulogu igrao Sigur jer bi se u toj postavci spustio na mjesto desnog beka i donio Hajduku stabilnost.

Fluidnost je obilježje ozbiljnih momčadi, a Hajduk je to sinoć dobro demonstrirao

Ali Hajduk je bio jako fluidan jer, kad bi uspio loptu prenijeti u protivničku polovicu i stabilizirati posjed, tada bi se Sigur priključivao u napadačkim akcijama i zajedno s Krovinovićem davao kontinuitet posjeda. Budući da je Moufi i dalje stajao visoko, tada bi se Sahiti spustio na mjesto desnog wingbacka i ponovno davao stabilnost igri. 

Uz to smo vidjeli još jednu postavku, u kojoj bi se Odjidja-Ofoe spustio nešto niže na terenu, a Sahiti ušao na njegovu poziciju te igrao drugog napadača. Ovakva prilagodljivost unutar jedne utakmice pokazuje da je Hajduk sazrio, da ima kvalitetu te da je postao ozbiljna momčad koja se ne mora oslanjati na jednog igrača ili na jedan način stvaranja opasnosti.

Treba pohvaliti Leku koji u izostanku Pukštasa nije izmišljao takvu ulogu Siguru koji to jednostavno ne može odraditi, već se oslonio na njegove jake strane. Šahovski rečeno, oba igrača imaju radijus kretanja na terenu poput figure konja jer zauzimaju tri različite pozicije tijekom utakmice u obliku slova L. Ali dok Pukštas kreće iz sredine i onda ulazi na poziciju krila ili napadača, Sigur u istom radijusu puni poziciju stopera ili desnog beka. 

Leko se prilagodio situaciji i tražio druga rješenja. Sigur je odigrao sjajnu utakmicu, vrlo zrelu i pametnu, uz nekoliko škakljivih situacija kada bi ga suigrači utopili, a on gubio loptu u opasnoj zoni. Nejasno je zašto su stoperi Hajduka u nekoliko situacija pokušavali proigrati Sigura kroz sredinu umjesto da odlažu loptu na bočne pozicije jer je to sigurno bio plan gledajući postavku na terenu.

Sigur je mogao ni kriv ni dužan postati tragičar, ali obrana je ipak uspjela svaki put ispraviti grešku i iskontrolirati situaciju. Iznenađujuće, možda i za PAOK, mladi Hajdukov nogometaš je u prvom poluvremenu daleko više sudjelovao u izgradnji igre iz zadnje linije nego što je to radio Krovinović.

Iako je Krovinović postao omiljena meta kritika, ponovno se pokazalo da svaka momčad koja igra protiv Hajduka prvenstveno želi onemogućiti igru preko njega. No sinoć je Sigur razbio takav plan gostiju te smo u drugom poluvremenu vidjeli Krovinovića puno više u igri jer se PAOK jednostavno morao prilagoditi, ozbiljnije shvatiti Sigura i tako je omogućio Krovinoviću da diktira tempo igre u drugom dijelu.

Oprezniji Hajduk je u nastavku ugasio PAOK i preuzeo kontrolu

Nakon povratka s odmora Hajduk je ipak zaigrao pozicijski puno rigidnije pa se tako Moufi spustio na svoju poziciju beka, a postavka s njim na krilu je nestala. Bila je to nešto opreznija verzija igre koja je PAOK potpuno ugasila i gosti su svoje prilike tražili gotovo isključivo iz prekida koje je obrana Hajduka vrlo efikasno i mirno rješavala. 

Pomalo komično zvuči činjenica da je PAOK više opasnih situacija stvorio nakon udarca iz kuta Hajduka, pri čemu su tri puta izlazili u brzoj tranziciji, ali je obrana Bijelih uspjela spriječiti te situacije prije nego što bi PAOK došao u izglednu poziciju za gol. 

U drugom dijelu smo gledali drugačiju utakmicu nego u prvom poluvremenu jer je Hajduk puno više držao posjed i tako pokušavao kreirati opasnosti. PAOK je u tom razdoblju ostao na jednom udarcu na gol, a Hajduk je stvorio sasvim dovoljno situacija iz kojih je trebao zabiti barem jedan pogodak. 

U prvom poluvremenu je Hajduk većinu svojih dobrih situacija stvorio nakon brze tranzicije u kojoj bi Odjidja-Ofoe davao zadnji pas najčešće tražeći Livaju, a u drugom poluvremenu to jednostavno nije bilo moguće jer je PAOK stajao niže na terenu i nije puno riskirao. Kako je utakmica odmicala tako se Odjidja-Ofoe spuštao niže na poziciju Krovinovića, a on je pak tražio mogućnost da loptu primi u međuprostoru iza vezne linije gostiju. Malo je takvih lopti došlo do njega jer je PAOK bio jako gust u sredini, ali kada bi Krovinović uspio primiti loptu u toj poziciji, nekoliko puta je zakuhao opasnost pred golom gostiju.

Hajduku se ne može puno prigovoriti, ali ima problem koji nije od jučer

Uzevši u obzir kvalitetu protivnika, zaista se ne može puno prigovoriti igri Hajduka. Nedostajao je samo gol da zaokruži dobru igru domaćina. Pozivati se na nedostatak sreće nije baš popularno, često je i neobjektivno, ali sinoć je to zaista bio slučaj. No, nije samo sreća odigrala ulogu u tome što Hajduk nije uspio zabiti već je velik utjecaj na to imala činjenica da Hajduk nema doprinos s krila kakav mu treba, a to nije problem koji u igri Bijelih postoji od jučer.

Sahiti je nekoliko puta u utakmici dobio mogućnost da igra sam protiv svog čuvara, ali jednostavno nema moć da prođe igrača ako nema ogroman prostor ispred sebe. Također, isto kao protiv Rijeke, nekoliko puta nije ispoštovao Moufija koji bi istrčao veliku dionicu i ponudio mu opciju da raširi igru na desnu stranu. S druge strane, koliko god puta Jan Mlakar odigra utakmicu na poziciji lijevog krila, to jednostavno nije njegova pozicija. Nema kvalitetan dribling i nema ulazak u kazneni prostor s loptom u nogama kao što to ima pravo efikasno krilo. 

Sinoć je on bio tragičar utakmice jer je morao zabiti barem jednu od dvije odlične prilike koje su mu se pružile na utakmici. Prva na početku utakmice, kad ga je Livaja fenomenalnom loptom pronašao na drugoj vratnici, te druga koju mu je obrana gostiju poklonila i gurnula ga u situaciju 1 na 1 s Dominikom Kotarskim. 

Njegova reakcija u toj situaciji je bila katastrofalna. Imao je sve vrijeme svijeta da loptu lagano primi prsima i spusti je na udarac, ali je on mlako pokušao glavom i najveća prilika Hajduka je propala. Hajduk do kraja prijelaznog roka dovesti novo krilo jer mu je to trenutno veći problem nego opjevani nedostatak kvalitetne šestice. 

Ovako se sve svodi na to da će Livaja nekako zabiti gol, a i on se ove sezone puno bolje snalazi niže na terenu, gdje je i sinoć podijelio nekoliko odličnih lopti, ali pred golom još nije pronašao formu koja ga je dovela do statusa najboljeg strijelca lige dvije sezone zaredom.

Brze promjene u obrambenoj fazi pokazuju zrelost i kvalitetu momčadi

U obrambenoj fazi je Hajduk također pokazao visoku razinu prilagodljivosti jer smo tijekom utakmice vidjeli tri različite postavke. Na samom početku se branio u 4-4-2 flat formaciji gdje su dva isturena igrača bili Livaja i Odjidja-Ofoe. U toj postavci je bilo kakva ideja presinga promašena jer dva prednja igrača to ne mogu nikako raditi pa Hajduk to nije ni pokušavao veliku većinu utakmice. 

U drugoj bi postavci Sigur iskakao sa svoje pozicije u pokušaju oduzimanja lopte, a leđa na desnoj strani bi mu pokrio Sahiti. Više puta smo na utakmici vidjeli kako Hajduk mijenja obrambenu postavku iz 4-4-2 flat (4 vezna igrača u liniji) u 4-4-2 romb formaciju gdje bi ili Sigur ili kasnije Krovinović stajali iza dva isturena igrača. I to pokazuje ozbiljnost momčadi Ivana Leke jer su takve brze promjene unutar igre odlika samo kvalitetnih i dobro treniranih momčadi. 

Treću obrambenu postavku smo vidjeli nakon što je Odjidja-Ofoe izašao iz igre, Krovinović zauzeo njegovo mjesto, a Anthony Kalik stao na poziciju Krovinovića. Tih zadnjih 15 minuta je Hajduk pokušao igrati tako da visoko pritisne obrambenu liniju PAOK-a, a Krovinović je tu bio ključan jer on ima sposobnost i inteligenciju za visoki presing. Pokazao je time Leko da ga nula ne zadovoljava uoči uzvrata, ali Hajduk jednostavno nije uspio doći do neke veće prilike.

Hajduk ima ozbiljnu šansu proći dalje ako ponovi igru s Poljuda

Postavlja se pitanje što očekivati u uzvratnoj utakmici. Grčke momčadi inače puno hrabrije igraju na domaćem terenu, ali je prilično teško vjerovati da će PAOK preko noći postati neka jako brza i okomita momčad, pogotovo uzevši u obzir da ni Hajduk u Solunu sigurno neće srljati, već će strpljivo čekati svoju priliku. 

Za očekivati je da ćemo vidjeti vrlo sličnu utakmicu u kojoj će najvažnije biti da Hajduk ne podlegne pritisku domaćina u samom početku i da uspije kontrolirati utakmicu. Taj test je već položio protiv Vitorije na gostovanju, kada je unatoč rano primljenom golu uspio kontrolirati susret i proći vrlo ozbiljnog protivnika. 

PAOK sinoć nije pokazao puno osim da je organizirana i iskusna momčad te je veliko pitanje može li igrati puno bolje nego sinoć. Isto se pitanje može postaviti i za Hajduk jer objektivno je sinoć odigrao utakmicu na visokoj razini te teško može biti puno bolji u uzvratu, što je i sam Leko potvrdio na konferenciji za medije nakon utakmice.

Hajduk nije uspio doći do prednosti, ali ne može se reći da je razočarao. Unatoč tome što će na gostovanju biti jako teško, definitivno ima razloga za optimizam i nije bez šansi za prolazak dalje. Ako u tome ne uspije, razloge treba tražiti u sinoćnjoj utakmici, gdje zbog nedostatka sreće i koncentracije u ključnim trenutcima nije došao do prednosti koju je objektivno zaslužio. Mate Baturina je davno ispalio legendarnu izjavu "dikod uđe, a dikod ne uđe" i to je možda i najbolji sukus sinoćnje utakmice. Ostaje nadati se da će u Solunu ipak ući.