HAJDUK je sinoć pogotkom Basela Jradija iz prekida pobijedio Dinamo 1:0 na Poljudu, prvi put nakon 1259 dana.

U borbenoj utakmici, uz tri crvena kartona koja je podijelio sudac Damir Batinić, Bijeli su kao momčad nadjačali imena iz Lige prvaka i pokazali da su spremni ozbiljno ući u borbu za titulu.

Bjelica je došao "ubiti" Hajduk već do rujna. Nije mu prošlo 

Uoči susreta s Hajdukom Dinamo je uspio izboriti ulazak u skupinu Lige prvaka nakon remija kod Rosenborga. Vjerovalo se da će Nenad Bjelica protiv Hajduka izrotirati sastav u odnosu na taj susret, ali veliko iznenađenje stiglo je sat prije utakmice kada su objavljene početne postave. 

Nenad Bjelica na teren je poslao najjače raspoložive igrače. Poruka je bila kristalno jasna - potpuno ubiti svaku Hajdukovu ambiciju već do rujna. Porazom bi svaka nada momčadi iz Splita u borbi za titulu bila ugašena te bi pozitivan naboj, jedino s čime bi mogli parirati daleko kvalitetnijem Dinamu, preko noći nestao.

Ideja kojom se trener Modrih vodio bila je jako dobra, jer odavno je poznato kako se u Hajduku tragično reagira na poraze u bitnim utakmicama. Iako je i drugo mjesto ove sezone vrlo primamljivo zbog ulaska u kvalifikacije za Ligu prvaka, za hajdukovce "nije to to". Eventualnom pobjedom Dinama u ovom susretu razlika bi već bila 4 boda, uz utakmicu manje, a i najoptimističniji navijači Hajduka pomirili bi se sa sudbinom. Ali Hajduk je sinoć pokazao neko novo lice, uz jednu veliku promjenu nabolje.

Prekidi kao dokaz napretka Hajduka

Na pripremama u Sloveniji Hajdukovi prekidi isticali su se kao jedna od najslabijih točaka momčadi, u ofenzivnom i u defenzivnom dijelu. U katastrofi protiv Gzire te u prvih nekoliko kola HNL-a Hajdukovi prekidi izgledali su očajno. Lopte su završavale tamo gdje ne bi trebale, najčešće lagano u vratarovim rukama ili na glavi prvog igrača u bloku. Hajduk okvirno gledano nema nižu momčad od ostalih u ligi te je to samo bio pokazatelj koliko se u tom segmentu malo radilo.

Skoro svaki obrambeni prekid bio je gol-šansa za protivnika, dok su se stvorene šanse u napadačkim prekidima mogle nabrojati na prste jedne ruke. Paradoksalno je to da je Hajduk po tim statistikama vrlo dobar, ali u tome je pomogla ogromna greška vratara Istre u prvom kolu, kao i činjenica da je kod gola Eduoka u Koprivnici za 2-1 bila posljednja minuta nadoknade pa su protivnici možda bili malo opušteni. Također, taj prekid nije ni izveden na klasičan način.

Utakmica protiv Osijeka bila je najava na što bi se Hajduk mogao fokusirati protiv Dinama. Iz igre je tada bilo praktički nemoguće stvoriti pravu šansu izuzev Jairove na početku, ali se zato uspjelo iz prekida, i to pored vrlo visokih Osijekovih braniča. Tada, primjerice, Nejašmićev udarac glavom nije završio u golu, ali ovaj je put samo odbijen do Jradija koji nije imao težak zadatak. 

Stvorio je Hajduk još nekoliko dobrih prilika iz prekida, a što se defenzive tiče, i tu su bili dobri. Prijetnja je bio udarac Leovca na početku utakmice, ali radilo se o direktnom udarcu pa samim time taj prekid ne možemo svrstati u ovu kategoriju koja je trenutno u pitanju. Svi ostali pokušaji bili su otklonjeni bez većih poteškoća, a Ljubić je bio siguran u skoku.

Zašto komplicirano kad može i treba jednostavno?

Trener Hajduka Damir Burić našao se pod udarom kritika zbog stila igre koji preferira, a koji većini prosječnih ljubitelja nogometa nije dopadljiv. Podsjetit ćemo samo da je Burić došao još uvijek relativno nedavno, u najtežem trenutku u povijesti kluba. Poznavao je samo četvoricu igrača koji su bili tu u njegovom prošlom mandatu, a stiglo je puno novih imena ovog ljeta. Ima li težeg zadatka za trenera od onoga da u što kraćem roku optimizira momčad koja se tek nedavno sastala?

U takvim okolnostima jednostavno je nemoguće očekivati drugačiju igru koja bi brzo urodila plodom, a Hajduk ima brze i prodorne igrače koji su sposobni doći do šanse kroz svega par poteza. Sviđala se nekome ta ideja ili ne, sada je treba dorađivati, a dobri prekidi na sve to mogu biti samo dodatak. S njima je ustvari vrlo jednostavno - koliko ih vježbaš, toliko ćeš u njima biti ili ne biti dobar. Možda zvuči olako, ali svakako nije daleko od stvarnog stanja, a igra koja je dosta bazična omogućit će da im se posveti još i više vremena.

Nadigravanje s Dinamom u nekakvoj "ljepotici" od utakmice bilo bi gotovo ravno potpisivanju poraza jer Dinamo ima kontinuitet, odnosno igru koja bi u takvoj situaciji došla do izražaja, dok o kvaliteti igrača nema ni smisla govoriti. Hajduk je tražio borbenu utakmicu, što brži dolazak do šanse te prekide. Publika je dala dodatni impuls, a to se jasno vidjelo na igračima pa su i neke individualne greške kroz zalaganje i timski rad bile otklonjene.

U usporedbi dvaju poluvremena bilo je nekoliko naizgled nevažnih slika u kojima se očekivao prekršaj za Hajduk na sredini terena. U prvom poluvremenu su u takvim situacijama Burićevi igrači širili ruke gledajući prema sucu i ostajali i bez lopte i faula, ali kasnije je govor tijela bio drugačiji. Nije se više gledalo u suca, nego je gotovo u pravilu protivnika odmah "grizao" drugi igrač i oduzimao loptu.

Petković je u nekoliko situacija vrtio braniče Hajduka kao da igra protiv nekih mlađih uzrasta. U tome se možda i najbolje očitovala razlika u klasi, ali Hajduk je to momčadski uspio izdržati, prošao bi Petković jednog, dvojicu, ali odmah bi se stvorio i treći koji bi spasio stvar. Na koncu je Petković ispao jedan od slabijih pojedinaca Dinama na utakmici, usprkos spomenutoj klasi. Uz takav pristup Hajdukovih igrača i podršku s tribina će i golman obraniti neke stvari koje inače vjerojatno ne bi.

Ova pobjeda Splitu je donijela veliku radost, a Hajduku je nabila samopouzdanje i pokazala put kojim treba ići što se stila igre tiče. Nedostaje devetka s kojom bi to sve bilo daleko opasnije, a preostalo vrijeme za transfere se već mjeri u satima

Neovisno u ishodu utakmice u Rijeci, pobjeda protiv Dinama je garancija da će igrači zaprešićkog Intera biti počašćeni time što će ih, za razliku od ostalih stadiona u ligi, na Poljud doći gledati barem 20 tisuća ljudi.