Foto: Hina

PRED šest tisuća gledatelja na Poljudu Hajduk je u 9. kolu hrvatske nogometne lige s 4:0 svladao Slaven Belupo, a golove su zabili dvostruki strijelac Ahmed Said, Ante Erceg te Marko Futacs. Ovom važnom pobjedom Bijeli su se donekle približili vodećim momčadima prvenstva i tako početkom prvoligaške jeseni donijeli prividni mir slovenskom treneru Marijanu Pušniku.

Poljud je pritom i dalje ostao neosvojiva tvrđava za goste. Naime, interesantan je podatak kako je momčad Željka Kopića jedini aktualni prvoligaš koji nikada u povijesti hrvatske nogometne lige nije slavio na Poljudu, dok su se u 28 utakmica samo pet puta kući uspjeli vratiti sa bodom i to baš s posljednjeg gostovanja u Splitu kada su propustili vodstvo od 2:0.

Slaven unatoč dominaciji i 28. utakmicu bez pobjede na Poljudu

Međutim, iako večerašnji rezultat govori suprotno, odnosno nominalno pretpostavlja veliku dominaciju splitske momčadi, treba priznati da više od sat vremena Hajduk nije djelovao moćno ni kompaktno te kako su Koprivničanci bili bolji i opasniji protivnik. Dapače, prava je sreća da gosti nisu poveli jer su u uvodnom dijelu utakmice na krilima Ivanovskog imali dvije izrazite gol prilike.

Veliki dio prvog, ali i drugog poluvremena, Splićani su imali ozbiljnih problema s kontrolom događanja na sredini terena i to prvenstveno zbog taktičke postavke Slovenca Pušnika, koji je petorici igrača Slavena u sredini terena suprotstavio tek Jeffersona i Kožulja. Rezultiralo je to potpuno nepovezanom igrom i forsiranjem dugih lopti na četvorku u napadu koja je bila potpuno odsječena.

Individualna kvaliteta i dalje spašava Splićane

Srećom po domaćine, presudila je individualna kvaliteta Ahmed Saida, koji je krajem prvog dijela postigao pogodak vrlo sličan onom Maccabiju u Izraelu i tako dao prijeko potrebnu sigurnost Bijelima. A onda, kada su se još drugo poluvrijeme gosti sasvim otvorili, a u momčad ušli Barry i Ohandza, bilo je samo pitanje koliko će golova završiti u mreži Blaževića.

Na kraju izgledalo je to kao prava nogometna rapsodija, koja realno nije imala nikakvih temelja u odnosu snaga na terenu, slijedom čega ova visoka pobjeda ni na koji način ne smije zamaskirati sve probleme Pušnikove momčadi, a činjenica je da su oni brojni, što će prvi ozbiljniji protivnika vrlo lako oslikati.

Said, Memolla i Ismajili sve bolji

No unatoč svim očiglednim problemima, nekoliko igrača Hajduka apsolutno treba pohvaliti. Memolla i Ismajili, koji je ovaj put igrao kao stoper, djeluju sve bolje, dok je posebno oduševio Ahmed Said koji je postigao svoje prve ligaške golove. Ganac je izrazito zahvalan nogometaš koji puno trči i puno radi, a njegova ljevica čini se sve ubojitijom kako ljeto odmiče.

Ipak posebna kategorija nedvojbeno je veznjak Ante Erceg, koji je ljetos kao slobodan igrač stigao iz Turske. Potpisnik ovih redaka ne sjeća se kada je jedan novopečeni Hajdukovac tako ginuo na travnjaku, sprintajući za svaku loptu kao da je posljednja. Nekadašnji Splitovac nesumnjivo je najveće ovosezonsko pojačanje, a gol Slavenu već mu je peti.

Erceg najveće pojačanje Hajduka u posljednjih nekoliko sezona

Od ostalih igrača valja još spomenuti Hamzu Barryja koji je prije nekoliko tjedana stigao s Cipra. Gambijcu je ovo tek druga utakmica u dresu Bijelih, međutim već sada je jasno da se radi o velikom znalcu koji će biti pravo pojačanje. Gambijac je iznimno lagan na nogama, sjajno barata s loptom, a lijep asistencija za gol Ercega samo je potvrda njegove vrijednosti.

Ono što može radovati zgoditak je osporavanog Futacsa. Činjenica je da je Mađar dugo pauzirao i da je na Poljud stigao potpuno nespreman, međutim isto je tako činjenica da navijači Hajduka nikad nisu imali sluha za klasične sidrune. Prisjetite se samo s kakvim je porugama Jelavić ispraćen s Poljuda da bi u nekoliko godina završio u Premierligi. Futacs nije dribler niti može biti agilan, njegova uloga dijametralno je suprotna.

Bijeli mogu s relativnim optimizmom gledati na nogometnu jesen

Da rezimiramo, Hajduk ne blista, puno je još posla pred Marijanom Pušnikom, međutim čini se kako ova momčad Bijelih ima puno veću širinu no ijedna posljednjih godina. Samo u napadu Slovenac ima tri vrlo solidne opcije, Saida, Ohandzu i Futacsa, dok za petoricu u sredini terena konkurira čak deset prilično solidnih nogometaša, redom Jefferson, Gentsoglou, T. Bašić, Kožulj, Barry, Vlašić, Maganto, Kalik, Tudor i Erceg.

Čak i u obrani, koja je još uvijek rak-rana splitske momčadi, Pušnik ima pregršt opcija. Desnog beka mogu igrat Juranović, Ismajili i Josip Bašić, a lijevog Pejić, Memmola i Kvesić. Što se pak tiče stoperskih mjesta, tu su vrlo dobri Nižić, sve bolji Ismajili, ofenzivno vrlo opasni Čosić te talentirani Lorenco Šimić. Za razliku od brojnih bivših trenera, Pušnik ima slatke brige i dovoljno vremena da sastavi idealnih 11 koji će napasti Rijeku i Dinamo. Hoće li u tome uspjeti, ovisi isključivo o njemu, jer niti ima nož nad glavom niti brojčano skroman kadar.