Foto: Hina, GNK Dinamo

Branimir Kalaica je kao još jedan uspjeh "najboljeg menadžera na Balkanu" otišao u Benficu za 0 novaca, dok je Vinko Soldo kao drugi nositelj obrane te generacije skupio 500 minuta u 2 sezone za prvu momčad Dinama. Borna Sosa na beku izgleda kao obećanje najbliže ispunjenju, a valjda će se uskoro i utopiti Pivarić preko reprezentacije što će mu znatno dići šanse.

Matej Hudeček na suprotnom beku nije takve sreće, pa još nije upisao debi za prvu momčad. Ista sudbina zadesila je i Nevena Đuraseka i Marka Điru. Luka Pasariček je čekajući svoju šansu otišao na Poljud, a Karlo Majić u Njemačku.

Josip Brekalo je, kao najtalentiraniji igrač generacije, pobjegao vrhuški kluba i za mizernih milijun eura nakon kolosalnih partija u Čileu, otišao u Bundesligu. Davor Lovren je poslije 37 odigranih minuta posuđen u Fortunu Dusseldorf.

Nikola Moro je počeo igrati za prvu momčad konstantno, radi to vrlo dobro, ali pitanje je radi li se o ad hoc rješenju usred neplaniranih potresa ili sustavnom uvođenju u momčad. Matko Babić je iz Lokomotive otišao u Rudeš, a Luka Ivanušec se uklopio u slabu Lokomotivinu sezonu. Ukratko, tek su trojica dobili konkretnu šansu u Dinamu.

U međuvremenu su u svlačionicu slijetala pojačanja poput Amira Rrahmanija, Ali Karimija, Sammira, Goncala, Wilsona Eduarda ili Dejana Radonjića. Najbolji i najuspješniji menadžer Balkana tako je uspio u nepune dvije godine rasuti ponajbolju klupsku generaciju po inozemstvu i zaboravu hrvatske druge lige, a u tom procesu izgubiti prvenstvo i nastaviti se sramotiti po Europi. Nije teško ocijeniti kako napreduje obećanje otprije godine i pol dana. Na svakog igrača koji uspije i ostvari karijeru, dolazi čitava generacija njih koji su upropašteni  groznim menadžmentom. Nepostojanje ikakvog plana i programa i podmetanje sportskog segmenta kluba sitnom interesu uske klike ljude vjerojatno je nepovratno razbila jednu od najtalentiranijih Dinamovih generacija ikad.