Foto: Getty Images / Guliver image 

PRED nama je za vikend najveći derbi, možda ne samo ove sezone, nego i onaj koji može definitivno okončati Dinamovu HNL dominaciju. Za razliku od samo prije nekoliko sezona kada je Dinamo ispraćao Riječane s 4 ili 5 komada u mreži, vodeća momčad prvenstva ima znatno bolji skor u derbiju s Plavima. Tom prigodom prisjetili smo se kultnih lica koji su zabijali i odlučivali ove derbije, da bi nakon toga zauzeli kurs koji znaju i pamte samo najveći fanatici.

Anas Sharbini

Igralo se 14. kolo lige u sezoni 2015/16. Fernandes je u 5. minuti doveo Dinamo u vodstvo, Samardžić izjednačio u 50., da bi jedan od najslavnijih virtuoza kluba s Kantride Anas Sharbini poslije greške Ježine golom u sudačkoj nadoknadi donio Rijeci prvu prvenstvenu pobjedu nad Plavima nakon tri godine, a i prvu koju je Kek ubilježio u derbiju. Njegov drugi mandat na Kantridi nije završio slavno. Nakon što je posuđen u turski Osmanlispor, u kojem zbog ozljede nije odigrao nijedan susret, u Rijeku se nije vratio, premda je s njom imao još uvijek važeći ugovor. Štoviše, zakleo se kako se u Rijeku neće vratiti dok god je Kek trener, za kojeg smatra da ga je i potjerao iz kluba.

Damir Kreilach

Dugo vremena general sredine terena u Rijeci, svoj obol u derbijima s Dinamom dao je kada je zabio jedanaesterac u remiju na Kantridi, u završnici sezone 2011/12. Rođeni Vukovarac i povremeni član mladih hrvatskih selekcija, u ljeto 2013. prešao je u berlinski Union za pola milijuna eura. Klub je standardni član druge njemačke lige, a Kreilach je postao njegov neizostavni član. U 4 sezone skupio je 129 nastupa, uz 29 pogodaka (kao i nasljednik Andrijašević, vrlo je opasan u igri glavom) te 15 asistencija. U posljednje dvije sezone bio je drugi najbolji strijelac svoje ekipe.

Tomislav Barbarić

Dana 3. travnja 2010., u srcu Dinamove obrane, uz Cufrea je zaigrao Tomislav Barbarić, Dinamovo dijete i na lopti profinjeni stoper. Zabio je gol Rijeci za preokret i vodstvo, da bi Alen Pamić u 82. minuti postavio konačnih 2:2. Barbarić se nakon obećavajućeg početka, kada je mijenjao ozlijeđenog Kovača, smucao posvuda – bilo je to doba kada je Dinamo naveliko kupovao stoperske akvizicije pa je već do 23. godine života bio posuđivan Istri i dvaput Lokomotivi. Ljeto 2014. donijelo mu je transfer u Sturm iz Graza, da bi se nakon samo polusezone vratio u Hrvatsku, ovaj put u Split. I danas to ističe kao jednu od najvećih grešaka u karijeri te je poput brojnih drugih zadržao potraživanja prema klubu s Parka mladeži. Iduća sezona donijela mu je vrlo uspješnu avanturu u Sarajevu, za koje je odigrao 30 susreta i zabio tri gola pa se tako prodao u belgijski KV Kortrijk. Nakon blamaže protiv Anderlechta u drugom kolu i poraza 5:1, na klupi i tribini proveo je čak 20 susreta, da bi u posljednje vrijeme ponovno postao član standardne jedanaestorke.

Ivan Rodić

Kada je u drugom kolu prvenstva 2010/11. zabio gol za 1:1 na Maksimiru koji će kasnije dodatno „oplemeniti“ Milan Badelj i autogolom pripisati poraz Dinamu, Ivan Rodić gurnuo je Velimira Zajeca na sam rub otkaza koji će stići već u idućem kolu. Rodić je već iduću sezonu proveo u Istri, da bi nakon toga počeo "Tour de Ukrajina". Redom je igrao za Zoryju iz Luhanska, Hoverlu iz Uzhhoroda i Metalist iz Kharkiva. U tih pet sezona skupio je tek 42 nastupa uz 6 golova. Danas igra za kazahstanski Atyrau, a trener mu je Zoran Vulić.

Hrvoje Štrok

Dinamo je 2007. bio gotovo nezaustavljiv, a to je osjetila i Rijeka kada joj je dao tri gola na Kantridi i odlučio utakmicu. Ipak, na 1:3 smanjio je Ivanov, da bi u posljednjoj minuti Štrok provukao loptu kroz noge Lončariću i popravio dojam za domaći sastav. Zagrebački španer i nogometni maher koji je u Kranjčevićevoj osvojio naslov, a Dinamo „pogodio“ taman u dvije i pol godine bez naslova, zadržao se u Rijeci pet sezona. Uslijedio je povratak u Zagreb, gdje je odradio pravu epopeju po travnjacima glavnog grada. Zagreb, Sesvete, Gorica i Hrvatski Dragovoljac prvoligaški su i niželigaški tereni na kojima je prezentirao svoju nogometnu lucidnost. Nakon toga se otisnuo na šire meridijane te tako danas brani boje Savskog Marofa, čime je taj krug zaokružio sveto nogometno trojstvo HNL-a. Naime, osim Štroka, za Savski Marof igrao je i Edin Mujčin, a karijeru je u istom klubu završio Robert Prosinečki.

Ante Rukavina i Ivan Krstanović

Dana 22. listopada 2011. godine Dinamo je na Maksimiru svladao Rijeku 2:0, a golove su postigle baš dvojica junaka ovog podnaslova. Prvi, ujedno i jedan od najpoznatijih šofera „fiće“ svih vremena, cijelu svoju karijeru pokazivao je velike amplitude. Od fantastične sezone u Hajduku i razočaranja u inozemstvu, do revitalizacije pod Vahom i dovođenje Plavih u Europsku ligu simultankom protiv Gyora, uskoro je opet uslijedio pad. Nakon posudbe u Lokomotivi koja se činila kao prolongiranje nužnog smiraja, Rukavina je odradio posudbu od šest utakmica u danskom Viborgu, da bi se na početku ove sezone oprostio od profesionalnog nogometa jer "se više ne osjeća spremnim“. Tako je ipak neslavno skončao svojedobno jedan od najvećih talenata domaćeg nogometa. Danas navodno vodi tvrtku za servisiranje i prodaju računalne opreme. 

Kršni Hercegovac, s druge strane, bio je dio poklon paketa koje je Mamić slao u Rijeku, pa je tako na Kantridi proveo dvije sezone nakon Maksimira. Jednogodišnji mandat u Zadru nekoć najboljeg strijelca HNL-a nije spasio klub sa Stanova od ispadanja, a Krstanović otad igra u Širokom Brijegu. Za njega je upisao 50 nastupa i 16 golova, s tim da je u sezoni 2015/16. postigao čak 11, čime je bio treći strijelac lige, odmah iza suigrača Benka koji ga je pratio baš s Kantride i suigrača Wagnera.

Ivor Weitzer

Početkom sezone 2012/13. Dinamo je doživio potop rezultatom 3:0 na Kantridi, što je jedan od najtežih prvenstvenih poraza u ovih dominantnih 11 godina. Gol za 2:0 postigao je Ivor Weitzer, plemenita domaća desetka. Otada je prošao cijeli svijet – iranski Malavan, Zadar, mađarski Pécsi, Lučko, grčki Panelefsiniakos, albansku Vllazniju, a od ovog proljeća brani boje uzbekistanske Bukhare. Gotovo u svakom klubu postao je miljenik navijača, ponajviše zahvaljujući tehničkoj dotjeranosti i sjajnim golovima.

Dumitru Mitu

Sjajni Rumunj mnogo je dao Osijeku, Dinamu, Rijeci i opet Dinamu, ali njegov najsjajniji trenutak u derbiju bila je jesen 2005., kada je započeo Dinamov povratak na vrh HNL-a, a njegov gol pred punom Kantridom donio pobjedu maksimirskoj ekipi pri povratku u grad na Rječini. Nakon odlaska iz Dinama, karijera mu nikad nije dosegla nekadašnje vrhunce. Poslije jedne skromne sezone u Cluju, uslijedili su Qingdao Jonoon i Changchun Yatai u Kini, da bi se potom vratio u domovinu. U Aradu i Șoimiji iz Pâncote osjetio je sve draži rumunjskog niželigaškog nogometa. U međuvremenu se kao vozač zaposlio u tvrtki svog prijatelja, ali i dalje igra nogomet. "Taman sam mislio prestati, ali onda me nazvao prijatelj i zamolio da njegov četvrtoligaški klub spasim od ispadanja. Evo, baš sam za vikend odigrao prvu utakmicu, pobijedili smo 3:0, a ja sam zabio gol i jednom asistirao", rekao je Mitu.