NA KVALITETU obavljanja određenog posla nikada ne utječe samo jedna vještina. Iako je uvijek neka od njih primarna, uvijek postoji nekoliko popratnih elemenata koji nisu usko vezani za određenu branšu, ali koji itekako utječu na krajnji rezultat. Isto vrijedi i za trenerski posao.

Hajduk je u prvoj utakmici 11. kola SHNL-a na gostujućem terenu svladao Goricu 3:1, a strijelci su bili Zvonimir Šarlija, Michele Šego i Niko Sigur. Bijeli su tako stigli do pete uzastopne pobjede i barem privremeno preuzeli prvo mjesto na ljestvici. No, prije nešto malo više od mjesec dana situacija je bila daleko od idealne.

Kritike nakon derbija

Nakon poraza od Varaždina, pa zatim i od Dinama na Poljudu 20. rujna, Gonzalo Garcia dobio je salve kritika na svoj račun. Hajduk je u prvom poluvremenu protiv Modrih izgledao sasvim solidno. Imao je posjed lopte i inicijativu te dolazio do posljednje trećine terena, no momčad se u drugom dijelu potpuno ugasila.

Puno se polemike povuklo nakon derbija oko broja ulazaka u posljednju trećinu jedne i druge momčadi. Nekolicina javnosti sprdala se s činjenicom da je Hajduk 53 puta ušao u posljednju trećinu, a Dinamo 38 puta i na kraju svejedno osvojio tri boda. Pričalo se i kako taj statistički podatak ništa ne znači kada je utakmica izgubljena i slične površne stvari.

Na izoliranom primjeru jedne utakmice ta tvrdnja može biti donekle opravdana, ali dugoročno apsolutno nema smisla. To nam je pokazao i ovaj kratak period od derbija do danas.

Garcia je nakon toga za utakmice protiv Lokomotive i Vukovara promijenio formaciju na trojicu iza te totalno odstupio od svog načina igre. Razloga za to bilo je nekoliko. Od pritiska javnosti koji je bio neopravdano velik, do ozljeda krilnih igrača, pa u konačnici i prilagodbe taktičkoj ideji suparnika.

Garcia se protiv Istre i Gorice vratio svojoj ideji

Nije igra u te dvije utakmice izgledala dobro, to je svima jasno. Ideja je bila izrazito direktna i nije se inzistiralo na svemu onome čemu Garcia kao trener teži. Na kraju, Hajduk je u te dvije utakmice osvojio maksimalnih šest bodova, no bilo je evidentno da dugoročno takav stil neće donijeti mnogo toga pozitivnog. Onda se Garcia u prošlom kolu protiv Istre i posljednjem protiv Gorice vratio svojoj ideji, uz još neke dodatne elemente u igri.

Ponovno je postavio momčad s četvorkom iza, tri veznjaka, dva krila i napadača. Jedina promjena za susret s Goricom u odnosu na Istru bila je na poziciji zadnjeg veznog, gdje je Sigur zamijenio suspendiranog Adriona Pajazitija. Na vratima je ostao Ivica Ivušić, u posljednjoj liniji Šimun Hrgović i Luka Hodak na bekovima te Šarlija i Branimir Mlačić na stoperima, u veznoj liniji Filip Krovinović i Rokas Pukštas uz Sigura, dok su na krilima bili Ante Rebić i Iker Almena te Šego u vrhu napada.

Gorica kroz većinu utakmice nije napravila apsolutno ništa prema naprijed, ali je u fazi obrane trener Mario Carević taktički kvalitetno pripremio utakmicu. Gorica se branila u 4-2-3-1 bloku, gdje je Domagoj Pavičić kao desetka markirao Sigura, Filip Čuić je kao napadač radio dobar pritisak i odsijecao liniju dodavanja na jednog od stopera, dok su Jurica Pršir i Žan Trontelj na stranama znali kada izaći visoko.

Hajduk je pokazao nove elemente u igri

Međutim, individualno igrači Gorice nisu bili na razini. U prvom poluvremenu bili su potpuno bezopasni, a to pokazuje brojka od nula dodira u suparničkom kaznenom prostoru. Dobrim dijelom razlog tome jest to što je Hajduk bio odličan u pritisku na loptu.

Hajduk je u prvom poluvremenu osvojio 62% duela na tlu, Gorica je na istom broju duela bila na uspješnosti od 37%, a Garcijina momčad oduzela je hrpu lopti na suparničkoj polovici. Posebno se tu istaknuo Rokas Pukštas koji je utakmicu završio s čak 20 osvojenih duela od 32 ukupno.

Hajdukova krila su u ovoj utakmici manje dolazila u povoljne situacije iz kojih mogu biti opasna. Rebić i Almena protiv Istre pokušali su 12 puta driblingom riješiti situaciju, uspjeli su sedam puta, dok su protiv Gorice isto pokušali šest puta i uspjeli četiri, dakle praktički upola manje. To ne znači da Hajduk nije odigrao kvalitetnu utakmicu, već pokazuje da može i kroz neke druge elemente u igri biti opasan po suparnika.

Hajduk je obje utakmice pobijedio, no ono što je još bitnije jest na koji način je to napravio. Navlačenje suparnika da izađe u visoki pritisak, izigravanje istog i dovođenje krila u povoljne situacije za dribling na otvorenom prostoru. To su stvari kojima Garcia generalno teži u fazi napada i koje je u relativno kratkom roku prenio na ovu momčad. No, sada je pokazao i dodatni element sa Šegom kao devetkom i da momčad kroz agresivnost može biti itekako efikasna po oduzetoj lopti.

Garcia se zasad snalazi bolje od Kovačevića

U razdoblju od derbija protiv Dinama do danas treneri obje momčadi susreli su se s izazovima posla u velikim klubovima. Garcia je na početku relativno brzo momčadi usadio svoje ideje u fazi napada, onda je nakratko odstupio od iste i pragmatično stigao do dvije pobjede, da bi sada pokazao dodatan element u igri. Napravio je određene manevre u situacijama kada je procijenio da je to potrebno. I ono što je bitno, napravio je to na vrijeme.

Također, uvelike je proširio rotaciju u odnosu na početak sezone. Na praktički svim pozicijama Hajduk sada ima više opcija, a Garcia je pokazao da svaku od njih zna iskoristiti ovisno o suparniku. Uz sve to, tri utakmice Hajduk igra bez Marka Livaje. A kada ti je jedan od najvećih "problema" kako vratiti najboljeg igrača u momčad, znaš da je situacija itekako dobra.

Garcia ima više ideja od Kovačevića

Iako Dinamo trenutno na rezultatskom polju stoji iznimno dobro, Garcia je u recentnom periodu razvio puno više načina kako doći do pozitivnog rezultata nego Mario Kovačević. Dinamo ima jedan način igre koji se temelji na srednjem bloku i koji im donosi rezultat protiv ekipa kojima prepuste posjed. Međutim, protiv momčadi koje se spuste u niski blok imaju velikih problema, što je najbolje pokazala posljednja utakmica protiv Malmöa. Kovačević je i dalje u procesu razvijanja alternativnih načina kako da mu momčad bude opasna, a igrači koji su mu ključni za to su i dalje van ritma.

Dugoročno je itekako bitno koliko puta ti momčad uđe u posljednju trećinu terena. Nije svaki suparnik isti i kada momčad ima uvjete da u kontinuitetu dolazi u završnu trećinu, onda će i na duže staze imati bolje rezultate. Garcia se zasad snašao u okolnostima izvan terena, a to mu je omogućilo da uspijeva dobiti od momčadi ono što je zamislio. Puno toga se u relativno kratkom vremenu može promijeniti, ali Hajduk je Dinamu pokazao da trenutno itekako ima razloga za brigu.