Foto:Hina

U ČETVRTOM kolu natjecanja po skupinama Europa lige, Rijeka je na Rujevici rezultatom 1:4 poražena od bečke Austrije. Golove za goste postigli su dvostruki strijelac Prokop, Serbest i Monschein, dok je jedini zgoditak za domaću momčad djelo Pavičića. Ovim nesvojstveno visokim porazom Riječani su uvelike kompromitirali, ali ne i sasvim izgubili šanse za prolazak dalje.

Bio je to zapravo jedan prilično jeftini poraz koji se vjerojatno mogao izbjeći da se Matjaž Kek i njegovi igrači u 61. minuti susreta nisu polakomili idejom kako je s nova tri boda toliko priželjkivano europsko proljeće praktički nadomak ruke, pa su nakon izjednačujućeg pogotka krenuli u pravu viktoriju na gol mladog austrijskog vratara Patricka Pentza.

Poraz nije čudo, Bečani su jedna je od najuspješnijih europskih momčadi na gostovanjima

I sve to ne bilo čudno da ekipa iz Beča nije u ovim okvirima jedna od najboljih gostujućih ekipa Europe. Vjerovali ili ne, u posljednjih pet sezona, uključujući ovu današnju, odigrala je 14 europskih gostovanja, a upisala čak osam pobjeda (Dinamo, Astra, Rosenborg, Trnava, Kukesi, AEL, Osijek i Rijeka) uz četiri zvučna remija (AEK, Roma, Zenit i Porto).

Bečane je slomio jedino Atletico na Calderonu dok su od Viktorije Plzen izgubili nakon što su vodili 2:0. U međuvremenu su svladali čak tri od četiri najjača hrvatska kluba. U play-offu Lige prvaka 2013./2014. u Maksimiru s 2:0 srušen je Dinamo, dok je u aktualnim kvalifikacijama za EL u Gradskom vrtu rezultatom 2:1 pao Osijek, da bi na koncu na Rujevici s čak 4:1 stradala Rijeka.

Unatoč upozorenjima, Riječani su nakon izjednačenja amaterski jurnuli naprijed

Iako je Matjaž Kek u najavi susreta nekoliko puta istaknuo kako treba biti oprezan s tranzicijom austrijske momčadi, njegova momčad je pola minute nakon što je izjednačila nezrelo poletjela naprijed, primivši pacerski, da ne kažemo i amaterski pogodak, kakav je na ovom nivou apsolutno nedopustiv. Nažalost, to im se u posljednje vrijeme prečesto događa.

Sjetimo se samo kako je izgledao dvoboj play-offa Lige prvaka kad su u Ateni vodili s 1:0, primivši gol za 2:1 u trećoj minuti sudačke nadoknade. Vrlo sličnu situaciju gledali smo nedavno i u Milanu, gdje su nakon čudesnog povratka nakon dva gola minusa primili zgoditak nekoliko sekundi prije posljednjoj sučevog zvižduka. Iako se radi o europskoj razini, nije to slučajno.

Kekova momčad u novoj je sezoni, osim ključnih igrača, izgubila i pobjednički mentalitet

Dojam je kako bi ona Rijeka od prošle sezone večerašnju utakmicu zasigurno preokrenula, međutim ova svakojako desetkovana ekipa to jednostavno nije imala šanse. Istina je da su Riječani ovog ljeta izgubili nekoliko važnih igrača, no s njima bestraga je nestao i pobjednički mentalitet, ona agresivnost i ratnički moral koji ih je krasio.

Momčad koja je donedavno preko godinu i pol bila bez poraza, u nepuna je tri mjeseca već deseti put žestoko nokautirana, a da se svaki put kao neki ofucali šampion grogirano podigla s tla, bjesomučno uvjeravajući sve oko sebe, a vjerojatno i samu sebe, da joj zapravo nije ništa i da je isti onaj stroj kakav je i nekad bila. Nažalost, činjenično stanje sasvim je drugačije.

Deset poraza u nepuna tri mjeseca jasan su pokazatelj svih krivih odluka i reakcija

Otkako je krajem srpnja izvukla Red Bull Salzburg u kvalifikacijama za Ligu prvaka, Rijeka je upisala osam pobjeda, tri remija i čak deset poraza. Nominalno su osvojili 27 bodova od ukupnih 63, sa svega 43 posto uspješnosti, što je daleko ispod 62 posto - prosjeka koji je slovenski strateg njegovao posljednjih pet godina na Rujevici.

Od toga se ne smije bježati već se tim valja detaljno pozabaviti. Nije nikakva tragedija da Rijeka ispadne iz skupine Europa lige niti da ne obrani naslov prvaka. Događalo se to i puno boljim i većim momčadima jer jedno je ganjati nekakav sveti cilj, a sasvim drugo pronaći znanje i motiv za obraniti ga.

Naklapanja o Kekovom odlasku kao posljednji udarac samopouzdanju Riječana

Jasno je kako Uprava Rijeke nije najbolje reagirala po završetku trijumfalne sezone, baš kao i što je jasna jagma za rujevičkim zvijezdama. Od toga se, u modernom svijetu koji se vrti oko novca, pobjeći ne može. Neke se jedva dočekalo uvaljati (Andrijašević), neke se tjeralo da odu (Ristovski), a neki jednostavno trče za boljom lovom (Gavranović).

Sve to neminovno je moralo utjecati na atmosferu, a onda kada su još počela javna naklapanja o sve izvjesnijem Kekovom odlasku, bilo da je riječ o reprezentaciji rodne mu zemlje ili čak Dinamu, riječki vlak sasvim je ispao iz tračnica, s obzirom na to da je Slovenac kamen temeljac ove Rijeke, njen režiser i glavni protagonist koji ima neprekidni zadatak slagati beskrajnu puzzl

Slovenac se sigurno nije pomirio s porazima i vjerojatno sprema detalje novog uzleta

Ono što navijače Rijeke može radovati, barem ako je suditi prema njegovim reakcijama nakon večerašnjeg susreta, Kek više ne razmišlja o odlasku. Poznavajući njegov karakter, manje je vjerojatno da se pomirio s gubitničkom melankolijom u koju je upala njegova momčad nego da se zainatio i već priprema detalje novog uzleta.

"Ja sam odgovoran. Treba se pogledati u ogledalo i što prije donijeti odluke koje će pomoći Rijeci. Odabrao sam krive igrače", rekao je Kek nakon utakmice.

Nije tražio opravdanja, već je frajerski priznao krivnju. Ta pojava raritet je u hrvatskom nogometu. 

A remont neće biti lagan jer su posljednja dva dvoboja pokazala koliko je Rijeka zapravo bezopasna bez Marija Gavranovića i koliko je ideja da Gorgon zauzme njegovo mjesto u vrhu napada promašena. Zadnji gol Austrijanac je postigao početkom rujna, a kada se tome pridoda i post Brazilca Hebera koji je nakon osam golova u rujnu već mjesec dana bez gola, nije čudno što se Rijeka tako muči.

Bez pet ključnih igrača od prošle sezone, iluzorno je bilo očekivati ostanak na istoj razini

Bez srca obrane Eleza, kojeg zbog ozljede već neko vrijeme nema, a koji ne igra na lanjskom nivou, bez Ristovskog koji je s Vešovićem činio pakleni tandem, a koji je odlaskom pretvorio Crnogorca u desnog beka i tako mu odrezao krila, bez Franka čiju skok igru i ulazak iz drugog plana ne mogu nadomjestiti ni tri Pavličića, te bez iskusnog i ubojitog Gavranovića, to jedostavno nije ista ekipa.

Elez, Ristovski, Vešović, Andrijašević, Gavranović. To je pet klasnih i ključnih igrača bez kojih više-manje Rijeka igra posljednja tri mjeseca, pa kako onda očekivati da mogu kvalitetno igrati na tri fronte. Kek je krpao koliko se to dalo, neki pokušaji ispali su dobro, međutim, daleko je to od ozbiljne momčadi od koje se očekuju vrhunske prezentacije u kontinuitetu.

Ništa što se događa ne može umanjiti kvalitetu i ozbiljnost riječkog projekta

Jedno od takvih dobrih rješenja svakako je Maxwell Acosty koji se ekspresno brzo adaptirao na novu sredinu. Acosty je vrlo jak na nogama, brz je i dobar dribler koji zna podvaliti loptu. Sve u svemu, jedan vrlo kompletan igrač i još jedna sjajna kupovina. I protiv Bečana, Acosty je bio jedan od najraspoloženijih domaćih igrača i zalog je za bolju budućnost.

Jasno je kako momčad s Rujevice na zimu mora na remont, no to ni na koji način ne može umanjiti njihov prošlosezonski uspjeh niti stvarnost u kojoj Rijeka i Hrvatska, unatoč brojnim manjkavim reakcijama, i dalje imaju jedan ozbiljan i uspješan nogometni projekt koji je ispisao, i još povremeno piše, neke od najljepših stranica nogometa na ovim prostorima. Zato je medijsko i pučko naslađivanje njihovim recentnim posrtajima nakaradno.