GDJE je Aleksander Čeferin? UEFA je nevidljiva dok FIFA kroji novo lice nogometa. To pitanje ovog se ljeta sve češće čuje u ložama europskih stadiona: "Gdje je Aleksander Čeferin?", piše Indenpendent. Pitanje se može tumačiti na više načina.

Čeferina nema nigdje

Može se odnositi na činjenicu da je predsjednik UEFA-e dosad bio prisutan na samo jednoj utakmici Europskog prvenstva za nogometašice 2025. koje organizira upravo UEFA. Može se odnositi i na to da nije pohodio ni Europsko prvenstvo do 21 godine niti Svjetsko klupsko prvenstvo.

No možda je najvažnija implikacija ona koja se odnosi na izostanak UEFA-ine reakcije na FIFA-inu najnoviju "krađu teritorija", kontroverzni novi format klupskog natjecanja.

Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino ovoga je puta preduhitrio Čeferina. Čak ni demonstrativni odlazak UEFA-inih delegata s kongresa FIFA-e u svibnju u Paragvaju, gdje je Infantino zakasnio na vlastiti događaj, nije imao težinu - pet dana kasnije uslijedilo je gotovo poniženje u obliku povlačenja.

Čudno razdoblje za nogomet

Nogomet trenutačno prolazi kroz čudno razdoblje. Iako se može raspravljati je li novo izdanje Svjetskog klupskog prvenstva bilo uspješno kao događaj, za Infantina je svakako bilo politički korisno. Bizarno pojavljivanje Donalda Trumpa na dodjeli trofeja bilo je kruna važnog trenutka za šefa FIFA-e, koji sada još odlučnije pokušava nadjačati Ligu prvaka kao vodeće klupsko natjecanje.

Mnogi klupski čelnici već gledaju na novi FIFA-in turnir kao na Superligu koju nisu uspjeli ostvariti 2021., ali sada s institucionalnim pečatom. To je možda i najveća promjena. Veliki klubovi su godinama prezirali FIFA-u i smatrali je smetnjom. Danas s njom posluju. Europsko udruženje klubova (ECA), koje je nekoć bilo blisko s Čeferinom, sada sve više gravitira Infantinu.

Sve to događa se u trenutku kad UEFA ne pokazuje gotovo nikakvu prisutnost. Posebno je čudno to što se u zemlji u kojoj UEFA ima sjedište upravo održava veliko natjecanje. Čeferin navodno vjeruje da s FIFA-om ima sporazum prema kojem će se novo Svjetsko klupsko prvenstvo održavati svake četiri godine.

Čeferin ne prihvaća kritike

Mnogi u nogometnim krugovima to nazivaju naivnim, podsjećajući na njegovo povjerenje u Andreu Agnellija neposredno prije lansiranja Superlige. Klubovi već razmišljaju o turniru svake dvije godine i o širenju na 48 momčadi. UEFA se može optužiti da zatvara oči pred stvarnošću. Ili kako je rekao jedan istaknuti UEFA-in dužnosnik: "Kao da smo u poricanju svega."

To nije iznenađenje ako ste se okružili ljudima koji vam samo povlađuju. Brojni izvori tvrde da Čeferin nakon osam godina na čelu organizacije ne prihvaća dobro mišljenja koja mu se ne sviđaju. "Ne smiješ reći nešto suprotno od predsjednika niti mu pokušati savjetovati", rekao je jedan insajder.

Rezultat je potpuna odsječenost. Čeferin ne dolazi na utakmice, ne komunicira, ne upravlja krizom. Sve to podsjeća na staru školu nogometne politike u kojoj se lojalnost nagrađuje titulama i utjecajem koji kasnije donose moć i kod kuće.

Srbin mu je desna ruka

Zato predsjednici trebaju imati ograničen broj mandata, što je u Čeferinovom slučaju već bilo kontroverzno pitanje. Trenutno je okružen s barem osam vjernih suradnika, možda i njih 12 ili 13. Njegov glavni operativac je Zoran Laković iz Srbije kojeg se smatra egzekutorom predsjednikovih planova.

Gabriele Gravina iz Italije postao je UEFA-in viši potpredsjednik nakon što se priklonio Čeferinu u njegovom rivalstvu s Infantinom. Njemačku predstavljaju dva čovjeka: Bernd Neuendorf, predsjednik DFB-a i član Vijeća FIFA-e, te Hans-Joachim Watzke, bivši direktor Borussije Dortmund, danas član Izvršnog odbora UEFA-e. Albanski savez predvodi Armand Duka koji je stekao značajan utjecaj i navodno želi naslijediti Čeferina.

No to bi se moglo odgoditi jer je Jesper Møller iz Danske gurao izmjene statuta koje Čeferinu otvaraju mogućnost još jednog mandata nakon 2027. Møller je, međutim, napravio taktičku pogrešku glasajući za kontroverzni prijedlog o povratku ruskih omladinskih momčadi u natjecanja.

Estonac Aivar Pohlak viđen je kao tihi, ali lojalan vojnik, iako nije u najužem krugu poput mađarskog milijardera Sandora Csanyija koji je ujedno član FIFA-inog Vijeća.

Najintrigantniji je turski predstavnik Ibrahim Haciosmanoglu jer je turski savez blizak Kataru i predsjedniku ECA-e Nasseru Al-Khelaifiju. UEFA je dodatno iznenadila otvaranjem ureda u Istanbulu. U Istanbulu su se zaredali i veliki događaji: finale Lige prvaka 2023. koje je prebačeno iz 2020. i 2021., finale Europske lige 2026. i domaćinstvo Eura 2032. u suradnji s Italijom.

Kritičari unutar UEFA-e s pravom prate tko dobiva domaćinstva: Italija je dobila Euro 2032. unatoč velikim infrastrukturnim upitnicima, Albanija U-17 Euro 2025. i finale Konferencijske lige 2022., Mađarska finale Lige prvaka 2026. Njemačka je prošla još bolje - Euro 2024., finale Lige prvaka 2025., završnica Lige nacija 2025. i finale Europske lige 2027.

Boban mu je kontrirao

Iznimka je Wembley koji i dalje dobiva najveće utakmice, iako je Engleski savez jedini glasao protiv spomenutih statutarnih reformi. No Wembley UEFA-i donosi najviše novca pa ga, naravno, vole. David Gill, bivši UEFA-in rizničar koji je znao javno proturječiti Čeferinu, također je marginaliziran. Isto vrijedi i za hrvatsku legendu Zvonimira Bobana te bivšeg zamjenika glavnog tajnika Kevina Lamoura koji je prešao u FIFA-u.

Ostali dužnosnici koji nogometu pristupaju sa sportskog, a ne političkog stajališta, sve su frustriraniji. Glavni tajnik Giorgio Marchetti, poznat po vođenju ždrijeba Lige prvaka, ostao je jedan od rijetkih koji istinski žive nogomet, što je dokazao stalnom prisutnošću na utakmicama Eura 2025.

Iznenađenje je izazvao i zaokret Rumunja Razvana Burleanua koji se svojedobno doživljavao kao Čeferinov izazivač. Upravo je on u Paragvaju okupio UEFA-ine predstavnike za spomenuti protest. No kad je Bukureštu uskraćeno finale Europske lige 2026. koje je dodijeljeno Istanbulu, mnogi su povezali dva događaja.

UEFA nema strategiju

Još se postavlja pitanje što se zapravo dogodilo nakon tog kongresa. Mnogi u nogometu smatraju da je UEFA tada imala povijesnu priliku. Njihova izjava u kojoj su osudili Infantina zbog "privatnih političkih interesa" imala je odjek. U tom trenutku, s obzirom na interes europskih političara za stanje u nogometu, mogla je nastati kritična masa za promjene.

Umjesto toga, UEFA je sve svela na "izolirani incident" i poručila kako su odnosi s FIFA-om "snažni i temeljeni na međusobnom povjerenju". Nitko im ne vjeruje. Neki unutar UEFA-e tvrde da su željeli izbjeći otvoreni rat. Drugi sumnjaju da su veliki klubovi izvršili pritisak, osobito uoči početka novog klupskog turnira.

To je nova realnost koju UEFA i Aleksander Čeferin moraju priznati. Trenutačno nemaju ni prisutnost, a kamoli strategiju.