UMIROVLJENI košarkaški trener, legendarni Dušan "Duda" Ivković, u velikom intervjuu za grčki Sport24 govorio je, između ostalog, o zadnjim godinama reprezentacije Jugoslavije, čiji je izbornik bio od 1987. pa sve do raspada države, 1991. godine.

Dotaknuo se situacije u reprezentaciji na Eurobasketu 1991. godine uoči finala u Rimu protiv Italije. Samo četiri dana prije Slovenija je donijela odluku o odcjepljenju od Jugoslavije.

"Tijekom zagrijavanja sve o čemu sam razmišljao je bila odluka Slovenije o odcjepljenju i kako se to nije trebalo dogoditi. Jure Zdovc je otišao zbog toga. Pitao me: 'Treneru, što da radim? Ako budem igrao, u Sloveniji će me zvati izdajicom.' Tada sam mu rekao da se ne brine i da ću ja sve srediti. Poslije sastanka uoči finala izderao sam se na slovenske novinare. Rekao sam im da sam ja gazda i da odlučujem što će biti sa Zdovcem, ne oni", rekao je Ivković.

"Američka s*anja o Divcu i Draženu nisu istina"

Prisjetio se zatim incidenta sa Svjetskog prvenstva 1990. u Argentini, kada je Divac uzeo hrvatsku zastavu od navijača i bacio je.

"Prije tog incidenta u Rimu dogodilo se još nešto što je odredilo daljnji put jugoslavenske momčadi. Na Mundobasketu u Argentini dogodio se onaj trenutak s Divcem, koji je zgrabio hrvatsku zastavu od navijača", krenuo je s pričom.

Istaknuo je da nije istina da se nakon toga promijenio odnos Dražena Petrovića i Vlade Divca.

"To je sve bila šala. Prije svega, zastava je bila Perasovićeva, ne Draženova, netko mu ju je dao. Reći ću vam istinu - ta priča o braći, ta američka sr*nja, ništa od toga nije istina. U to je vrijeme puno Hrvata došlo u Argentinu sa zastavama Hrvatske. Perasović je imao jednu od tih zastava. Divac mu ju je uzeo i stavio mu jugoslavensku na ramena. Čak su se smijali, a Divac mu je rekao: 'Kada budu vidjeli koju zastavu imaš doma, svi će te zaje*avati.' Bila je to interna šala. Sve ono što se pričalo i pisalo o tome da su odnosi Dražena i Divca propali nije točno. Pričamo o momčadi u kojoj nikada nitko nikom nije rekao da je netko iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore... Svi su se jako voljeli."

Obrazložio je to još jednim primjerom.

"Paspalj i Kukoč su igrali na istoj poziciji, kao i Divac i Rađa. Svaki put je netko od njih morao ostati na klupi zato što je ovaj drugi morao igrati. Kada bi se mijenjali, prvo bi se zagrlili i poljubili. U momčadi je vladala ljubav. Političari su htjeli privući pažnju incidentom u Argentini."

Žali zbog Barcelone

Najviše žali što se reprezentacija Jugoslavije nije mogla obračunati s Dream Teamom na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.

"Svi smo čekali Barcelonu kako bismo igrali protiv Amerikanaca. Imali smo dosta NBA iskustva s Divcem, Rađom i Petrovićem. Znali smo da ćemo sve lako pobijediti, spremali smo se samo za utakmicu protiv SAD-a. Mi nismo bili kao drugi, ne bismo se fotografirali s njima. Velik je gubitak za sport što tadašnja najbolja momčad Europe nije odmjerila snage protiv Dream Teama", izjavio je.