Foto: Index, Pixsell / H. Jelavić, sibenik.in 

"ŠIBENIK ovih dana živi za košarku". Tom frazom započinje veliki broj izvještaja sa završnice Kupa Krešimira Ćosića koji se održava u zajedničkoj organizaciji GKK Šibenik i KK Jolly JBS. Dva šibenska prvoligaša, gradski Šibenik koji je nastao nakon stečaja slavne Šibenke, i Jolly JBS, kapital poduzetnika Josipa Stojanovića, nisu se uspjela fuzirati u jedno, što je bila logična zamisao ulagača u košarku, no zajedno su se prihvatili organizacije hrvatskog Kupa, na radost ljubitelja košarke u Draženovu gradu. A njih je puno više nego što se može iščitati iz fraza koje nam nude lijeni izvještaji.

Šibenik za košarku živi već desetljećima, kao što su mnogi u tom periodu jako dobro živjeli od nje, pa doveli klub do bankrota. Ono što su otuđili, vratili su građani, pa "novi" klub danas s pravom i ponosom nosi ima Gradski košarkaški klub Šibenik. Priča Josipa Stojanovića potpuno je drugačija; on je u Jolly JBS uložio svoj golem novac i energiju, ali šibenski navijači ga nisu prihvatili. To je tema za duboku analizu, ali nije mržnja. Skandiranje "Jolly Turčine, napuši se k....", dok istovremeno tvoj klub sponzorira turska grupacija, složit ćete se, čista je glupost. 

Istim intenzitetom Šibenčani dočekuju 80-ak kilometara udaljeni Zadar, kao prvog susjeda s kojim dijele dvoranu i stigmu zaostalog dalmatinskog grada koji "nikoga i ništa tuđe ne voli". Zvuči grubo kao što jest i nema suvisla objašnjenja. Možda je najbliže njemu bio najveći šibenski umjetnik i grezun Arsen Dedić kada je napisao da su Šibenčani onakvi kakav je bio i on: strašno grezi ljudi, iznimno blage ćudi. Tako nekako i vole, posebno svoju košarku. 

Nije mržnja, nego osobni interes 

Šibenik je sinoć u dramatičnoj utakmici protiv Cibone za jedan koš ostao bez polufinala Kupa. Neodgovorno se najavljivalo "krvoproliće" i "beskrajan dan za šibensku policiju" jer u utakmici prije nastupao je "omraženi" Zadar. Žalosti što su takve najave stizale od onih koji bi ih za dobrobit društva trebali suzbijati, pa je jedan uvaženi šibenski novinar neumjesnom upadicom prekinuo  konferenciju za medije trenera Cibone Damira Mulaomerovića, dok je ovaj hvalio domaću publiku. 

"Jesu, dobri su oni svojoj materi. Svima su dobri, osim policiji."

"Meni su dobri. Ovo je prava košarkaška atmosfera, puna strasti i ljubavi", znakovito je rekao Mulaomerović, u kojem je puno više duha i pameti nego što ovakvi, isluženi i frustrirani zapisničari mogu pojmiti.

Zato će takvi radije potencirati priču o tri i pol maloljetna razbijača, nego o huliganima koji su u odijelu rušili i osiromašili naš grad. S njima će se gostiti, prešetavati i šepuriti. 

Ljubav neće prepoznati jer od toga nemaju naročite koristi. I to je nažalost, dijagnoza Šibenika. Nije mržnja i nema nikakve veze sa sportom. Ima veze s onima koji su se bogatili dok glupi narod i dalje viče "Bežigrad" i raspravlja tko je bježao, a tko branio Hrvatsku. 

Uostalom, svi šibenski košarkaški gosti "ovih dana" će ih demantirati. Demantirat će ih i trener Šibenčana, Zagrepčanin Vladimir Anzulović:

"Mnogi od vas ne žive s nama svaki dan, pa ću naglasiti da je ovo priča o ljubavi. Hvala našim navijačima, žao mi je zbog njih, ali i mojih momaka, što nismo uspjeli".

Pa će se na rubu suza nadovezati Miralem Miki Halilović, Tuzlak i reprezentativac BiH: 

"Ovo još nigdje nisam doživio, nema ovakve publike i ovakvog zajedništva igrača, uprave, navijača. Žive s nama svaki dan i nemam riječi kojima to mogu opisati."

Ako to nije dovoljno da sport dobije prednost nad nepostojećim incidentom i iskonstruiranom mržnjom ili idiotskim povicima ''Musa Turčine...'', možda pomogne gesta nogometne legende Šibenika Dražena Govića koji je nakon poraza tješio bivšeg kapetana Zadra i zadarsko srce Ivu Ivanova, danas u dresu Šibenika. Zar grad koji mrzi ovako skandira svom dugogodišnjem lideru, Zadraninu Teu Petaniju koji poput djeteta plače jer Šibenik gubi? Ne budite "slijepi" i glupi, upravo to žele oni koji zaista mrze.