JERKO LEKO je novi trener Dinama. Drama koja je potrajala malo više od tjedan dana, otkad je Mario Kovačević dobio otkaz poslije poraza od Rudeša, dobila je epilog. Pobjedama nad Sunderlandom i Varaždinom, Leko je ostao stalni trener kluba. Možda na toj poziciji bude sjajan, ali svaki korak u donošenju te odluke bio je potpuno promašen.

Leko je najavljen kao trener za dvije utakmice

Čim je Dinamo smijenio Kovačevića, obavijestio je navijače da momčad privremeno preuzima Leko, dotadašnji trener B momčadi. Privremenost tog rješenja nije bila samo neformalna informacija. "Sljedeće dvije utakmice prvu momčad privremeno će preuzeti Jerko Leko, dosadašnji trener Dinama B", pisalo je na Dinamovoj stranici jutro nakon poraza od Rudeša.

Dinamo je bio u priči s dva trenera

I u domaćim i u stranim medijima procurile su skoro sve informacije oko izbora novog Dinamovog trenera. Najprije se spominjao Pol Planas, trener iz La Masijinog sustava kojeg Albert Capellas, direktor nogometa u Dinamu, smatra jednim od najvećih trenerskih prodigyja u Španjolskoj.

Nakon toga je u fokus stigao Oscar Garcia, još jedno ime iz Barcelone s neusporedivo više trenerskog iskustva. Rezon je bio jasan - usred sezone i krize za očekivati je da će se puno bolje snaći pragmatičniji trener koji je već prošao slične situacije.

U međuvremenu je vlasnik poljskog Pogona i Garcijin šef, Alex Haditaghi, od cijele priče napravio medijski cirkus i stvar je propala. No, već se tijekom i nakon utakmice sa Sunderlandom počeo mijenjati stav o eventualnom Lekinom ostanku.

Dinamo je sjajno izgledao u prvom poluvremenu u Engleskoj, a u drugom je napravio što nije nijednom u Bobanovom mandatu - kompaktnom obranom došao do velike europske pobjede. Momčad je bila agresivnija, hrabrija i nabrijanija, a navijački konsenzus je da je to sve zasluga Leke, koji je dobio ovacije i Bad Blue Boysa.

I drugu polovicu posla Leko je obavio uspješno. Dinamo je samo tri dana nakon teškog europskog gostovanja došao u Varaždin i s 3:1 slavio na terenu gdje je kiksao dvaput u zadnje tri utakmice prije sinoćnje. U intervjuu nakon utakmice Leko je potvrdio da ostaje trener, a vijest je dočekana s oduševljenjem na Dinamovim društvenim mrežama.

Problem nije što je Leko postao trener. Problem je kako je to postao

U ovoj priči nije bitno ni to što Leko nema, baš kao što nije imao ni Kovačević, iskustvo vođenja kluba u kojem su trofeji, dobre europske dionice i afirmacija mladih igrača cilj svake sezone. Sama činjenica da je Leko došao u Dinamo govori da je prošao nekoliko filtera skautiranja i da ga je klub potencijalno vidio kao rješenje na klupi prve momčadi jednog dana.

Problem je potpuno druge naravi - to što je Dinamo još jednom pokazao da luta. Dinamo mora u svakom trenutku imati plan A, B, C i D za idućeg trenera. I znati što mu svaka od tih opcija donosi. U ovom trenutku Leko je bio minimalno treći izbor, iza Planasa i Garcije.

Ako je vodstvo kluba donijelo odluku o Lekinom ostanku na temelju dvije utakmice, postoji li onda plan? Ako je prije samo tjedan dana klub jasno komunicirao da će Leko tu ostati dvije utakmice, što se promijenilo?

Nogomet nije matematička jednadžba koja uvijek daje točan odgovor ako se ispoštuju koraci pri njezinom rješavanju. Stvari se mijenjaju, odluke se moraju donositi dinamički, a kad-tad dođe trenutak kada intuicija odigra svoju ulogu.

Ali intuicija i improvizacija mogu biti tek korektiv strategije, ne njezina zamjena. A Dinamo sve više ostavlja dojam kluba koji ne samo da nema razrađen plan za situacije poput ove nego nema ni jasan okvir unutar kojeg donosi tako važne odluke.

Problem koji se vuče cijelu sezonu

Ovakav način donošenja odluka nije počeo s Lekinim imenovanjem. Dovoljno je prisjetiti se ljetnog prijelaznog roka, u kojem je Dinamo više puta pogazio vlastite najave i kriterije. Klub je prodavao igrače prije završetka europskih kvalifikacija, iako je prethodno uvjeravao da to neće raditi.

Tako su u utakmicama protiv Vikinga, u kojima je Dinamo igrao za 30 milijuna eura, važnu ulogu imali Fran Topić i Robert Mudražija, igrači koji su prije toga već nekoliko puta bili otpisani. Ni slaganje kadra nije prošlo puno bolje. Prvo lijevo krilo i dalje je Arber Hoxha, dok je na desnoj strani nagomilan niz igrača od kojih nijedan ne radi razliku.

Posebno je zanimljiva vratarska pozicija. Dinamo nije htio dovesti Dominika Livakovića jer se nije želio vezati uz posuđenog vratara s velikim odštetnim zahtjevom, da bi na kraju doveo Dominika Kotarskog, također na posudbu i također uz velik odštetni zahtjev.

Leko možda ispadne pravi izbor. Ali ovo nije put kojim Dinamo treba ići

Zajedničko svim tim potezima nije nužno to što su se pokazali lošima. Neki možda dugoročno budu odlični. Problem je što Dinamo vlastite kriterije mijenja u hodu, bez jasnog objašnjenja zašto je ono što je jučer bilo neprihvatljivo danas odjednom najbolje rješenje.

Nema razloga unaprijed sumnjati u Leku, kao što nema ni razloga na temelju dvije utakmice zaključiti da je Dinamo pronašao trenera za idućih nekoliko godina. Možda se na kraju pokaže da je klub sasvim slučajno pogodio u sridu.

Bilo bi sjajno da tako završi, ali Dinamo se ne može voditi kao da je svaki dan zadnji dan prijelaznog roka, a svaka odluka reakcija na ono što se dogodilo jučer. Jer ako je pogađanje jedina strategija, prije ili kasnije ćeš ostati bez sreće.