NA Indexu pratite stručne komentare legendi hrvatskog rukometa o Europskom prvenstvu za rukometašice u Danskoj. Proslavljena bivša hrvatska reprezentativka Klaudija Bubalo za Index je komentirala veličanstvenu pobjedu Hrvatske protiv Njemačke (23:20) i izglede reprezentacije da protiv Francuske u petak izbori senzacionalno finale.

Ne znam što bih rekla, bez teksta sam. Ovo je najveći uspjeh hrvatskog ženskog reprezentativnog rukometa. Nikad do sada, čak ni moja generacija, a bile smo jake, Hrvatska nije igrala u polufinalu. Ove su cure to ostvarile i skidam im kapu. Kako god ovo završi, one su napravile čudo. Također, ovim rezultatom ostvarile su izravan plasman na SP, gdje nas nije bilo od 2011.

Najbolja stvar za ovu ekipu je što nema zvijezda

Čitam i slušam kako je otpisana generacija napravila čudo i sad su cure za koje do jučer nitko nije mario, odjednom postale junakinje o kojima se raspravlja čak i u saboru. Djevojke su napravile velik rezultat, ali za mene to nije tolika senzacija. Ova ekipa je posebna, 90 posto njih su generacija, zajedno su prošle sve mlađe selekcije, poznaju se u dušu i ta harmonija i kemija vide se na terenu. Kad igraju dvije podjednako dobre ekipe, onda će ti neki detalji presuditi. Upravo to je naš adut u Danskoj. One su najprije prijateljice, a tek onda suigračice. Možda će čudno zvučati, ali mislim da je dobro da u ovoj reprezentaciji nema zvijezda, da nitko nije iznad ekipe te da sve ginu jedna za drugu. U svakoj utakmici netko drugi iskoči. Protivnici zbog toga imaju jako puno problema sa skautingom jer ne znaju koga braniti, na koga obratiti najviše pozornosti.

Jednu utakmicu je odlučila Ćamila, drugu Larissa Kalaus, Debelić i Blažević su također bile sjajne, ali ako bih se ipak morala odlučiti za ključnu igračicu, onda bi to bila Tea Pijević. Od početka turnira, od Mađarske, pogotovo protiv Nizozemske, preko Srbije, do Njemačke, Tea je bila taj ključni faktor koji nas je vraćao u igru i kad bismo padali u crne rupe. 

Tea je čudo, blago svakoj ekipi koja ima takvu kulericu na golu

Nevjerojatno je da jedan golman ima takvu konstantu branjenja cijeli turnir. Fantastično je za ekipu ako zna da iza sebe ima takvog vratara koji im čuva leđa i daje sigurnost. Pričam iz iskustva, tako je puno lakše igrati u napadu, slobodnije, igraš s malo više rizika nego što bi možda inače igrao. Fascinira njen stil. Obožava se nadigravati s protivnicama, do kraja ih gleda u oči i s tom kilerskom facom ih uništava. Fenomenalna je i presretna sam što imamo takvu vratarsku klasu. 

Sjajno je što je izbornik Šoštarić cijelu turnir puno rotirao. Igračice su odmorne, nisu previše potrošene, a svaka od njih je dokazala da je zaslužila svoje mjesto u sastavu. Optimistična sam za polufinale i sretna sam što je ova generacija već sad napravila više od moje.

Žao mi je moje generacije, tada je ženski rukomet bio na vrhu 

Zašto moja generacija tijekom devedesetih nije napravila više, a imali smo super igračice? Ne znam, teško mi je na to pitanje odgovoriti. Najlakše je reći da nismo imale sreće, ali možda je problem bio i u nečem drugom. Možda je falilo malo više hrabrosti, to što ove cure imaju. Ne mogu reći da nismo igrale s posebnim nacionalnim nabojem, Hrvatska je tih godina postala samostalna država, ali ozljede u ključnim trenucima, malo nesreće, i umjesto medalje imale smo jedno peto i šesto mjesto.

Šteta, jer tada je ženski rukomet u Hrvatskoj bio na vrhu popularnosti. Kad smo 1991. bile prvakinje Jugoslavije, pa odmah zatim osvojile i Kup EHF-a, dvorane bi bile krcate. Nekoliko tisuća ljudi je dolazilo gledati ženski rukomet. Podravka je bila prvak Europe 1996., a mi smo dvije godine zaredom igrale dva finala Kupa kupova. Žao mi je što taj nalet nismo bolje iskoristili i nešto više napravili.

Nisam feministica, ali istinu treba reći. Ženski rukomet nikad nije bio marginaliziraniji nego danas

Tada je gro reprezentacije, baš kao i sada, ali kao i kod muške reprezentacije koja je uzela svjetsko zlato 2003., dolazio iz domaće lige. Bez jake domaće lige nema ni jake reprezentacije. Međutim, ni to nije dovoljno. Koliko para, toliko muzike. Potrebne su nam jake rukometne sredine koje su nekad postojale. Nažalost, njih smo izgubili i dužnost nam ih je vratiti. Klubovi su stvarnost i realnost, a reprezentacija je samo šlag na torti. Ako se nama domaće žensko prvenstvo, s iznimkom Podravke, svodi na ligu juniorki, onda dugoročno to ne vodi ničemu. Klubovi moraju igrati jake međunarodne utakmice jer bez takvih utakmica nema ni pravih igrača. Sve je to neka vrsta piramide, a nažalost sam dojma da nikad u povijesti ženski sport, posebice rukomet, nije bio toliko marginaliziran i lošije tretiran kako od države tako i od medija. Nisam feministica, ali istinu treba reći. Sad će se svi hvaliti s ovim curama, ali pitanje je što su napravili da one zaigraju u polufinalu Eura. Nama je nužna strategija, a kod nas vlada anarhija.

Ugledajmo se na Norvešku, Dansku i Francusku. Kod nas sestrama Kalaus na faksu ne dopuštaju ni da zamijene grupe, a cure imaju prosjek 4,9

U Norveškoj, Danskoj, Francuskoj, koje su velesile ženskog rukometa, najbolje igračice, reprezentativke, imaju svoje poslove, studiraju, rade, a onda dolaze na treninge. Praktički, radi se o amaterizmu. Međutim, kod njih je to fantastično uređeno i imaju maksimalne uvjete da bi mogle igrati na vrhunskom nivou. Čitav taj sustav je pod patronatom njihovih ministarstava sporta, koji igračicama izlaze u susret, a kod nas… Dat ću vam primjer. Blizanske Kalaus obje studiraju psihologiju i imaju prosjek 4,9. Ne samo da zbog rukometa ne smiju preskočiti neko predavanje nego im nije dozvoljeno ni da grupu zamijene kako bi lakše uskladile akademske obaveze s rukometom. Za njih nitko nije imao sluha. Te su cure danas u polufinalu Eura. Svaka im čast. Iskoristimo ovo što su cure napravile, ovo je idealan trenutak za napraviti nešto za ženski rukomet i ženski sport.

Francuska je sljedeći protivnik. Jaka i ozbiljna reprezentacija s mudrim i iskusnim izbornikom. Olivier Krumbholz je kod nas u Hrvatskoj uzeo svjetsko zlato, a zatim je uzeo medalje i na Euru te na Igrama. Otišao je, a sad se opet vratio pun motiva. Akutualni su prvaci Europe, igraju lijep i dobar rukomet, ali mislim da ih, ako odigramo kako znamo, možemo pobijediti. Prednost naše reprezentacije je da će taj meč igrati rasterećeno, cure su već sad napravile veliku stvar, a sve više od toga je senzacija. A ako bude još malo sreće…