Tekst: Marko Petrak
Foto: Copix

LINO ČERVAR je ovih dana boravio u Zagrebu. Iako nema nikakvih službenih potvrda, jasno je da se pričalo o novom ugovoru. U HRS-u su još prije nekoliko tjedana odlučili da se na Červara računa do Olimpijskih igara u Londonu 2012. Sada još treba utanačiti detalje.

Može se neslužbeno saznati da za sada još uvijek nema dogovora, a problem su dodatne premije na kojima Červar inzistira, koje su prevelika stavka Savezu. Na tom pragu je i izjava koju je izbornik dao u razgovoru za Index.

"Ne znam hoću li ja dalje voditi reprezentaciju ili netko drugi. Ugovor još uvijek imam do srpnja i to ću sigurno odraditi, a za dalje ćemo vidjeti", objasnio je Červar koji nije govorio o detaljima.

Odlučili smo se ipak na malo lakše teme...

Kako ste zadovoljni svojim angažmanom u Metalurgu?

"Kad sam došao u Metalurg, dogovor je bio da se titula vrati mom klubu. To je bio prvi i osnovni zadatak i zapravo razlog zbog kojeg sam doveden. Mislim da smo na dobrom putu da taj cilj i ispunimo. Inače sam zadovoljan. Imam odlične uvjete rada, klub ima svoju dvoranu, svoj dom i to je vrlo bitno. Imam vremena i za sebe kao trenera jer na neki način i sebe vježbam. Ostajem duže na treninzima, više radim. Uprava je spremna na ulaganja koja će im se dugoročno vratiti, razumiju rukomet i, sve u svemu, sretan sam."

Ostajete li i sljedeće godine?

"Ne znam još uvijek, ali je to namjera. U tom pravcu idu želje."

Koliko su realne najave da bi Balić i Lazarov mogli prijeći u vaše redove?

"To je prvotravanjska šala, a taj prvi travanj je odavno prošao. Moramo biti realni. Prava istina je da, iako Metalurg ima čovjeka koji ga financira i dosta drugih sponzora, preko noći se ne može ništa napraviti. Ne možemo odjednom konkurirati najjačim europskim ekipama. Pa Zagreb ima proračun od pet milijuna pa se morao zadovoljiti samo play offom. Ako postanemo prvak i izborimo Ligu prvaka, to bi već bio velik uspjeh. Tada se trebamo pripremiti, dovesti pojačanje, no ambicije moraju biti dugoročne. Bitan je sustavan rad, a sve što stiže preko noći, jednako tako i nestane."

Dobro, ali Lazarov je ipak realnija opcija. Radi se o domaćem igraču koji bi se sigurno želio vratiti?

"Kiro je malo drukčija priča. U Makedoniji je jako popularan, lider je reprezentacije, simbol njihova rukometa i sigurno je da bi ga svaki klub želio u svojim redovima ako se odluči vratiti. Točno je da je on svoje neke osobne ambicije već ispunio. Bio je najbolji strijelac SP-a i LP-a. Na temelju svih tih svari, njegov bi dolazak mogao biti realniji."

Možete li usporediti odnos države prema rukometu u Hrvatskoj i Makedoniji?

"U Makedoniji je rukomet prvi sport, oni su shvatili da jedan manji sport može biti profitabilniji i uspješniji promotor zemlje nego, recimo, nogomet. Puno ulažu, a puno im se i vraća. Meni je nekad krivo što to nismo prepoznali u Hrvatskoj, a nama je rukomet toliko dao. Činjenica je da je to naš najtrofejniji sport. Pogledajte samo silne medalje koje smo uzeli od 2002. godine. I nakon svega toga mi nemamo rukometni dom, što me jako žalosti."

Zašto je rukometni dom toliko bitan?

"To je osnovni uvjet razvitka nekog sporta, da postoji infrastruktura. Žao mi je jer smo izgradili sve te dvorane, možda čak i neprimjereno, a nismo izgradili dvoranu za rukomet. Ja bez toga iskreno ne bih organizirao Svjetsko prvenstvo. Pa ljudi moji, mi nemamo krov nad glavom, pogledajte samo zagrebački primjer. Treniramo u neprimjerenim uvjetima, djeca moraju dolaziti na treninge u pola sedam. Ovakvo stanje je neodrživo."

Kako gledate na sezonu Zagreba?

"Već sam rekao da sam ja uvijek osuđen braniti se za neke stvari, braniti svoje ideje i svoje stavove. Ja sam čovjek koji prati svoja posla i zato ne želim komentirati druge. Naravno da pratim kako se radi s igračima, gledam utakmice reprezentativaca, posebno onih mlađih. Smatram da je hrvatski rukomet osuđen na stvaranje mladih igrača, moramo iskoristiti svoj talent jer novca nemamo. To nam je sudbina."

Rekli ste da pratite mlade reprezentativce. Jeste li zadovoljni njihovim razvojem?

"Sigurno je da se radujem činjenici da dobivaju minutažu. To je vrlo pozitivno. Oni su igrači koji će uskoro morati voditi reprezentaciju. Polako se moramo početi oslanjati na njih."

Nedavno ste izjavili da ste zabrinuti za hrvatski rukomet, među ostalim, i zbog toga što smo propustili još jedan EHF-ov termin za okupljanje reprezentacije?

"Smatram da je, unatoč svemu, nastup za reprezentaciju najveće sportsko dostignuće koje možete doživjeti. Zog toga trebamo cijeniti nacionalnu momčad, moramo štovati kult vrste. Konstantno se treba ići naprijed unatoč uspjesima i zato nije dobro da se propuštaju reprezentativna okupljanja. Ako ću i dalje biti izbornik, moje razmišljanje će ići u tom pravcu. To je sigurno."