DINAMOV "novi" trener Sandro Perković maksimalno koristi priliku koju je dobio nakon odlaska Fabija Cannavara. U šest utakmica koje je vodio pobijedio je pet puta, uz poraz kod Gorice 1:0. Pobijedio je Osijek, Rijeku, Hajduk i Slaven Belupo, te Dinamo vratio u utrku za naslov prvaka iz deficita od osam bodova. Plavi sada zaostaju jedan bod za sastavom Radomira Đalovića.

Sukladno s njegovim dolaskom na klupu dogodio se i povratak forme Sandra Kulenovića. Nakon što je u Perkovićevoj prvoj utakmici nakon smjene Cannavara (2:0 protiv Osijeka) ostao na klupi, Dinamov centarfor započeo je sve nadolazeće utakmice osim dvoboja s Rijekom, te u četiri starta, a ukupno pet utakmica, zabio četiri gola.

Kulenović je dva puta bio strijelac u golijadi protiv Šibenika, dok je protiv Hajduka zabio ključan gol kojim je Dinamo poveo 2:1 na Poljudu i u konačnici stigao do pobjede. Od važnosti je bio i njegov gol protiv Slavena za 2:0, čime je usmjerio utakmicu prema novoj Dinamovoj pobjedi koja će se kasnije pokazati još uvjerljivijom (5:0).

Tako je Kulenović doživio preporod pod trenerom Perkovićem, nakon što je pod Cannavarom bio uvjerljivo druga opcija iza Wilfrieda Kange. Napadač iz Obale Bjelokosti se u međuvremenu nije iskazao, za Plave je zabio samo tri gola u 15 odigranih susreta, te se za sada nije pokazao kao pojačanje za zagrebačku momčad.

Kako se mijenjao njegov status kroz sezonu?

Sezonu je započeo na najbolji mogući način, kao startni napadač u prvom kolu pod Sergejem Jakirovićem, i odmah mu je povjerenje vratio s dva gola protiv Istre u 5:0 pobjedi Dinama. Nastavio je u sličnom tonu: golom protiv Šibenika, dva gola protiv Qarabaga i dva gola protiv Gorice, čime je došao do učinka od 7 golova u početnih pet utakmica sezone.

Zabijao je kao starter, a i s klupe te je bivši Dinamov trener vodio računa o tome da ga uvijek dobro dozira, zbog čega Kulenović nije ni u jednom trenutku bio starter ispred Brune Petkovića. Njegov pad počeo je kad i pad Dinama, i to nakon što se ozlijedio Petković, na kojeg Dinamo nije mogao računati sljedeća četiri mjeseca.

Budući da je Petković nakon 2:2 remija protiv Gorice 9. studenog 2024. postao dugoročno nedostupan, sav je teret napadačkog pritiska pao na Kulenovića, kojeg je tada novi trener Nenad Bjelica koristio na isti način kao i svog omiljenog napadača. Tad je postao vidljiv nedostatak trećeg napadača, točnije Frana Brodića, koji je ljeto ranije otišao u mađarski Ujpest, a Dinamo je u sezonu ušao bez njegove zamjene.

Kulenović je počeo igrati sve utakmice od prve minute u ritmu od dva susreta tjedno, što je bilo toliko energetski zahtjevno da ga je Bjelica morao ostaviti na klupi u utakmici Lige prvaka protiv Borussije Dortmund na Maksimiru (0:3) kako bi barem malo osvježio svog jedinog napadača.

Kritizirao ga je i Zajec

Kao jedini napadač ušao je u niz od sedam utakmica bez gola prije kraja polusezone te je bilo izgledno da će tadašnji sportski direktor Marko Marić morati ispraviti svoju grešku od ljeta i dovesti novog napadača. Drugi dio polusezone ponovno je otvorio golom protiv Istre, no nakon te utakmice pao je u potpunosti u drugi plan, a ulogu startnog napadača preuzeo je Kanga.

Slijedile su utakmice u kojima je dobivao minute na kapaljku, a jedan od dva starta u SHNL-u pod Talijanom zabilježio je protiv Hajduka zbog Kanginog crvenog kartona kolo ranije protiv Rijeke. Zaigrao je i od prve minute u za Cannavara kobnom 0:3 porazu od Istre, nakon čega je klupu preuzeo Perković.

Njegovu formu kritizirao je i Velimir Zajec, koji je u intervjuu Jutarnjem listu rekao: "Premda imamo najbolji roster u ligi, cijelu sezonu borimo se s ozljedama ključnih igrača poput Petkovića, Mišića, Sučića i Ademija. A ni igrači iz drugog plana nisu dali maksimum, Kulenović je, recimo, prošle godine zabijao kao na traci, a ove se ugasio i postao nervozan."

Perković ga je vratio starim navikama

Od Perkovićevog dolaska na klupu vidjeli smo naznake stila kojeg je prakticirao Jakirović. Sustav igre mu se bazira na fleksibilnosti u formaciji, što znači da mu momčad povremeno ovisno u situaciji igra s jednim ili s dva napadača, odnosno s tri ili četiri braniča.

Za razliku od svog prethodnika, Perković ne inzistira na visokom pritisku, što se moglo vidjeti i u utakmici protiv Slavena. Tada je Dinamo velik broj svojih golova zabio iz brze tranzicije, od kojih je jedan bio i Kulenovićev za 2:0. Protiv Hajduka se Perković, kao i Jakirović, nije bojao prebaciti sustav s dva napadača, iz čega se i stvorila mogućnost za Kulenovićev gol nakon sjajnog ubačaja Marka Pjace.

Perkovićevo povjerenje u Kulenovića moglo bi se pokazati ključnim za moguće osvajanje naslova prvaka, kao što je bilo i prošle godine pod Jakirovićem. Ulaskom u formu pod Perkovićem stigao je do 21 gola u svim natjecanjima ove sezone, brojke koja se u svakom slučaju ne može ignorirati.