DINAMO u subotu u 15 sati u 22. kolu SuperSport HNL-a gostuje kod Varaždina. Momčad Ante Čačića u Varaždin putuje nakon pobjede 3:1 protiv Splita u osmini finala Kupa te s velikih osam bodova prednosti ispred Hajduka od kojega još ima i utakmicu manje.

Sasvim je jasno da bi se čudo moralo dogoditi da Dinamo ne obrani naslov prvaka, što je svake godine glavni cilj na Maksimiru. Dinamo nije najbolje ušao u nastavak sezone, ali i sa samo dvije pobjede u četiri utakmice uspio je čak i povećati prednost ispred Hajduka. Osim što je igrački znatno kvalitetniji, Dinamo će i kad ne igra dobro uzeti bod protiv Gorice ili Slavena, dok će Hajduk u takvim situacijama izgubiti u Puli ili kod kuće od Rijeke.

Dinamo je atomski krenuo u prvenstvo u kojem je gazio sve redom, a istovremeno je ušao i u Ligu prvaka u kojoj je ostvario jednu od najvećih pobjeda u svojoj povijesti protiv Chelseaja. Za to je velikim dijelom bio zaslužan Ante Čačić koji je nastavio tamo gdje je stao nakon osvajanja naslova prvaka prošle sezone.

U već toliko puta opjevanom povratku u Dinamu, Čačić je lani preuzeo momčad u dosta dramatičnoj situaciji u prvenstvu i onda je mirno odveo do titule. Govorili su tad igrači da je u svlačionicu unio mir i nahvalili njegov veliki doprinos naslovu i u takvom raspoloženju ušlo se u novu sezonu.

Odlična jesen i problematična zima

Bez previše problema Dinamo se dočepao UEFA-inih milijuna u Ligi prvaka iako će većina navijača reći da se rezultatski moglo i moralo više, osobito nakon spomenute pobjede protiv Chelseaja 1:0. No, Čačić se odlučio za ziheraški pristup u ključne dvije utakmice protiv Salzburga, što mu se na kraju obilo o glavu i Dinamo je završio na zadnjem mjestu u skupini.

O Čačićevom stilu igre i pristupu, koji su igrači otvoreno kritizirali nakon utakmice u Salzburgu, moglo se diskutirati, ali rezultatski mu se nije moglo puno toga zamjeriti u jesenskom dijelu prvenstva. Dinamo je imao komfornu situaciju na tablici i sasvim solidno se prezentirao u Ligi prvaka.

No došla je zima koja je u Maksimiru započela mučnom borbom za prevlast u klubu između Mamićeva i Antolićeva klana. Bilo je sasvim jasno da će se kaos iz uprave prije ili poslije preseliti i u svlačionicu i tako je i bilo. Oršić, koji je ionako potajno duže vrijeme razmišljao o transferu, to više nije želio ni mogao gledati i bio je to okidač za njegov transfer, koji se i dogodio.

Oršićev odlazak bio je veliki udarac za Dinamo i očekivalo se da će klub dovesti zamjenu ili barem naći rješenje u svojim redovima. Novopečeni sportski direktor Ante Čačić, koji je dobio bolji i unosniji ugovor, u nastavak sezone ušao je s remijem protiv Gorice, a onda je morao izgladiti i veliki sukob s kapetanom Arijanom Ademijem koji je izričito zatražio transfer, što mu je odbijeno.

Tko će igrati umjesto Oršića?

Od odlaska Mislava Oršića do kraja prijelaznog roka Dinamo, odnosno Čačić, imao je više od mjesec dana da mu nađe zamjenu ili unutar kluba ili na tržištu. Tek zadnjih par dana prijelaznog roka spominjao se Bernard Tekpetey iz Ludogoreca koji je oduševio u pretkolu LP-a protiv Dinama, ali ga Bugari, logično, nisu željeli pustiti s nedovoljno vremena da mu nađu zamjenu. 

Tekpetey je bilo jedino krilo koje se spominjalo kao potencijalna kupnja i to kad je postalo sasvim jasno da Čačić ne zna koga da koristi na toj poziciji. Na pripremama, na kojima je Dinamo odigrao samo jednu ozbiljnu utakmicu, onu protiv Celja, Čačić je isprobavao razne varijante, a jedna od njih bila je i mladi Gabrijel Rukavina koji je priključen prvoj momčadi iz juniora.

No kad se sezona nastavila, njega nije bilo ni na mapi. To bi bilo razumljivo da je Čačić imao drugo rješenje, ali ga nije imao. Protiv Gorice je lijevo krilo igrao Bočkaj, protiv Lokomotive Špikić, protiv Slavena opet Bočkaj, a protiv Istre Ivanušec. 

Rukavina je napunio 19 godina, a u srijedu je na svoj rođendan manje-više sam pobijedio Latviju u prijateljskoj utakmici U-19 reprezentacija. Zabio je dva gola, izborio je dva penala i bio je igrač utakmice. Igrač je to velikog potencijala koji je u utakmicama protiv Gorice, Lokomotive, Slavena i Istre imao idealnu šansu da se počne navikavati na seniorski nogomet, ali nije dobio ni sekunde.

Ako su klinci dovoljno dobri, to će pokazati protiv Gorice i Lokomotive

Slična je priča i s ostalim Dinamovim nadarenim klincima. Marko Brkljača, koji je u senzacionalnom transferu lani došao iz Hajduka, dobio je tek 45 minuta protiv Splita, a nadareni stoper Jakov Gurlica u toj utakmici odigrao je 18 minuta. Koliko na njih računa, Čačić je pokazao i time što je njih dvojicu te još četvoricu igrača dvojno registrirao za Dinamo i Dubravu.

Brkljača, koji je iz nepoznatih razloga u juniorskoj momčadi povremeno igrao i špicu, minute će zajedno s Gurlicom očito tražiti u Dubravi, momčadi koja će se po svemu sudeći boriti za ostanak u drugoj ligi koja je kvalitetom miljama od prve lige.

U komfornoj situaciji u prvenstvu za te igrače, ako je već riječ o takvim talentima, moralo je biti mjesta u prvoj momčadi. Ako ga već nema, onda je potpuno nejasno kako im se nisu mogli naći bolji klubovi u Hrvatskoj ili u regiji u kojima bi igrali kompetitivniji nogomet od onoga koji se igra u još ipak nekvalitetnoj drugoj ligi.

Rukavina ima 19, a Brkljača i Gurlica po 18 godina. To su godine u kojima se u Europi igra ozbiljan nogomet. Dinamo će na ljeto vjerojatno ostati bez nekoliko glavnih igrača (Livaković, Šutalo, Ivanušec, Ademi) i od njih će se vjerojatno odmah očekivati da ih zamjene. Igrajući u drugoj ligi to će im biti puno teže, a svi će se složiti da su neke spomenute utakmice u HNL-u sigurno mogli odigrati.

Kronični problem lijevog beka i dalje nije riješen

Ovo je bio već drugi prijelazni rok u kojem Dinamo nije riješio pitanje lijevog beka. Ljetos su u kombinacijama bili Fredrik Andre Björkan iz Herthe i Daley Sinkgraven iz Leverkusena, ali to je propalo. Tako je Čačić odlučio na lijevom beku koristiti veznjaka Roberta Ljubičića iz jednostavnog razloga što Bočkaju, za kojeg je rekao da bi "jednog dana mogao postati bek", nije vjerovao.

Ni ove zime, sad kao sportski direktor, Čačić (ili tko već odlučuje u toj kaotičnoj upravi) nije ni pokušao riješiti taj problem, nego se i dalje uzda u Ljubičića. Borbeni Ljubičić, koji bi davao sve od sebe na kojoj god poziciji igrao, to radi solidno, ali ništa više od toga.

Ljubičić je ljetos kupljen kao igrač koji bi trebao mijenjati i odmarati Ademija u veznoj liniji. Iako je igrač neizmjerne energije i zalaganja, on nema kretnje beka, često zna ispasti, a prema naprijed s te pozicije ne može puno. Od potencijalno vrhunskog veznjaka Ljubičić je postao prosječan bek. U najboljem slučaju.

Priča za sebe je i Josip Drmić koji je ljetos stigao kao igrač od kojeg se očekivalo najmanje 20 golova ove sezone. Da ništa drugo nije napravio, Drmić je golom i asistencijom protiv Bodoa uveo Dinamo u Ligu prvaka i samim time se isplatio, ali u Ligi prvaka skoro da i nije igrao.

U prvenstvu je igrao, ali je u Ligi prvaka ulazio s klupe, što mu je jako narušilo samopouzdanje, i Drmić nije bio na nivou na kojem je igrao u Rijeci. Zbog ozljede Petkovića na pripremama imao je veću minutažu ove sezone, da bi protiv Istre nakon promašenog penala izašao na poluvremenu, a protiv Splita kojemu je zabio dva gola također. Zašto nije igrao više pa da zabije tri ili četiri nije poznato.

Što na ljeto?

Dinamo ima preveliku prednost da ne bi mogao obraniti naslov prvaka, što će vjerojatno učiniti u trećoj brzini. No, kao što smo rekli, na ljeto bi mogao izgledati bitno drukčije ako odu glavni igrači, a velika je vjerojatnost da hoće. Šutalo je najtraženiji, Livaković i Ivanušec bi vrlo lako mogli otići, a nije nemoguće da se to dogodi i s Petkovićem i Ademijem.

To nije problem, ali jest činjenica da klub ne izgleda kao da ima ideju kako će ih nadomjestiti. Potentni klinci ne igraju ili su na posudbama u lošim klubovima, oni koji igraju nisu ništa bolji ili, što je još važnije, skuplji nego prije godinu dana, a osim Perkovića nije kupljen nitko tko bi ih mogao nadomjestiti.