ŠTO SE ULAZNIH transfera tiče, Hajdukov prijelazni rok započeo je dolaskom hrvatskog stopera Tonija Borevkovića na posudbu s pravom otkupa iz portugalske Vitorije Guimaraes. Iščekivanje navijača ispunjeno je posebnim videom na službenim klupskim stranicama u kojem se "vojnik" Borevković javlja na dužnost sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu.

Tako je započelo krpanje Hajdukove obrane čiji je kadar značajno stanjen odlascima Nikole Katića i Francisca Ferra, a Borevković je nastavio svoj zanimljiv karijerni put i vratio se u domovinu nakon četiri godine izbivanja. Ovaj 25-godišnjak iz Slavonskog Broda 2012. je stigao u omladinski pogon Dinama. 

U zagrebačkom klubu dogurao je do juniora, da bi potom bio posuđen u Rudeš. U drugoligašu je ubilježio prve seniorske minute, a posudba se pretvorila u trajni angažman, nakon čega je kao standardni branič u generaciji pod vodstvom Igora Bišćana osvojio 2. HNL. Nakon prvoligaške sezone s Rudešom ostvario je transfer u Rio Ave, a prošlog ljeta i u Vitoriju. U četiri sezone za dva kluba iz portugalske Lige NOS upisao je 130 nastupa.

Aktualni izbornik mlade reprezentacije Igor Bišćan jedini je hrvatski trener koji ga je vodio na seniorskoj razini, ali mali dio njegovog nogometnog odgoja u Dinamu bio je Dean Klafurić, trener s bogatim iskustvom iz Dinamove škole, kroz čije ruke su prošle brojne današnje zvijezde. Kontaktirali smo ga kako bismo iz prve ruke saznali nešto o nogometnom razvoju najnovijeg pojačanja Hajduka.

Sjećate li se Tonija Borevkovića iz svog razdoblja u Dinamu? 

Pamtim ga s nekih treninga, nisam direktno i svakodnevno radio s njim. U godištu '97. najtalentiraniji su bili Ante Ćorić, Filip Benković, Bojan Knežević i Tin Kulenović, koji su kao takvi i pridruženi mojim ekipama za neke turnire poput Ramljaka. Borevković u toj svojoj generaciji nije bio standardan u Dinamu. Čak je i Branimir Kalaica iz generacije '98. nekada igrao prije njega u kadetima.

Borevković je zapravo velik iskorak napravio u kasnijoj dobi omladinskog nogometa. Otišao je u Rudeš i tu me ugodno iznenadio, završio je u Rio Aveu i sjećam se da su dok sam bio trener u Legiji igrali protiv Lecha u kvalifikacijama za Europsku ligu. Gledao sam tu utakmicu i zapazio ga. 

Nisam ni znao da je prešao u Rio Ave iz Rudeša. Odlično je odigrao na poziciji desnog beka i pomislio sam kako je jako napredovao. Za njega još mogu reći da je jako discipliniran igrač i da je napravio sve svojim radom. Došao je iz male sredine i bio u drugom planu.

Taj dečko je dokaz da se ustrajnim radom i voljom može puno postići. Kao što sam rekao, nije bio standardan ni u kadetima, a ako se ne varam niti u juniorima, ali je tada već otišao u seniorski nogomet.

Dakle, tada nije bio dio velikih planova? 

Ne, nije glasio za velikog talenta i nije otišao na posudbu kao neki top talenti koji odu da bi se negdje kalili i vratili. On je otišao u Rudeš s pitanjem hoće li tamo uopće igrati, ali se nevjerojatno nametnuo. Očigledno nije odustajao jer se izborio za transfer u ozbiljnu ligu poput portugalske, a onda i za milijunski transfer u Vitoriju.

Na mala vrata je došao na veliku scenu. Za to mu svaka čast. Sjećam se još da je bio agresivan i da nije bio spor za svoju visinu. Imao je jako dobar skok i disciplinu u igri, ali njegova najveća kvaliteta je to koliki je radnik. 

Kako ste generalno odgajali Dinamove stopere? Što se tražilo od njih na terenu i na treninzima? 

U Dinamu smo uvijek imali problem kako raditi na tome da se dečki razvijaju defenzivno. Zato što Dinamo uvijek dominira u omladinskim utakmicama, čak i na europskim turnirima. Pitanje je bilo kako im isprovocirati igru u fazi obrane i raditi na tome. Znali smo stopere stavljati na zadnje vezne.

Tako sam primjerice forsirao Josipa Šutala, ne zato što ga vidimo na toj poziciji, nego da što više iznosi loptu i gradi igru. Na treninzima smo znali kombinirati jedanaestorke da uvijek najbolji ofenzivci igraju protiv najboljih stopera pa da na taj način dobiju iskustvo u fazi obrane.