BIO JE 26. svibanj 1999. godine, a Rijeka je imala samo još nekoliko minuta za postizanje pogotka kojim bi srušila Osijek i stigla do povijesnog naslova prvaka. Igrala se 88. minuta, ubačaj s desne strane Barnabasa Stipanovicsa nekako je došao na nogu Admira Hasančića, legendarnog bosanskohercegovačkog nogometaša koji je pogotkom zapalio Kantridu. Ispostavilo se na samo nekoliko sekundi.

 

Pomoćni sudac Zoran Krečak dosudio je zaleđe, poništio Hasančićev gol, rasplakao više od 20 tisuća Riječana i donio naslov tadašnjoj Croatiji. Nedavno je HTV 3D analizom objavio da je Krečak pogriješio, a Rijeka pokradena.

 

"Meni je drago samo što nisam tada napravio neki veći incident", prisjetio se Hasančić situacije koja ga i danas proganja, a koja ga je prije 18 godina rasplakala na Kantridi.

 

 

"I dan danas se pitam otkud mi ta snaga da ostanem smiren, suzdržan, ne skočim na Krečka i ne napravim problem i sebi i njemu."

 

Smatra da bi i Rijeka i on ostvarili puno više da se Krečak nije odlučio umiješati...

 

"Ukrali su mi mogućnost da se upišem u zlatnu povijest kluba za koji sam igrao sedam godina. Taj gol, ta titula... Bila bi to ogromna stvar za moju karijeru, mene kao igrača, ali i za Rijeku. Svima bi nam to dalo još poticaja."

 

Kasnije je ipak ispravio nepravdu i osvojio dva naslova prvaka. Sa Zagrebom je prekinuo dominaciju Dinama i Hajduka, a na Koševu sa Sarajevom proslavio prvu poslijeratnu titulu tog kluba Premierlige.

 

"Nastavio sam karijeru, osvojio titulu u Zagrebu i Sarajevu. Ali trebalo je izdržati taj trenutak, osjećaj da si pokraden i nemoćan. Ta titula bila bi mi veća nego one koje sam osvojio u Zagrebu i Sarajevu. Titula u Zagrebu sjajan je uspjeh, ali nije se tada disalo za klub kao u Rijeci."

 

 

Upravo atmosferu u momčadi i gradu navodi kao najveću prednost te generacije Rijeke.

 

"I igrači i navijači i grad... Ma čak i država. Svi su navijali za nas", prisjeća se "Haso", čija su oba sina rođena u Rijeci. 

 

Današnja Rijeka ima ono što ga podsjeća na njegovu generaciju koju je predvodio u ulozi druge špice s velikim radijusom kretanja. 

 

"Čitam kako igraju 'ševu', a to je počelo od nas. Ja sam uveo to plaćanje za loptu kroz noge ili ako ne uspiješ prekinuti kolo do određenog broja dodavanja. Izlazili smo po gradu, feštali nakon utakmica. Skoro svi igrači držali su se zajedno, a častili smo se tim novcem od ševe. Ma znali smo i zapjevati... Zato smo imali takvu atmosferu, a sada vidim da je i u ovoj momčadi slično."

 

Koja je jača momčad - ona iz 1999. godine ili današnja?

 

"Meni ova Rijeka igra ljepše od one Gračanove u kojoj sam ja igrao. Mi smo tada igrali s trojicom nazad, imali smo libera, trojicu visokih braniča Ivančića, Milinovića i Mijatovića. Igrali smo čvrsto i bili opasni iz prekida. Ova Rijeka izgleda moćnije, opasnije, može svakome zabiti gol. Gorgon, Gavranović, Andrijašević... Ljudi lete po terenu, znaju igrati lopte i vrijede."

 

 

Posebno mu je drago to što je Matjaž Kek, za razliku od mnogih trenera na ovim prostorima, dobio priliku godinama stvarati momčad.

 

"Prednost ove Rijeke upravo je u Keku. Čovjek je tu četiri-pet godina, a nas je Gračan vodio tada prvu sezonu. Drugo je kad je isti trener četiri godine, ubacuješ igrača po igrača u momčad, a sad je sve eksplodiralo i mislim da će osvojiti titulu. Jednostavno, kad mijenjaš trenera svake godine nestaje kompaktnost. Drago mi je da je napokon uprava shvatila da ne možeš mijenjati trenera svakih šest mjeseci i očekivati rezultate. Kod nas dođe jedan trener i dovede šest svojih igrača, drugi dođe i potjera tih šest pa dovede svojih devet. To nije dobro i gotovo. Svaka čast upravi Rijeke, dali su mu podršku kad je bio u krizi i sada im se svima to vraća."

 

Riječane u subotu očekuje derbi s Dinamom koji može odlučiti naslov prvaka jer Kekova momčad ima četiri boda više.

 

"Joooj. Rijeka ima kontinuitet, igra kvalitetnije, ali mislim da je morala napraviti veću prednost dok je Dinamo bio u krizi. Zagrepčani su igrali Ligu prvaka, imali više utakmica, smijenili trenera... Tada je Rijeka trebala više pobjeći. Mislio sam ako Rijeka slavi u Splitu protiv Hajduka da će biti prvak, ali ako osvoji bod da će imati problema. Nažalost, osvojila je bod."

 

Subotnji derbi?

 

"Teško... Jedna utakmica, 'glava u glavu', može biti svašta. Nadam se dobrom rezultatu, ali što je dobar rezultat? Po meni je i bod dobar rezultat, ne treba srljati i krenuti naprijed po svaku cijenu. Ja se ipak nadam pobjedi i našem slavlju."

 

 

U subotu navijači Rijeke neće imati priliku pozdraviti Hasančića, jednog od najomiljenijih igrača. 

 

"Imam utakmicu s kadetima Sarajeva i ne mogu putovati u Rijeku. Žao mi je, to je utakmica koja se igra jednom u nekoliko godina. Mi koji volimo Rijeku, nama je to najvažnija utakmica."

 

Ipak, obitelj Hasančić imat će svoje predstavnike na tribinama Rujevice koja je rasprodana tjednima unaprijed. Prava avantura bila je pronaći ulaznice.

 

"Rijeku će bodriti supruga i stariji sin. Zvao sam direktora Rijeke, ali mi je rekao: 'Haso, jedino bubreg da ti dam, ali ulaznica nema'. Ipak, kasnije je stigla poruka da ih čekaju dvije ulaznice. Nisam ja ni sumnjao u svoj klub koji mi je toliko dao i čiji sam dres s ponosom nosio. Digli su se odmah i navijači, dosta ljudi cijene to što sam napravio. Ja sam zavolio taj grad i te ljude. Mogao sam možda napraviti i veću karijeru, ali nisam htio otići iz Rijeke jer sam tamo bio presretan", rekao je Hasančić i najavio svoj dolazak na proslavu titule, uvjeren kako je ovo godina u kojoj će se slaviti na Korzu.

 

Hasančić gradi trenersku karijeru u omladinskoj momčadi Sarajeva. Nije čudno da se igrač koji se na travnjaku izdvajao razumnim odlukama i točnim procjenama odlučio na trenersku karijeru. Želi da njegove momčadi igraju ofenzivno, baš kao Zagreb kada je osvojio povijesni naslov prvaka. 

 

"Kakva je to momčad bila... Olić, Franja, Lovrek i ja. Trener Kranjčar nas je sve spojio, igrali smo s četvoricom napadača, a Ibrahim Duro igrao je iza nas i bio motor momčadi. Igrali smo ofenzivno, mislim da u prvih 14 utakmica nismo izgubili, a rijetki su oni koji od nas nisu dobili tri-četiri komada. U ovim našim ligama igra se zatvoreno, svi se plaše da ne prime gol jer tada ode glava. Ja volim igrati otvoreno, zbog golova se i igra nogomet."