Foto: Nikola Vilić / Cropix

IGOR TUDOR proslavljeni je hrvatski reprezentativac sa 55 nastupa za nacionalnu vrstu. Vrhunac njegove karijere svakako je osmogodišnja epizoda u velikom Juventusu za koga je odigrao preko 150 utakmica u svim natjecanjima, zabio 20 golova i osvojio dva naslova prvaka Italije. S Juventusom je igrao i finale Lige prvaka u sezoni 2002./2003., u kom je Milan na kraju slavio nakon izvođenja kaznenih udaraca. Inače, jednu sezonu proveo je u Sieni, a čak pet u dresu splitskog Hajduka.

Tijekom svoje bogate karijere, koja je između ostalog bila obilježena i brojnim ozljedama, Tudor je radio s velikanima trenerskog posla Marcellom Lippijem, Carlom Ancelottijem i Fabiom Capellom, od koji je, prema njegovim riječima, naučio nemjerljivo mnogo o taktičkoj i psihološkoj spremi igrača. Međutim, kao što je i on to lijepo primijetio, postoje treneri koji znaju prenijeti igračima svoju viziju i oni koji to nikako ne uspijevaju. Igračka karijera stoga, ma kako bogata bila, nije nikakva garancija pa ni preduvjet sjajne trenerske karijere.

Jarnijev Hajduk najlošiji u povijesti HNL-a

Puno je primjera tome u svijetu nogometa, a ne treba poći dalje od velikog Roberta Jarnija, koji je između ostalog svoj nogometni kruh zarađivao igrajući za Juventus, Betis i madridski Real. Nakon završene igračke karijere i kratke futsal epizode, i Robert Jarni okušao se u trenerskim vodama i to kao strateg prve momčadi Bijelih. Jarni je u trenerski svijet ušao kao pomoćnik Sergija Krešića u ljeto 2007. godine. Krešić se nije dugo zadržao na Poljudu, a zbog sukoba s igračima otišao je već nakon nekoliko mjeseci. Odgovornost je preuzeo Jarni koji je vodio Bijele do kraja tekuće sezone.

Iako je svoj staž na Poljudu započeo pobjedom u Zaprešiću, s vremenom je njegova momčad tonula sve dublje i dublje na prvenstvenoj ljestvici, završivši sezonu na tragičnom petom mjestu, što je najgori plasman Hajduka od osamostaljenja države. Jarni je na kraju sezone dobio otkaz, pune dvije godine čekajući novi trenerski angažman. On je stigao 2010. godine u Puli, gdje je zamijenio Antu Mišu. S klupe Istre pobjegao je nakon samo mjesec i pol dana, upisavši dva remija i čak četiri poraza. Uslijedila je nova dvogodišnja pauza, a onda i angažman 2012. u juniorskoj momčadi Hajduka.

Matthaus upropastio gotovo svaki klub u koji je došao

Da se teza ne bi bazirala na po mnogima neuračunljivoj nogometnoj stvarnosti Hrvatske, lako se prisjetiti i slavnog Nijemca Lothara Matthausa, dugogodišnjeg igrača i kapetana Bayerna i milanskog Intera za koje je upisao četiri stotine nastupa i osvojio preko 20 trofeja. Matthaus je i rekorder Elfa s gotovo nevjerojatnih 150 nastupa u nacionalnom dresu. No, njegova trenerska karijera, koja traje već više od deset godina, nije ni približno uspješna, dapače gotovo je tragična.

Naime, Matthaus je vodio bečki Rapid, Partizan, Atletico Paranense, Red Bull Salzburg, Maccabi Netanyju te reprezentacije Mađarske i Bugarske, a da se nigdje nije zadržao više od sezonu i pol. Svi njegovi angažmani završili su otkazom, a mnogi su se čelnici klubova godinama poslije jadali kako je dovođenje Lothara Matthausa bila čista pogreška. Najdalje su otišli vodeći ljudi mađarskog Saveza, koji su istaknuli kako im je Nijemac potpuno upropastio nogometnu vrstu...

Naravno, ima i pregršt dijametralno suprotnih primjera zbog kojih se može s optimizmom gledati na budućnost Hajduka. Što će Tudor ponuditi u ovom trenutku prava je enigma, međutim najveća pogreška bila bi mu suditi na temelju četiri posljednja kola aktualne sezone...