Screenshot: Hina 

"A SADA, Borise, šuti, jer ne možeš reći ništa pametno"

Boris Mutić šutnjom je ispratio povijesnu vožnju Janice Kostelić u Salt Lake Cityju 2002. godine. Veći respekt i emocije teško da je mogao iskazati. Na današnji dan prije pet godina "zašutio" je zauvijek. nakon što je život posvetio sportu, a radni vijek HTV-u. Bio je najveća zvijezda, ali se nikada nije tako ponašao. Pamtit ćemo s koliko su ga respekta dočekivali u svim krajevima Jugoslavije.

U današnje vrijeme prepuno "legendi" Mutićevo novinarstvo silno nam nedostaje. Nepretenciozan, iskren, educiran i pristojan, Mutić je uistinu bio neponovljiv. Obogatio je televiziju svojim živopisnim prijenosima, prepunih priča iz "civilnog" života sportaša i njihovih obitelji. 

Izvještavao je sa 16 Olimpijskih igara i šest Mundijala. Rodio se u Karlovcu 31. listopada 1939. a završio je Učiteljsku školu te diplomirao na Kineziološkom fakultetu. Bio je košarkaš i atletičar, sport je poznavao do srži.  

Prekrasna su uspomena njegovi prijenosi atletike, ali i košarke. Prvi televizijski prijenos iz Jazina, legendarnu utakmicu Kupa europskih prvaka protiv madridskog Reala, vodio je davne 1968. godine upravo Mutić. 2004. godine u Jazinama se uz dugotrajan pljesak i ovacije Tornada umirovio.

Na televiziji je ostao do posljednjeg dana, nakon 45 godina staža prenosio je događaje i u mirovini.