Foto: Drago Sopta / Cropix

UVIJEK je potreban odmak vremena da bi na imaginarnoj ljestvici pozicionirali neku posebnu, veliku utakmicu. Danas je jasnije da je finale regionalne lige Cibona - Partizan pred 15 tisuća ljudi u zagrebačkoj Areni jedno od najzanimljivijih koje smo vidjeli u dvoranama na prostoru bivše države. Pridonijela je tom epitetu svakako i drama u završnici, režirana na razini Turske iz Beča. Bojan Bogdanović stavio je tricu za vodstvo pola sekunde do kraja, a dok su igrači već jedni druge bacali u zrak u slavlju, trica Dušana Kecmana preko pola terena prošla je kroz mrežicu. Slavlje se prebacilo na klupu crno-belih....

Jamac za dobro finale bili su i kvalitetni redatelji; Velimir Perasović s jedne i Duško Vujošević s druge strane.

Vujošević danas bez ustezanja kaže: utakmica s Cibonom bila je nešto neponovljivo. Koliki god da je značaj ta titula imala za Cibonu, jer igrala je za umjetno očuvanje ugleda cijele hrvatske košarke, Partizanu je značila barem jednako. Oni su, pak, željeli dokazati da nisu preplaćeni na regionalni naslov. Niti da su dio montiranog procesa...

"Kad se priča o Zagrebu, svi se prvo sjete trice Kecmana. Međutim, cijela utakmica imala je nevjerojatan slijed događaja, od uvertire da je taj meč od ogromnog značaja za Cibonu, za hrvatsku košarku, za Jadransku ligu jer je to bila prilika da se razbije teza kako se i bez angažiranja Lakersa, Partizan može skinuti s trona. Pa, onda taj posljednji napad, oba promašena bacanja Robertsa i pogođena trica Bogdanovića, koji je prethodno promašio šest šuteva...", prisjeća se Vujošević u razgovoru za Tanjug.

"Nisam imao snage ni da reagiram"

Čovjek koji je u Partizanu bio i ostao bog, koji im je donio deset naslova prvaka i dva završna turnira Eurolige, kaže da se u Areni osjećao kao da mu je netko umro.

"Mirno sam gledao Kecmanov šut, jer sam bio u fazi teškog bola, kao kad vam netko umre. Nisam imao snage ni da reagiram, sjećam se da sam samo pogledao da je ostalo šest desetinki do kraja i da nema smisla za time-out...", Vujošević još vidi slow motion.

"Kao Gabi Novak, vidim samo sretne dane"

"Vidio sam navijače koji slave na terenu i pognute glave mojih igrača. Onda samo u jednom trenutku Kecman traži loptu i upućuje taj šut, ne tek-tako, nego s namjerom da pogodi. Kad je ušla, otpustio sam sve kočnice i zato je uslijedila velika radost. Poslije nam se vratilo na sličan način protiv Olimpiacosa, pa smo umjesto finala Eurolige igrali meč za treće mjesto. Ipak, kao što kaže Gabi Novak, pamtim samo sretne dane."

Vujošević je, nakon što je s Partizanom napravio sve, otišao u CSKA. Ambiciozno, ali nije se poklopilo. Malo je bio izbornik Crne Gore iz sjene i vratio se u Partizanovu skupštinu, na čelo.

"Dugo sam radio bez odmora i već kada sam došao u CSKA bio sam na neki način 'spržen'. Bio mi je potreban odmor. Ponovo imam potrebu, ne još toliko izraženu, da se vratim na teren, ali to će biti u situaciji koja je adekvatna mom stanju i kapacitetu", kaže Dule.