Foto: Goran Mehkek / Cropix

DINAMO je u prošloj godini suvereno osvojio hrvatsku duplu krunu, drugu godinu zaredom igrao u Ligi prvaka, što mu nije uspjelo još otkad je bio Tuđmanova državotvorna Croatia.

Kapetana Badelja prodao je u ugledni HSV, a za sada manje na terenu i puno više preko medija, afirmirana je ili je na putu afirmacije, plejada mladih dragulja iz vlastitog uzgoja, koji mijenjaju nezamjenjive prvotimce koji su morali otići, kao što je, osim navedenog Badelja i branič Tonel.

Lokomotiva kao Dinamovo samoposluživanje u istoj ligi i na istom stadionu

Zahvaljujući jednom od brojnih sukoba interesa u kojima se koprca ovaj klub, točnije igranju Lokomotive, koja je Dinamova filijala, u istoj ligi sa "starijim bratom", Modri imaju jedinstvenu četverostruku blagodat: Ne samo što im se igrači kale na istom stadionu gdje igra Matica, nego mišiće i vještine za prelazak/povratak u Dinamo stječu igrajući u ligi koja je, kakva god bila, najjača u državi.

Osim neposredne blizine štićenika i prekobrojnih posuđenika, koji k tome ne moraju paziti da ih netko ne osakati u zonskom natjecanju, Dinamo iz svoje Lokomotive povlači igrače kada i kako mu se prohtije (Brozović, Puljić, Mitrović), ili ih tamo plasira (Kramarić, Ademi, Peko, Škvorc) da skupljaju minute i iskustvo za povratak. Ponovimo još jednom, s tom svojom filijalom Dinamo igra službene, natjecateljske prvenstvene utakmice u istoj Ligi!

Na igračkom planu dakle radi se o savršenom sljubljivanja talenata iz domaćeg uzgoja, s onim najboljim što domovinska i iseljena Hrvatska (Šimunić, Kovačić, Vida, Pamić), kao i susjedstvo (Halilović) mogu ponuditi.

Na terenu najbolje od Bosne do Australije, a na klupi se vrte uvijek isti

Što se tiče trenerske vrteške u Maksimiru, mnogi spočitavaju Zdravku Mamiću kako je jedan od brojnih primjera da je od kluba napravio privatnu prćiju, to što je od početka vlasti u Dinamu, promijenio dvadesetak trenera, ali to nije istina.

Promijenio je njih barem duplo manje, jer podsjećamo, Vlak je bio trener dva puta, kao i Ivanković, također i Ilija Lončarević, a Kruno Jurčić prije mjesec dana ih je sve premašio nakon smjene Ante Čačića: U samo četiri godine, postao je po čak treći put trener Dinama!

Ovo se doista može nazvati i neozbiljnim, ali zašto ne i dokazom politike kontinuiteta; jer tek što Dinamo istrgnu iz ruku nekog trenerskog recidivista, on se opet vrati onom tko je tu bio godinu i pol ranije i ponovo će za dvije.

Otprilike "ovako" bi Dinamov PR prikazao klupska postignuća u 2012., obilježenoj "sudjelovanjem" u Ligi prvaka u skupini s PSG-om, Portom i Dynamom Kyiv, zatim smjenom Čačića, koji je prijetio srušiti Jurčićeve negativne rekorde u tom natjecanju godinu dana ranije, da bi onda od još neviđenije blamaže od te, spašavao taj isti Jurčić!

Čačić smijenjen Jurčićem, kako Dinamo nebi nadmašio crni rekord s Jurčićem!

"Potpisujem da će Ante Čačić biti Dinamov trener i na proljeće bez obzira na rezultate u Ligi prvaka. Ranije može otići jedino ako se potuče s tri igrača ili ako ošamari novinara" obećao je Mamić u Parizu. Ali, Čačić je osim poraza kod PSG-a i Porta, koji su unaprijed bili ukalkulirani, potonuo nedopustivim prvenstvenim kiksevima kod Splita i Zagreba, kao i senzacionalnim ispadanjem iz Kupa domaćim porazom od Zadra.

Porazom od Porta 18. rujna, koji mu je bio prvi otkad je u prosincu 2011. smijenio Jurčića, Čačić je ostao na samo jednu utakmicu od Ivankovićevog rekorda - 34 utakmice bez poraza. Zaustavio se na impresivne 33, ali iako u Dinamu za poraz nije znao devet mjeseci, od spomenutog datuma do smjene, dakle posljednjih 70 dana, Dinamov bivši trener nanizao ih je čak devet.

Ostavimo po strani Jurčića i Čačića, oni su uostalom u ovoj priči nebitni (kao i kulisa zvana HNL, koju će Dinamo na proljeće osvojiti po osmi uzastopni put), kao i neposredni proizvođači na terenu, jer glavni Dinamov igrač ove, kao i posljednjih desetak godina je dakako Zdravko Mamić.

Dinamo u Europi nisu pokopala loša ispucavanja Ivana Kelave, nego posljedice klupske politike i strategije. Mamić je godinama trubio o Svetom gralu zvanom Liga prvaka, a kada ga je konačno dohvatio, pokazao je da ne zna što bi s njim, pa ga je tutnuo u ruke Jurčiću, pa Čačiću, zatim opet Jurčiću, pisali smo nakon trenerske smjene u studenom.

Mamić: Vladar kluba pune kase i praznih tribina

Njegova "vizija" Dinama kao trgovačkog društva klub je 2012. dovela tu gdje je: Europsko ruglo i Hrvatska priča o "uspjehu", koja nikog ne interesira, pa Dinamo mora organizirati doista sramotne akcije kupovanja navijača za utakmice Lige prvaka, jer "izbirljivu zagrebačku publiku" ne zanima da njen klub, oslabljen prodajama ključnih igrača i bez pravih pojačanja, opet služi za popravljanje gol-razlike "suparnicima" i ne žele opet gledati Dinamo koji u tom natjecanju ne igra, nego se s njim, u pravilu predvođenim trenerom nedoraslim tom rangu, protivnici poigravaju.

Zdravko Mamić suvereno vlada Dinamom, hrvatskim nogometom, postavlja izbornika i predsjednika HNS-a, zahvaljujući čemu iz Dinama prodaje igrače na odredišta i za cifre o kojima drugi hrvatski klubovi ne mogu ni sanjati.

Ali, za razliku od 2011., kada je uspio napuniti stadion barem protiv Reala, u godini koja je upravo prošla, njegov Dinamo izazivao je sažaljenje dok je poput svjetske titule slavio osvajanje prvog boda nakon 11 poraza u LP, na stadionu koji je bio pust ne samo zbog mećave, nego zato što je ovaj klub u 2012. izgubio navijače, dakle dušu.