index.hr index.hr

Deseci pobjednika u jednom običnom remiju

Vedran Buble
07:07, 13. srpnja 2015.
Sponzor
rubrike
Deseci pobjednika u jednom običnom remiju

Foto: Hina

VIŠE od 25 tisuća gledatelja na gotovo zaboravljenom ringu Maksimira i dva najslavnija hrvatska kluba otvorenog garda u al pari utakmici visokog intenziteta, nešto je što smo mogli samo sanjati posljednjih deset godina, a onda 12. srpnja 2015. kao da su sve puzzle odjednom sjele na mjesto i ocrtale upečatljivu poruku hrvatskog nogometa "Mamiću, odjebi jednom zauvijek".

> Krznar: Nisam nezadovoljan bodom

> Burić nakon remija s Dinamom: Uopće nisam sretan

> Scene kakve se dugo nisu vidjele: Tisuće navijača u centru Zagreba klicalo Dinamu

> Nezapamćen interes za derbi: Navijači došli i iz Srbije i Slovenije

> Ni sukob zaraćenih frakcija BBB-a nije pokvario praznik nogometa na Maksimiru

> Nogomet se vratio na Maksimir: Hajduk zaustavio Dinamo

Večerašnjih devedeset minuta, za potpisnika je ovih redaka, a vjerujem i za mnoge druge, predstavljalo svojevrsni portal paralelnog svemira u kojem smo jasno mogli vidjeti hrvatski nogomet kakav je i mogao biti svih ovih godina, a jedini zaključak jest da se natrag više ne može. Sada je možda jasnije no ikad da alternative nema i da je nikad nije ni bilo.
 
Deseci pobjednika u jednom običnom remiju
 
Iako je dvoboj završio remijem, na pamet nam padaju deseci raznoraznih pobjednika, od hrvatskog nogometa, mladih igrača Hajduka i novopečenog trenera Burića, do Torcide koja je prvi put nakon osam godina u metropolu stigla "bilim vlakom" ili BBB-a, čiji pobjedonosni povratak na Maksimir nalikuje filmskom epilogu jedne epske borbe.
 
Ni Modre ni u kom slučaju ne treba smatrati gubitnikom. Dinamo je i dalje bez premca najjača hrvatska momčad s plejadom izvanserijskih talentiranih igrača, koji će i ove godine igrati važnu ulogu u Europi, a bio je jasno još od samog ždrijeba, kako Zagrepčanima ovaj termin derbija ne odgovara, jer formu tradicionalno bruse za play-off kontinentalnih natjecanja.
 
Burić hrabrom postavkom otupio oštricu Modrih
 
Međutim, taj podatak ne može ni na koji način baciti sjenu na sjajnu partiju Hajdukovaca, koji su nakon jedne revijalne utakmice s Estoncima, preko noći odrasli i odigrali najzreliju maksimirsku utakmicu u dugo vremena. Prisjetimo se, u posljednjih pet godina Hajduk je u Zagrebu upisao devet poraza uz stravičnu gol razliku 28:5, a jedini remi zasluga je Lovre Kalinića, koji je u prosincu 2013. čudesnim paradama oživio onu Pletikosinu simultanku s početka novog milenija.
 
Hajduk večeras nije trebao junaka jer je dobar dio utakmice bio potpuno ravnopravna momčad, a nekoliko je razloga tome. Kao prvo izvanredni ofenzivni presing na startu, kojim su Bijeli utjerali strah u kosti Dinamovoj zadnjoj liniji. Poznato je da su Modri najjači kad napadaju sa sedam, osam igrača, a večeras im to jednostavno nije polazilo za rukom jer su i Pinto i Pivarić bili zabavljeni konstantnim prodorima Vlašića, Roguljića i Ohandze.
 
Hajduk ponovo pogodio s besplatnim pojačanjima - Jefferson i Ohandza plijene igrom i samopouzdanjem
 
Ogledni primjerak koliko pravi defenzivni veznjak znači jednoj momčadi mogli smo vidjeti upravo na primjeru posljednje dvije utakmice Hajduka. U Dugopolju je protiv estonskih "amatera" curilo na sve strane, a pojavom golemog i nadasve sveprisutnog Jeffersona, Bijeli su u Maksimiru s praktički identičnom postavom izgledali gotovo neprobojno, čak i kada su s druge strane bili puno kvalitetniji ofenzivci od čupavog Talijana Russa.
 
Glupo je ocjenjivati pojačanja nakon jedne ili dvije utakmice, međutim moramo reći kako je gotovo nevjerojatan način na koji Hajduk dolazi do istinskih pojačanja. Netko će reći kako je riječ o siromaštvu kvalitete u kojoj i minimalan talent bliješti kao dragulj, međutim to baš i nije istina. Vlašić i Balić budućnost su hrvatskog nogometa, baš kao Pjaca i Čorić, a uz njihov bok mogu se s pravom staviti imena Brazilca Jeffersona i Kamerunca Francka Ohandze.
 
Ovo je sezona Caktaša i Vlašića
 
Dojučerašnji veznjak portugalskog drugoligaša svojim stasom, korakom i nastupom uvelike podsjeća na nekadašnjeg slavnog francuskog reprezentativca Patricka Vieira, a ako je ovakvu utakmicu odigrao nakon samo nekoliko treninga s Bijelima, ostaje zamišljati kakav će biti nakon pola sezone. Ništa manje sjajan nije bio ni Ohandza, koji je igrače nominalno bivšeg kluba u nekoliko navrata doslovno posramio. Radi se o paklenom igraču, koji raste iz utakmice u utakmicu.

 
Zapaženu partiju na Maksimiru odigrao je i Mijo Caktaš, koji za sada igra svoju najbolju sezonu u Hajdukovom dresu. Mije ima svugdje, zabija, asistira, a još najveći pomak napravio je u fazi defenzive. Modrima je ukrao najmanje deset čistih lopti. Sjajan je bio i Nikola Vlašić, koji se svaku utakmicu troši kao igra finale Svjetskog prvenstva. Naprosto je nezaustavljiv kada krene u sprint.
 
Važnija od svakog ishoda, činjenica je da Zagreb opet živi za Dinamo
 
Vrlo je slična priča s i Markom Pjacom na drugoj strani, koji je još nešto robusniji i spretniji s loptom. Njegova minijatura kod izjednačujućeg gola samo je mala naznake golemih tehničkih kapaciteta koje posjeduje. Ponešto samozatajan bio je pak još jedan Dinamov biser Ćorić, dok je Dinamu možda najviše nedostajao pravi Henriquez, prošlogodišnji prvi golgeter kluba i strijelac čak tri pogotka u posljednjem derbiju.
 
Treba li razloge pobačaja tražiti u vatrenoj atmosferi koja je domaćinima ipak neoznačeni teritorij ili pritvaranju Zdravka i Zorana Mamića, teško je reći, no pošto se na dobro lako priviknuti, nema sumnje da rezultat ne može izostati. Ono najvažnije je ipak da je Zagreb opet počeo živjeti za Dinamo.
 
 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Učitavanje komentara