Foto: AFP

6. VELJAČE 1958. godine zauvijek će ostati urezan u povijesti po jednoj nevjerojatnoj sportskoj tragediji. Tog kobnog popodneva avion s igračima Manchester Uniteda srušio se prilikom polijetanja s minhenskog aerodroma, a čak 23 osobe izgubile su život. Danas, 54 godine poslije, sjećanje na te ljude ne blijedi, a legenda o njima živi iz generacije u generaciju. Vratimo se nekih pola stoljeća u prošlost, u vrijeme kada je izuzetno talentirana generacija Manchester Uniteda pod palicom Sir Matta Busbyja dominirala Otokom i osvojila prvenstva Engleske 1956. i 1957. godine. Manchester je u to vrijeme bio prvi engleski klub koji je zaigrao u novoosnovanom europskom Kupu prvaka, davši tako primjer i ostalima momčadima. U spomenutoj prvoj europskoj sezoni Manchester je stigao do polufinala gdje ga je zaustavio tadašnji branitelj madridski Real na krilima čuvenog Alfreda di Stefana.

Čudo na Highburyju - posljednji spektakl Busbyjevih beba

Sljedeće sezone Busby je obećao navijačima pohod na europsku titulu i osvetu Realu, a natjecanje su započeli pobjedama protiv Shamrock Roversa i praške Dukle, a u četvrtfinalu su se suočili sa Crvenom zvezdom. U prvoj utakmici u Manchesteru 14. siječnja 1958. godine Crveni Vragovi slavili su 2:1, golovima Charltona i Colemana, a uzvrat je bio na rasporedu tri tjedna kasnije. U međuvremenu, Manchester je odradio derbi protiv Arsenala pred 65 tisuća gledatelja na Highburyju i jednu od najvećih odigranih utakmica u povijesti Otoka. 3:0 vodila je momčad s Old Trafforda na poluvremenu golovima Edwardsa, Charltona i Taylora. Međutim u nastavku je na teren izašao jedan drugi Arsenal koji je u tri minute golovima Gerda i Gregga prvo izjednačio pa onda i preokrenuo susret. Ipak, u posljednjem susretu "Busbyjevih beba" prije minhenske tragedije, Manchester je pri kraju susreta zabio još dva gola preko Violleta i Taylora, slavivši tako na kraju s nevjerojatnih 5:4. Svi nazočni tom susretu znali su da su svjedočili nečem posebnom, posljednjem spektaklu ove iznimne momčadi. Sedam dana kasnije, United je krenuo na putovanje iza željezne zavjese, prema Beogradu, na uzvratnu utakmicu četvrtfinala Kupa prvaka.

Šekularac: E, Šeki, što nisi bio bolji golgeter, svi ti momci bi ostali živi da si zatresao mrežu

U iznimno hladnim uvjetima Bobby Charlton je briljirao, a Manchester je već u 31. minuti vodio 3:0, a Crvena zvezda je preko dvostrukog strijelca Kostića i Tasića u 58. minuti izjednačila na 3:3. Unatoč sjajnog igri Zvezda nije uspjela doći do potpunog preokreta, a Englezi su se plasirali u finale. I dandanas legendarni Šekularac prisjeća se tog dvoboja i ističe kako bi igrači Mancestera ostali živi da je kojim slučajem zabio četvrti gol. "Utakmica je bila nevjerojatna, Manchester je vodio 3:0, a onda smo mi uspjeli izjednačiti, a imali smo priliku i za potpuni preokret. Najbolja šansa je bila moja, ma stopostotna! Ali, promašio sam. Pošto nas je United prethodno dobio 2:1, da sam pogodio za 4:3 igrala bi se majstorica, najvjerojatnije tri dana kasnije u Italiji. Oni se u tom slučaju ne bi vraćali kući iz Beograda. Ma, tko zna koliko puta sam sebi rekao: 'E, Šeki, što nisi bio bolji golgeter, svi ti momci bi ostali živi da si zatresao mrežu. Poslije utakmice sam s Bobyjem Charltonom i nesretnim Tommijem Taylorom, koji je poginuo u tom kobnom avionu, izašao u 'Metropol' i proveo nezaboravnu večer. Zbog te generacije cijelog života beskrajno poštujem Manchester United i dandanas u kući nemam svoju fotografiju, ali čuvam uokvirenu sliku momčadi koja je nestala tog 6. veljače u Munchenu. Tuga... Eto šta ti je život", dodao je za Novosti.

Stari sat na Old Traffordu i danas u znak sjećanja pokazuje kobnih 15.30...

Mali avion koji je prevozio ekipu Uniteda morao je na povratku iz Beograda sletjeti u Munchen kako bi napunio gorivo. Nakon što je rezervoar bio napunjen, posada je uočila problem s motorima. Iako je prvotno let trebao biti otkazan za sutradan, samo 20 minuta kasnije avion je dobio dozvolu za polijetanje. "Ovo liči na smrt, ali ja sam spreman", rekao je tada navodno suputnicima Liam Whelan, jedan od poginulih igrača. Valja napomenuti da je tad vrijeme bilo izrazito loše u cijeloj Europi, a pista na minhenskom aerodromu je bila zaleđena i puna snijega. Kapetan aviona procijenio je da uvjeti nisu toliko loši da bi se let odgodio i 43 putnika su se ukrcala u avion za polijetanje oko 3 sata poslijepodne. Prva dva pokušaja polijetanja bila su obustavljena. Tijekom trećeg, kobnog pokušaja, brzina aviona naglo je počela padati, ipak avion se uspio odvojiti od piste, no zakačio je ogradu pa udario u zgradu, a zatim u drvo i kamion pun benzina. Prilikom udarca u zgradu, avionu se otkinulo jedno krilo i dio aviona gdje su bili smješteni putnici. Plameni pakao počeo je gutati avion, preživjeli su se brzo oslobodili i pomogli ostalima da se spase iz gorućeg aviona. Od 43 putnika, 23 ih je poginulo, od toga osam "Busbyevih beba". Matt Busby i Duncan Edwards preživjeli su pad aviona i prevezeni su s ostalima preživjelima u najbližu bolnicu. Bilo je točno 15.30 sati, a stari sat na Old Traffordu i danas u znak sjećanja pokazuje isto vrijeme.