PRI KREIRANJU rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani.

U sobi bez prozora u Centru za tekstil Antonio Ratti muzeja Metropolitan, na velikoj crnoj podlozi izloženo je nekoliko stotina godina starih komada čipke. Najfiniji vezovi oblikovani su u krugove, spirale, pa čak i životinje - djela za čiju je ručnu izradu ponekad trebalo i nekoliko godina mukotrpnog rada.

Dok je u prošlim stoljećima izrada svega nekoliko metara čipke zahtijevala godine, danas se strojno proizvodi mnogo brže, a tijekom protekle godine preplavila je modne piste na revijama kuća kao što su Chloé i Fendi. U blagdanskoj sezoni, stilovi s čipkom posebno su popularni, dodajući dašak seksepila ili sofisticiranosti svečanim kombinacijama, piše CNN.

Od ukrasa do simbola statusa

Povjesničarka čipke Elena Kanagy-Loux prati njezine početke do kasnog 15. stoljeća, kada se vjerojatno koristila u manjem opsegu "kao ti sitni, mali, nekakvi sporedni, šiljasti rubovi i ukrasi", rekla je. Ono što je započelo kao "mali ukrasni ornament" kasnije je postalo znatno složenije i, posljedično, simbol statusa. Cijena joj je rasla zbog iznimno zahtjevnog procesa izrade, složenosti i krhkosti, objasnila je povjesničarka.

Čipka nikada nije bila nužan dio odjevnog predmeta. Kako je to sažeo engleski povjesničar iz 17. stoljeća Thomas Fuller, tkanina je bila "suvišna za nošenje, jer niti skriva niti grije, već ukrašava." Mogućnost nošenja čipke na odjeći, osobito na ovratnicima i manšetama gdje se lako prljala, bila je moćna poruka o statusu vlasnika, istaknula je Kanagy-Loux. Nije bilo dovoljno samo imati novca za kupnju čipke, već i sredstva za njezino skupo održavanje.

Zabrane, krijumčarenje i industrijska revolucija

Čipka je u jednom trenutku postala toliko tražena da je bila regulirana zakonima protiv raskoši iz 16. i 17. stoljeća, "koji su ograničavali ekstravaganciju u potrošnim dobrima", navodi institut Smithsonian. Takvi zakoni nisu bili neuobičajeni - postojala su ograničenja i za baršun, zlatni vez i saten - no zabrane često nisu bile učinkovite, pa je krijumčarenje postalo važan dio povijesti čipke.

Dolaskom Industrijske revolucije u 19. stoljeću, prvi strojevi pokušali su kopirati delikatne vezove, ali bezuspješno. Kanagy-Loux napominje da su luditi, britanski tkalci koji su prosvjedovali protiv mehanizacije, čak uništavali strojeve za izradu čipke. Iako su mnogi čipkari na kraju ostali bez posla zbog industrijalizacije, ručno rađena i antikna čipka time je postala još vrjednija.

Od ratne čipke do donjeg rublja

S početkom Prvog svjetskog rata, neke čipkarice u Belgiji uspjele su održati svoj zanat živim izrađujući takozvanu "ratnu čipku" po narudžbi Amerikanaca - komade sa savezničkom simbolikom - tijekom njemačke okupacije.

No, interes za nju je izblijedio desetak godina kasnije, s početkom Velike depresije. Manje se truda i pažnje posvećivalo izradi, pa je čipka u drugoj polovici 20. stoljeća razvila "staromodne asocijacije", kaže Kanagy-Loux. Dugo je na Zapadu prevladavao stereotip da je izrađuju samo starije dame, što je bilo samo djelomično točno, jer su tu vještinu stekle u mladosti i nikada je nisu napustile, objasnila je.

Iako je čipka u narednim desetljećima ulazila i izlazila iz mode, nastavila se koristiti u izradi vjenčanica i donjeg rublja. Vjenčanica Kate Middleton, koju je dizajnirala Sarah Burton za kuću Alexander McQueen, imala je prepoznatljive čipkaste detalje. Isprva je služila kao ukras na lanenom rublju, no komadi su s vremenom postajali sve manji, pretvarajući se iz dugih konstrukcija u "mali najlonski negliže".

Kako se tehnologija razvijala, odjeća je postajala pripijenija i izrađivala se od tanjih materijala, pa je donje rublje prirodno postalo seksepilnije, rekla je Kanagy-Loux. A seksepil je dodatno povećao potražnju za čipkom, što je savršeno utjelovila Madonna na dodjeli MTV nagrada 1984. godine s čipkastim rukavicama i korzetom.

Od luksuza europskih dvorova do paških benediktinki

Dok se čipka u zapadnoj Europi razvijala kao luksuzni dodatak aristokratskoj modi, na istočnoj obali Jadrana nastajala je njezina potpuno drugačija, ali jednako vrijedna inačica - paška čipka. Za razliku od čipke koja je služila pokazivanju bogatstva, paška se čipka razvila unutar samostanskih zidina, kao izraz strpljenja, discipline i duhovnog rada. Izrađivale su je benediktinke u Pagu, i to isključivo ručno, bez nacrta, prema obrascima koji su se prenosili usmeno i praksom.

Upravo ta stroga pravila, kao i iznimna preciznost izrade, učinili su pašku čipku jedinstvenom u svijetu. Danas je upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine, kao rijedak primjer čipke koja nikada nije bila podložna modi, tržištu ni industriji, već je opstala kao zanat koji prkosi vremenu.

Čipka danas: Brza moda protiv visoke kvalitete

Kada je Kanagy-Loux počela objavljivati videozapise na TikToku, gdje povijest čipke dijeli s više od 400.000 pratitelja, neki su komentirali da ne vole čipku jer je često "gruba". Ona to pripisuje jeftinoj proizvodnji u svijetu brze mode, gdje je krajnji rezultat "zapravo smeće, koje se raspadne u pranju nakon nekoliko nošenja".

Zanimljivo je da brzina kojom se čipka može izraditi, čak i ako je niske kvalitete, utječe i na proizvodnju one vrhunske. Mnoge modne kuće više ne koriste ručno rađenu čipku jer njihovi klijenti ne žele čekati da se proizvede, tvrdi Kanagy-Loux. Ipak, iako se sve više vrhunskih dizajnera okreće strojevima, nije sva strojno izrađena čipka ista. Kao "izvrstan" primjer ističe Leavers čipku.

Leavers čipka, poznata po svojim zamršenim uzorcima i omiljena među vrhunskim modnim kućama, izrađuje se na posebnim strojevima za čije je upravljanje potrebno pet do sedam godina obuke. No, ti se strojevi više ne proizvode, pa bi proizvodnja Leavers čipke s vremenom mogla nestati. Zapravo, ovaj je tekstil postao toliko vrijedan da je Chanel 2016. godine kupio udio u francuskom proizvođaču Sophie Hallette kako bi osigurao vlastitu proizvodnju.

Da je čipka i dalje nezaobilazan dio glamuroznih događanja, pokazale su brojne zvijezde. Kendall Jenner nosila je arhivsku haljinu Thierryja Muglera na Vanity Fair Oscar zabavi 2025., Rosé iz grupe Blackpink viđena je u čipkastom topu na ulicama New Yorka, dok je Lily Allen odabrala prozirnu kreaciju za dodjelu CFDA nagrada u studenom.

Budućnost zanata u rukama je obrtnika

Kako proizvodnja čipke napreduje, malo je vjerojatno da će umjetna inteligencija biti dio njezine budućnosti. Iako se uzorci mogu stvarati u programima poput Photoshopa, fizička proizvodnja putem umjetne inteligencije nije raširena, rekla je Kanagy-Loux, koja trenutno radi na doktoratu istražujući upravo ovu tkaninu. "Iskreno, nitko na tome ne radi… to jednostavno nije realno, jer za to nema potražnje."

Umjesto toga, sudbina čipke možda leži u rukama obrtnika poput Kanagy-Loux i njezinih kolega iz Brooklyn Lace Guilda, ceha koji je suosnovala s umjetnicom Ellyane Hutchinson. Ova organizacija sa sjedištem u New Yorku održava radionice izrade čipke te organizira izložbe i događaje kako bi pomogla očuvanju zanata.

Kanagy-Loux kaže da je čin izrade čipke način ponovnog povezivanja u eri "hiperbrze konzumerističke kulture".

"Stvarno morate sjesti i rješavati zagonetke u glavi na način koji je vrlo izazovan, a na kraju dobijete prekrasan komad čipke."

"To je fantastičan način da se povežete sa sobom u vlastitom tijelu, da se povežete sa svojim rukama i svojim finim motoričkim vještinama… Jednostavno toplo preporučujem izradu čipke svima koji se osjećaju nepovezano u svijetu."