Tada sam vas kratko, ali slatko, provela Bolognom, Modenom, Maranellom, Firenzom i Pisom. No, nakon svih tih gradova i mjesta, uslijedilo ih je još nekoliko, a to su redom: Manarola, Portofino, Genova, Milano i Verona.

 

Manarola je definitivno jedno od čarobnijih mjesta, koja sam imala prilike posjetiti. Radi se o jednom od 5 naselja u ligurskom priobalju Italije. Ona se zajedno zovu Cinque Terre, što je talijanski naziv za "pet zemalja", ujedno čine i Nacionalni park istog naziva, a od 1997. godine navode se i kao UNESCO-ova svjetska baština. Poduža cestica, na početku koje ćete morati ostaviti svoje prijevozno sredstvo, prvo će vas dovesti do malene crkve, a ono što se pruža kada se spustite još malo niže, nećete tako brzo zaboraviti. Lijevo od vas stijene i šarene kućice, ispred vas otvoreno i nemirno more, a s desne strane strmi vinogradi, na koje se možete popeti, ako ste u dobroj formi. No, osim nevjerojatnog pogleda, impresionirala nas je i željeznica. Naime, samo staze, brodovi i spomenuta željeznica povezuju sela, kojima se ne može prići izvana automobilima. Na ovakvom području, složit ćete se da nije uobičajeno vidjeti željezničku prugu.

 

 

 

 

Na čitavom putovanju kroz Italiju, mana je svakako bila nedostatak bilo kakvog malog dućana, u kojem možete kupiti doslovno bilo što za jesti i piti, onda kada nemate vremena ili ne želite jesti po restoranima. Manarola je bila prvo mjesto na našem putu, gdje smo pronašli jedan, ali nam se to brzo obilo u glavu. Za dva sendviča sa šunkom i sirom te veliku vodu, izdvojili smo 10 eura pa ti vidi.

 

Još jedan mali savjet veže se uz kupanje. Za sve one koji vole mirno more i plivanje u stilu svoje bake, nemojte skakati u more u Manaroli. Valovi su veliki, a struje nemilosrdne. No, ako ste dovoljno hrabri, pamtit ćete dugo taj osjećaj :).

 

 

 

Nakon kupanca u Manaroli, put nas je odveo u mondeno talijansko ljetovalište, Portofino, puno skupih dućana i restorana, parking garaža u kojima sat parkiranja košta simboličnih 50 kuna, ponovno šarenih kućica te skupocjenih jahta. Tamo se nalazi samo 5 vezova, kako smo saznali pa neka igre počnu. Prošlog je ljeta, malo kasnije od nas, pravu pomutnju izazvala je slavna pjevačica Maria Carey s novim dečkom milijarderom, a vjerujemo kako je za nju, mimo radnog vremena, otvoren dvorac iznad gradića, koji ima radno vrijeme tek od 10, a s njega puca prekrasni pogled na luku. Ako bude otvoren u doba kada posjetite Portofino, ulaz je svega 5 eura. No, ako naiđete tu oko 8 ujutro, poput nas, na putu do dvorca, s desne strane nalazi se mala crkva, iza koje je potpuno bijelo groblje, a s čije se desne strane prostire pogled na otvoreno more s velikim valovima, koji glasno udaraju u stijene, ali svakome pružaju priliku da barem nakratko zaboravi na sve životne probleme.

 

 

 

 

Kada je otkucalo podne, našli smo se u Genovi, lučkom gradu na sjeveru Italije, u regiji Ligurija. Poslušajte savjet i krenite prema njoj starom cestom uz more, koju okružuju vile. Neće vam trebati ništa više vremena nego inače, a doista će se isplatiti. Genova je inače druga po veličini luka u Sredozemlju, poslije Marseillea, a nas je privukla zbog poznatog akvarija, trećeg po veličini u Europi. Iako ulaznica košta paprenih 35 eura, za sve one koji žele vidjeti morske pse, dupine, pingvine, raže i ostale morske životinje, ovo je mjesto koje ne smiju zaobići. Za dodatnih 5 eura, omogućen vam je ulazak u građevinu, nalik velikoj staklenoj lopti, u kojoj se nalaze razne biljke te vrlo razgovorljivi papagaj na ulazu. Dok vi hodate u krug, u bazenčiću pored vas drijemaju piranje, a po granama slobodno hodaju ptice neobičnog izgleda i boja. No, za 30-ak kuna, to je prilično puno doživljaja.

 

 

 

 

 

Milano je bio predzadnja stanica i apsolutno je opravdao sva očekivanja. Gdje ste prije hodali po krovu katedrale? A u Milanu to doživiš za 15 eura, ako do gore ideš dizalom, ili za 11, ako se odlučiš za stepenice. Možda će netko reći previše, i možda imati pravo. No, ono što ćete imati priliku vijdeti, vrijedi i puno više. Osim ako se bojite visina, tada definitivno ostanite na tlu ili posjetite slavnu Vittorio Emanuele galeriju, koja predstavlja jednu od najstarijih trgovačkih centara u svijetu. Ako vas ne zaboli glava od visine, definitivno će od skupocjenih torbica, cipela i ostalih modnih dodataka, koje si rijetki mogu priuštiti. 

 

 

 

 

Zanimljivost vezana uz Milano: parkirne karte kupili smo u kvartovskom tabacoo-u, koji doduše nema nikakve sličnosti s ovim našima, a kupuje se jedna po satu i izgleda kao lutrijska grebalica. Tako na svakoj zagrebete datum i vrijeme te kasnije svima prepričavate kako se to radi u Milanu :).

 

 

 

 

 

Na povratku kući, još jedna neizbježna stanica: romantična Verona. No, i nakon što posjetite Romea i Juliju, produžite istom ulicom prema slatkom trgiću s fontanom, okruženom zanimljivim zgradama s balkončićima, na sredini kojeg se nalazi tržnica, na kojoj možete kupiti doslovno bilo što: od tjestenine u raznim bojama i oblicima, preko hladnih voćnih salata do šešira i torbica. U svakom slučaju, balkon tragičnih ljubavnika nije jedino što ovaj gradić nudi.

 

 

 

 

 

Talijanska avantura time je provedena kraju, a tko zna, možda se netko od vas odluči na nju već idućeg proljeća ili ljeta. Sretan put!