OK, ja možda nisam najbolja osoba kada je riječ o ovom. Naime, solo sam pa razumijem ako ćeš mi to uzeti u obzir. Razumijem i da ćeš sad to moći koristiti protiv mene i da će ti svaka moja iduća rečenica pasti u vodu. Uopće ne sumnjam da ćeš isto iskorisitit da mi proturječiš. No, ono što ne razumiješ jest da je biti solo, u mojem slučaju konkretno, moj izbor. Možda, jer mi tako trenutno odgovara. Možda, jer je ono što se nudi ispod razine do koje si mogu dozvoliti ići. Možda, jer su me žene dovoljno sjeb... pa u dogledno vrijeme ne želim ništa. A možda i jesam u vezi već godinama, samo govorim da sam solo, jer tako to dobra većina danas radi i na isti način djeluje. Dakle, razlog je apsolutno nebitan tebi i to nije nešto s čime se ti trebaš zabavljati. Na kraju krajeva, ničiji status veze nije nešto s čime bi se itko trebao opterećivati. Posebno oni sami. Jedino što je bitno jest da shvatiš da je sve izbor. Da uvijek imaš izbor.

 

Izbor je biti sam. Izbor je ostati sam. Izbor je ući u vezu. Izbor je ostati u vezi. Izbor je kada je ta veza za k..., a ti i dalje ostaješ u vezi. Izbor je kada si dovoljno inteligentan, odnosno inteligentna pa skužiš da imaš izbor i da tvoj izbor nije biti u k.... i tako provoditi život. Dakle, pravila nema. Ali, jedno ipak postoji: izbor. Koji, po mojem mišljenju, ne može biti loš. Svaki izbor kojeg učiniš u životu, dovede te na ono točno mjesto na kojem i trebaš biti. Hoćeš li do njega doći lakšim ili težim putem, hoćeš li usput nešto naučiti na jednostavniji ili kompliciraniji način i hoćeš li taj izbor smatrati pogreškom ili pogodkom, ovisi o tebi. Jedino o tebi. Istina je zapravo da nekada dobiješ, a nekada naučiš. Ne gubiš baš nikada. I kada to shvatiš, lakše ćeš koračati. Kada to shvatiš, lakše ćeš razumjeti. Kada to jednom prihvatiš, lakše ćeš izabrati. Sljedeći put. I taj isti izbor opet će dovesti na mjesto na kojem se točno, u tom trenutku, i trebaš nalaziti.

 

Nikada do sad nisam mislio da ljudi mogu biti izgubljeni zato što nisu zaljubljeni. Koja zabluda. Dovoljno je slušati malo ljude oko sebe, slučajne prolaznike ili pak svoje prijatelje. Dovoljno je otvoriti forume ili razne aplikacije. Dovoljno je na kraju krajeva i pročitati poruke da skužiš koliko je zapravo ljudi u potrazi. Za onim nekime. Za onom nekom. Za, moglo bi se reći, i smislom života, jer jednim dijelom, u jednom trenutku, htjeli mi ili ne, to i jest smisao života. Podijeliti svoj život s nekim. Ići kroz život, a da kraj sebe imaš svjedoka svog života. Naći nekog tko upotpunjuje onaj prazni dio tebe. Sve su to razlozi koji jesu na mjestu. Iako po mom mišljenju, jedini smisao života jest biti sretan. Ne postoji ništa što bi se moglo i približno usporediti sa srećom i zadovoljstvom. Svejedno, mnogi tu sreću pronalaze upravo u nekome drugom. I to je dobra stvar. Donekle.

 

Nema potrebe govoriti da, dok nisi sretan sam sa sobom u ovom datom trenutku, nećeš to biti ni sa kim drugim, u bilo kojem drugom trenutku. Ako to dosad nisi znao, odnosno znala, možeš prestati čitati ovu kolumnu, jer vjerujem da nisi razumio, odnosno razumjela, ni riječi napisane. Slobodno odi čitati showbiz i koja je starleta danas pokazala sise, a koja je izašla bez gaćica ili koja je špicerica i što ove subote odjenula. I to je u redu. To je tvoja sreća. Tvoje zadovoljstvo. Tvoj smisao života. Mogu razumjeti. Donekle. Mada nije ni na meni, tebi ili bilo kome drugome da se petlja u nečiju sreću i što nekome čini zadovoljstvo. Primljeno na znanje. Nastavimo. Ako pak znaš, a siguran sam da znaš, da jedino kada si u miru sam sa sobom, moći ćeš to isto tražiti kod nekog drugog. Moći ćeš znati što tražiš. Moći ćeš znati prepoznati ono što želiš. Nije to neka filozofija, to zapravo danas piše svugdje, gdje se okreneš. No, ono što ne piše jest zapravo realnost. A realnost je takva da svi čekaju nekog drugog da ih spasi. Svi očekuju od nekog drugog da ih "poboljša". Svi provode vrijeme čekajući nekog drugog i pritom zaborave na sebe. I kada ga, odnosno kada ju nađu, misle da su sretni. Ispunjeni, jer to je sreća. To tako treba. To je smisao života. Budimo realni pa nazovimo to pravilno: to je njihov izbor.

 

Ostavimo sada po strani sve one klišeje, romantike, i kako bi trebalo izgledati, i usredotočimo se na stvari kakve jesu. Znam da ponekad, prečesto, može frustrirati činjenica da svaki kreten ima nekog, da svaka jadnica uspije naći nekog, a ti i dalje imaš samo sebe. I ja sam takav. I mene to isto je*e kada vidim i pitam se na koji način. I tu je kraj mojim pitanjima, jer se to ne može objasniti. Jer nema pravila. Jer me na kraju krajeva to i ne treba interesirati. To je izbor. Njihov. Tvoj. Ali i moj. Teško da bi si uspjeli objasniti neke veze, neke su veze preteške da bi uopće bile razumljive, a neke je pak nepotrebno i objašnjavati. Kada već govorimo o pronalaženju nekog, kao smislu života, reci mi pogledaš li ikad koja ti je alternativa? Ne moraš ići daleko, možeš se samo raspitati kod frendova, čuti priču od poznanika ili jednostavno izaći van. Vidiš li ti isto što i ja? Čujemo li iste stvari? Slušamo li iste priče? Vrlo vjerojatno. 

 

Reci mi bi li mogla biti u vezi s nekim, samo zato jer lik ima novac, vozi dobar auto i da ti to predstavlja svojevrsni statusni simbol u društvu? Mogla bi biti s nekim samo radi love? Mogla bi svesti vezu na statusni simbol? Reci mi bi li uopće mogla biti dio takvog društva? Neki pak drugi lik vara svoju curu. Godinama. Možda i otkako su zajedno. Reci mi pali li te to? Da imaš frajera, kojeg vikendom dijeliš s još tko zna kime i koliko njih? Da ostaješ s nekim samo zato? Da, samo zato. Da si u vezi jedino iz razloga da možeš drugima pričati o istoj? Bravo. Ne zaboravi spomenuti da si pronašla svoj smisao. Svoju sreću. Znaš li onaj par, koji gotovo nikada ne vidiš zajedno, jedva da se i spominju kada nisu zajedno, koji jedva i da komunicira međusobno... Naravno da znaš, svi znamo bar jedan takav. Reci mi, to je sigurno ono što si željela? Jel tako? Znao sam. San svake djevojke je imati pored sebe muškarca o kojem ne zna ništa, s kojim spava zajedno u stanu u odvojenim sobama, koji ju poljubi jedino kada joj je rođendan. U čelo. U obraz. Sretno. Reci mi jesi li zaista? Sretna?

 

"Da, ali ne možeš generalizirati! Ima brdo sretnih parova." – Naravno da ne mogu, naravno da ima. Naravno da mi svi ti koji uvijek spominju generaliziranje, idu na k...c. Želim pokazati da postoji i druga strana. Želim pokazati i reći da uvijek postoji izbor. Znam ljude koji su doslovno godine i godine proveli po raznim radionicama, plaćali razne samopomoći, spajali se u svakojakim spojevima, a i dalje su sve te godine sami. S druge pak strane, znam curu koja je nonšalantno izašla van, iako joj se nije dalo, skroz nesređena onako s plaže i upoznala lika s kojim je već godinama sretno udana. S treće pak strane znam i lika, koji je isto tako nonšalantno izašao van, napio se ko' guzica, poševio prvu koju je našao i sad ima dijete. Ne jedno, nego dvoje. I u braku je. Kaže sretnom. Čine se sretnim. Na kraju krajeva, ni ne ulazim u to u kako im je. S četvrte strane, postoje i oni kojima se i bez da izlaze van vikendom, nudi više mogućnosti za vezu, nego onima koji se vikendima za šankom nadaju istim. Ali, njima do toga nije stalo. Ne idu za tim. S pete pak strane, postoje i ljudi koji doslovno ne razumiju ni ljubav, ni vezu, lako moguće da ne znaju gramatički točno ni napisati isto, pa opet imaju nekog. I kada više nemaju nekog, imaju nekog drugog. Nikada nisu sami. Sa šeste pak strane, ovo bi se moglo pročitati i kao česte, najčešće i jedine točne strane, jest da uvijek postoji izbor.

 

I svi oni koji su solo, sebe uključujem u ovo, imaju ga. I imali su zasigurno nekoliko, ako ne i više prilika, da svoj status veze promijene. I nisu. Opet, svojim izborom. Uopće bespotrebno raspravljati koji su razlozi. Oni, ja, mi, ti, svi znamo što je najbolje za nas. I što želimo te na što pristajemo. Netko drugi bi drugačije izabrao na njihovom, mojem, tvojem, našem mjestu. Netko drugi jest drugačije izabrao i sada je promijenio svoj status veze. Da, ali... Ne postoji ali. Nešto što nekome odgovara, ne mora odgovarati i tebi. Nešto što netko želi, ti možda ne bi poželio nikada. Ono što netko traži, ti bi se prije izgubio nego potražio isto. I to je perfektno u redu. Na kraju krajeva, ti si perfketno u redu. 

 

Na kraju krajeva, prvo pronađi smisao u sebi pa ga onda potraži u nekom drugom.

Pssst! Ostale kolumne Deana Pelića pročitajte ovdje!