Foto: Siniša Uštulica, Ilustracija Index

BURAN tjedan, prošao nekoliko država, nekoliko glavnih gradova, brdo sastanaka, deset revija i nekoliko intervjua. Toliko napet tjedan, da sam kolumnu pisao i na aerodromu. Ono, što je bitnije (nekima) jest da je prošli tjedan bilo Valentinovo. Meni i nije bilo toliko bitno jer da je, ne bih sjedio na doručku sam u restoranu, sam na kavi, a da mi jedina interakcija bude mobitel. Taj dan ljudi te čudnije gledaju no inače kada sjediš sam, konobarica pokušava flertati s tobom vjerojatno iz sažaljenja, a meni... meni je sasvim dobro. Dan prije, javno sam u nekoliko TV intervjua u nekoliko država rekao da sam solo, dva dana prije napisao sam kolumnu o muško-ženskim odnosima, a na sam V dan, nosio sam, gle ironije, vjenčana odijela na reviji. Znam, nešto malo puno je toga krivog u toj cijeloj rečenici. Ali ono što je daleko najzanimljivije jest reakcija ljudi kad čuju, vide, osjete da si solo. Jadan. Sam. Ljudi imaju potrebu da te utješe te mi redovno stižu poruke ohrabrenja kako nas ima puno samih, kako nisi sam, sve u svoje vrijeme i slično. Ok, jednu stvar da pojasnimo, nemam suicidalne misli već sam samo solo. Nedavno sam se i frendovima odnosno frendicama morao tako pravdati po ne znam koji put. "Kako netko tko izgleda kao ti i može imati skoro bilo koju, nema nikoga'". Kakvo je to pak glupo stajalište?!

Biti solo nema veze s izgledom, statusom, bogatstvom ili bilo čime drugim. Biti solo je izbor. Isključivo moj izbor. Pa mislim, najlakše je danas naći nekoga, bilo koga... for every foot there's a shoe, right?! Ali teško je naći pravu osobu! Tako ljudi danas srljaju iz veze u vezu pa su u vezi s nekime tko im baš i nije po volji, on/ona nije ono što su tražili ali u nedostatku boljeg, poslužit će. Pa radije ćeš bit s bilo kim, nego sam, jel tako? Naravno. Na kraju, takva veza, prije no kasnije završi prekidom ili još gore, brakom. Više kao pakt, rekao bih. Moje mišljenje jest da je bolje ostati solo, dejtati i tražiti nekoga tko će ti zaista odgovarati nego biti s nekim tko ti je ok, ali ne baš toliko ok. Razumijemo se, ne?! A svi oni savjeti tipa kako trebaš svakome dati šansu iako ti se možda ne sviđa jer kao "nikad ne znaš, možda ćeš se s vremenom zaljubiti" su pušiona. To možda jedino u scenarijima dobro zvuči. Ali jednako loše izgleda. Mislim da se možemo složiti da ukoliko od početka ne postoji neka kemija, vjerojatnost je velika da se nikada neće ni pojaviti. No, ono što se hoće pojaviti jest navika! O da, tu smo dakle.

Dobra stara navika. Ljudi u principu često stvaraju navike; negdje sam pročitao da je potrebno dva tjedna da se navika stvori. Ono što jest tužno je da je dobar dio veza upravo takav; rutinski. Navikneš se da imaš jedno te istu određenu osobu s kojom radiš jedno te iste stvari, opet i stalno... i zaboraviš kako je to kad si zaljubljen. Gdje su leptirići, koljena koja klecaju, srce koje jače tuče kad ju čuješ, vidiš, osjetiš... Znam, sada slijedi ono: "tako je uvijek u početku, kasnije to nestane". Stvarno? Ja mislim da bi tako trebalo biti svaki dan. Upravo se u tome ljubav razlikuje od navike. Upravo je to što čini razliku u svemu. Ne znam, zašto bi se itko zadovoljio nekime tko mu ne paše skroz, nekime s kim nije sretan. Na kraju krajeva radi se o tebi. Jedino o tebi. Pa zašto onda ići do pola puta kada možeš imati sve?!

Ali ljudi se boje samoće. Znam strašno zvuči. Vjerojatno najstrašnija riječ u rječniku. No, stvar je u tome što biti solo ne znači biti sam. Ne znači ni da si manje vrijedan, niti da si glup, ružan ili bilo što drugo. Ono što biti solo predstavlja jest tebe kao osobu koja se ne boji biti sama, koja je dovoljno jaka da bude ono što jest, osobu koja je zadovoljna sobom i zna živjeti sama. Ja ne vidim ništa loše u tome. Dapače. To isto tako znači da iako možda još nisi našao/našla svoju bolju polovicu, nećeš spuštati svoje kriterije i biti s nekime tko ti i nije baš nešto, ali eto samo zato.

Daleko je bolje biti solo nego u krivoj vezi. A nažalost, vrijeme ide i tako se i kriva veza pretvori u naviku pa to izgleda kao dobra stvar. Ali samo izvana. Navika i veza ne bi smjele biti u istoj rečenici. Stoga, nemoj se zadovoljiti ničime manjim nego što zaslužuješ, ničime što te čini nesretnom/im. U životu, a posebno u ljubavi. Više te čini osobom imati svoj stav i ne popuštati iako to možda znači da ćeš biti solo neko vrijeme dok ne nađeš onu/onog pravog ali na kraju krajeva siguran sam da ćeš biti sretniji/a nego pola njih u tim takozvanim vezama. Jer iako se nekad čini kako su svi oko tebe sretni, zaljubljeni i u dugim vezama, svi mi znamo da to baš i nije tako. Pazi kome zavidiš, jer činjenica je da mnogi možda i zavide tebi.

Dakako, kao i uvijek napominjem da nigdje nema mjesta generaliziranju. Naravno da postoje sretni parovi, i naravno da su u većini. Vjerujem u to. Ali ipak, ljubav je nešto što bi trebalo biti savršeno. Da, male svađe, nerazumijevanje i kompromisi, sve je to normalno. Sve je to dio toga. Ali na kraju dana srce ti i dalje zakuca jače kad ju pogledaš, glas ti zadrhti, a koljena klecaju... tu nema kompromisa. To je ili nije. Ako nije, vjerojatno nikada neće ni biti. Zato, dok to ne osjetiš, ne odustaj. Soliraj, dejtaj, upoznaj, sve ti je dozvoljeno dok si solo... i jednoga ćeš dana sve ovo malo prije navedeno osjetiti za nekoga. Nije li to onda bolje nego biti u krivoj vezi znajući da to nećeš osjetiti nikada? Kao što sam rekao na početku, sve je stvar izbora. Stoga potrudi se da izabereš najbolje! Za sebe!