BILA je to jedna luda proslava prije o – ho - ho godina, dok sam još imala obrijanu glavu. Kad sam imala šesnaest, bio je tu i pirs u jeziku. U skladu sa svojim buntovničkim svjetonazorom došla sam s frendicom na tulum u nekakav smrdljivi i prljavi prostor Zagreba grada. Ali to je bilo to – bambus u plastičnim čašama, droga u tragovima i System Of A Down na najjače. Ako me moje mutno sjećanje ne vara, Novu godinu sam dočekala rigajući u wc-u nakon pušenja školskom drugu, koji me hvatao za sisu, dok sam u nesvijesti čučila nad zahodom. Frendica je svoju nevinost dala pankeru iz susjednog razreda.

 

Majka je godinama nakon te proslave užasnuto prepričavala kako ona i stari nisu znali jesam li mrtva ili spavam kada su se vratili s Novogodišnje proslave i vidjeli me kako ležim na tepihu svoje sobe. Što će reći da su ružili dulje od mene, a vjerujem da je stari te godine i pušio travu. To nije ništa čudno u mojoj familiji, pogotovo kad su ti roditelji hipi generacija. Stara je, kako kaže, uzela džepno ogledalce i stavila ga ispod mojih nosnica kako bi provjerila da li dišem. Ostale proslave Nove godine zapravo niti ne pamtim, osim što sam bambus zamijenila viskijem i čašicom šampanjca u ponoć poput prave fine dame. Jebeš takav tulum.

 

Kako je lijepa ta bezbrižna mladost. Frajeri nisu bili neka preokupacija. Taman su u modu došli mobiteli pa je glavna stvar bila hoće li tip odgovoriti na sms i hoće li Ivana iz klupe ostati trudna nakon kolektivne masturbacije u 2.C razredu. U pitanju je bio tinejdžerski rođendan, ali to je loša priča. Kada malo bolje razmislim, i danas nije ništa drugačije samo što je sve intenzivno. Problematika oko drkanja postala je problematika rada ljekarni, ukoliko nisam stigla kupiti novu kontracepciju u nedjelju navečer. Tada se nismo opterećivale niti namjerama frajera - hoće li me ženiti ili se samo želi zavući u moje međunožje. Nego, kada se zavuče, hoće li biti dobro. Pa što i da sada frajer hoće obeščastiti mene, ženu u kasnim dvadesetima. Nije li ovo prikladnije vrijeme za takve stvari? Da ne pričam u spolnim bolestima za koje nisam ni znala da postoje i sličnim sranjima.

 

I tako su mi Nove godine proletjele uz šampanjac, koji svake godine postaje sve više gorak. Nova godina postala je samo očiti znak kako vrijeme prolazi brzinom svjetlosti. Moja prijateljica kaže „gdje sam – tu sam.“ Ima nešto u tome. Pušiti nisam prestala, teretana mi je bila kul samo dva mjeseca, proljetno oranje od celulita je i dalje ovdje, stoji, gleda me s guzice i smješka mi se u lice. Prve bore na licu također su tu. Što ih više prekrivam šminkom više su vidljive.

 

Kako ću provesti ovu Novu godinu? Ma to je samo jedna obična proslava koju mogu prespavati, zar ne? A, ne! Ove godine partijam na najjače, baš kao nekada. Jedan život ljudi, ne biste vjerovali. Taj dan nema me za cijeli svijet. Masakrirati ću se u alkoholu i onda se cijeli tjedan oporavljati od mamurluka. I da, idealno je vrijeme za životne promjene i okretanje novog lista u životu, kakav god on bio. Očistiti ću komp od virusa i pregledati sise. Ozbiljno razmatram i mogućnost prepuštanja pomahnitalom promiskuitetu. Doduše sa svojim dečkom, ali znate što mislim reći. Budimo realni, koliko se ljudi poseksalo u ponoć na proslavi. Opasna su vremena za bacanje u bed. Depresija nikome ne pomaže, a odavno smo naučili prednosti orgazmičkog seksa. Droga i seks u ponoć, slavim ovu godinu u stilu Keitha Richardsa.