Foto: Ilustracija Index

TESTOVI za trudnoći nisu 100 posto točni - podatak koji u 2012. godini jako živcira. Felix Baumgartner je skočio s ruba svemira, imamo Rover na Marsu i možemo pretvoriti ženu u muškarca i obrnuto – aaaali testovi za trudnoću nisu 100 posto točni. Očito su ljudi koji rade na poboljšanju istih kupovali ispite na faksu. Uz to, moj super fancy ginekolog radi samo utorkom, srijedom i četvrtkom, što je zajebano ako ti treba u petak popodne. Baš kada sam se smirila i isplanirala vikend koji ću provesti u ležećem položaju, ispod dekice, uz filmove u kojima nema nikakve djece, pojavio se čovjek tjedna. Sa svojim moćnim, turbo plodnim jajima koja bi posramila i ona Sulejmanova, Dorian je stajao u mojoj dnevnoj sobi sa "super" vijestima: "Starci su me pozvali na ručak, želim da i ti dođeš". Jupi fucking jej!

Drago mi je… al fakat nije

Ne volim upoznavanje s roditeljima -  da se mene pita, upoznali bi se 10 minuta prije svadbe: "Matthew McConaughey, ovo je moja mama - mama, ovo je Matthew McConaughey " - vidimo se na Uskrs. Nije da ne volim Doriana, ali kada bi mi ponudili izbor između upoznavanja roditelja i gledanja maratona Nad lipom 35, ok, odabrala bi upoznavanje, ali samo zato što fakat ne volim tu seriju. Ne želim jest juhu s njima i pazit dal srčem ili ne, ne želim glumit da su mi smiješni loši vicevi i ne želim gledat Dorianovog tatu i razmišljat hoće li i Dorian s vremenom bit ćelav i pričat loše viceve. Ne-že-lim. Sjećam se kada me jedan bivši na silu upoznao sa starcima: Bili smo zajedno 3 tjedna, a on me 2 tjedna od toga ispitivao kada ću upoznati njegove. Prvo sam se suptilno izvlačila, onda malo manje suptilno, a na kraju sam mu jednostavno morala reći da NE ŽELIM upoznati njegove roditelje jer je prerano za to, i zamolila ga da me više ne gnjavi s tim. I nije me gnjavio, stvarno nije. Samo je jednom, kada sam  došla po njega na posao, namjestio da tamo bude i njegova mama. Situacija je bila očito inscenirana, a gluma na razini svake reprezentativne hrvatske sapunice: "Oh, Marko" - rekla je ona, puna iznenađenja. "Otkud ti ovdje?" (ispred mjesta na kojem radiš, par minuta nakon kraja radnog vremena). "O, majko" - odgovorio je on (by the way, ne pretjerujem, pričali su upravo ovako, književno i čudno, što je cijelu situaciju učinilo još više spooky) - "Evo s posla, koja slučajnost". "Jel vi mene jebete?" - rečenica koju sam htjela reći, ali nisam, jer sam pička (i pristojna djevojka koja nije htjela uvrijediti njegovu majku). Tri dana kasnije, bila sam na njihovom nedjeljnom ručku. Gledali su me kao svoju novu kćer, što je bilo slatko, jednako kao što je Teksaški masakr motornom pilom sladak film - u jednom trenutku sam se prepala da će me zatvorit u kuću dok im ne podarim nasljednika. Ručak je bio neugodan, baš onakav kakav treba biti kada NAKON 3 TJEDNA upoznaš curu sa roditeljima!

Pripremi se na najgore, nadaj se najboljem

Ok, Dorian i ja smo zajedno mjesec i pol dana, prdnula sam pred njim tako da smo već praktički u braku, a i možda nosim njegovo dijete - podatak koji mu još nisam rekla, jer… ne znam, nisam uhvatila pravi trenutak. Ne znam kako započeti razgovor o tome, možda da napišem na post-it i stavim na frižider: "Kupi jaja, mlijeko, špek, P.S. Možda sam trudna pa baci oko i na kinderbete". U svakom slučaju, nisam baš oduševljena upoznavanjem sa roditeljima. Kaj ak im se neću svidjet? Kaj ak se oni meni neće svidjet? Kaj ak se oni meni neće svidjet a moram rodit njihovog unuka i dat im ga na čuvanje? Otkad mislim da sam trudna, jako sam živčana i paranoična. Pokušala sam smuljat Dorianu zbog čega ne mogu ići, ali sam zaboravila na jedan mali detalj: Dorian je pravnik. Kao moji mama, brat i tata - ako želiš pobijedit u raspravi, moraš bit jebeno spreman. S obzirom na to da me uhvatio potpuno nepripremljenu, imali smo plan za prekrasni nedjeljni ručak. Meni: Purica s mlincima, juha i tiramisu. Nije loše za prvo upoznavanje. Čak je njegova mama provjerila jesam li možda vegetarijanka, što je stvarno jako lijepo od nje. Kao što je i zadnja večera u zatvoru lijepa, ali to ne mijenja činjenicu da ideš na električnu stolicu poslije. Ok, pretjerujem, ali stvarno ne volim upoznavanje. Ali Dorian je super, pa nema razloga da mu roditelji ne budu divni, dragi ljudi. Kupit ću lijepo cvijeće za mamu, bocu finog vina za starog i suzdržavat se od sarkazma i crnog humora za stolom. Koliko teško to može bit?

Strike one

Koliko god ne volim upoznavanje, ovoga puta sam se odlučila potruditi: Potrošila sam 150 kuna na butelju vina, još 100 na cvijeće za mamicu, čak sam na sebe navukla haljinu koja govori: "Ja sam super fina djevojka koja voli sve što vole mladi i ne psuje" - uglavnom, bila sam spremna impresionirati familiju. Osjećaj kad upoznaješ roditelje je sličan onom kad ideš na ispit, osim što u ovom slučaju nisi zadovoljan samo sa prolaznom ocjenom. Ding dong, dobar dan, ja sam Andrea, ovo je za vas… Gospođa mama me zagrlila kao davno izgubljenu kćer, nakon čega ju je Dorian opomenuo, ali bila je simpatična. Stari je, s druge strane, bio sasvim druga priča: Uzeo je vino, pogledao bocu s neodobravanjem, promrmljao nešto u stilu "Nitko ne radi vino ka Šime s Pelješca ali ok, uzet ću, bit će dobro za kuhanje" i nastavio gledati televiziju. Da zna da možda furam produžetak njegovog prezimena ispod haljine, vjerojatno bi bio raspoloženiji, ali to nije bio način na koji ga planiram osvojiti. Ručak je prolazio onako kako to obično biva: Ja sam objašnjavala kako je raditi na radiju, oni su mi tumačili da muzika više nije ono što je nekad bila i da bi oni to bolje vodili, a onda se ćaća prebacio na vijesti iz uže i šire familije. Marko i Ana se razvode jer ne ide to tako kako su mislili, Vera je odselila u Kanadu iako tu ima nekog tipa i neće bojeg nać al ona misli da oće, mala od Luke ima 19 godina i trudna je sa nekim balavcem i oće pobacit ali ne može to tako… Prčkala sam po mlincima i razmišljala o svim serijama koje sam sada mogla gledati u krevetu, a onda me Dorianov komentar presjekao: "Pa dobro šta, ako je trudna, neka rodi, lako će se vratit na faks kad mali krene u vrtić". Citirat ću random bijesnu crnkinju iz Bronxa, jer jedino ona može utjelovit moje osjećaje: NIGGA WHUT?!

Ahaaaaa moment

Svaka veza ima onaj jedan trenutak u kojem kažeš: "Ahaaaaaaa" - i shvatiš da tvoj idealan dečko ili cura imaju veliku manu. Dorian je pravnik iz fine obitelji, nije vjernik, kao ni ja, što je divno jer nikada nećemo morat našem potencijalnom djetetu objašnjavat zbog čega se mama ne prekriži ispred crkve a tata klekne i pjeva aleluju imaginarnim vladarima svemira - ali uza sve to, pokupio je stav s kojim se nikako ne slažem: On je, kao i cijela njegova obitelj, protiv pobačaja. Bilo kakvog, bez obzira na kontekst, jednom začeto dijete se mora i roditi. Osjećala sam se kao dijete koje je upravo saznalo da Djed Mraz ne postoji. Da se razumijemo, nisam nabrijana na pobačaje i neodgovoran seks, ali mislim da svaka žena ima pravo izbora. Ako misliš da djetetu nećeš moći pružiti dobar život ili da jednostavno nije vrijeme za obitelj, nitko ti ne smije narediti da radiš suprotno svojim instinktima. U tom mi je trenutku bilo sasvim jasno: Ako sam trudna i to kažem Dorianu, nemam nikakvog izbora, što se samo po sebi protivi mojim uvjerenjima. Nikada nismo pričali o ovome, jer takve teme ne dolaze u neobaveznom razgovoru, barem ne u prvih mjesec, dva, šest…  Promijenili smo temu i nastavili pričati za stolom, a njegov tata nije bio previše oduševljen ičim što sam imala za reći. Posao jedan, drugi, treći, fakultet - ništa ga nije impresioniralo, ali kada sam rekla da obožavam kuhati, na licu mu se pojavio širok osmijeh koji je govorio: "Ooooo ćerce, pa šta ne kažeš da si prava!" - jednostavno obožavam muškarce koji procjenjuju kvalitetu žene po tome može li nahraniti svog čo'eka. Jesam rekla da ne volim upoznavanje s roditeljima?

Jutarnja mučnina
Tiramisu je bio super, Dorian je oduševljen jer sam uspjela zadiviti njegovog tatu (zato sam i učila kuhati, da briljiram na ručku s nečijim roditeljima), a meni je muka. Utorak je donio dobre vijesti: Nisam trudna, tijelo mi se privikava na prestanak uzimanja tableta. Mučnina koju osjećam nema veze s trudnoćom. A što bi bilo da ima? Što bi se desilo da sam stvarno trudna? Ne znam, ali znam da bi na krštenju pili vino koje je napravija Šime s Pelješca. Morat ću razgovarati s Dorianom o nekim stvarima. Još ne, nakon mjesec i pol dana jednostavno nije vrijeme za to, ali jedno je sigurno: Od sljedećeg tjedna sam opet na tabletama.

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.