ODNOSI između roditelja i učitelja iznimno su važni za uspjeh djeteta u školi. Iako većina roditelja djeluje iz najbolje namjere, ponekad njihovi komentari ili zahtjevi mogu otežati suradnju i izazvati frustraciju kod učitelja. Prebacivanje krivnje, miješanje u nastavu i nepovjerenje u stručnost učitelja najčešći su problemi koji remete ravnotežu. U nastavku donosimo primjere situacija koje većina učitelja ne voli, iako o tome rijetko govore naglas.

1. „Djetetu je dosadno jer je gradivo prelagano“

Kada roditelj tvrdi da je dijete nezainteresirano jer je previše pametno za nastavu, učitelj to često doživljava kao kritiku svog rada. Umjesto da se razmisli o motivaciji djeteta ili mogućim teškoćama u učenju, odgovornost se prebacuje na učitelja, iako on pažljivo prati i prilagođava nastavu svakom učeniku.

2. „Za loše ocjene kriv je učitelj“

Učitelji često ističu da su nekoć roditelji i učitelji bili partneri u odgoju. Danas se sve češće događa da roditelji krive učitelja za loš uspjeh, umjesto da pomognu djetetu da prepozna i ispravi pogreške. Takav pristup potkopava autoritet učitelja i otežava suradnju.

3. „Moje dijete neće raditi domaće zadaće“

Roditelji koji smatraju da se sve mora naučiti isključivo u školi zaboravljaju važnu ulogu domaće zadaće. Ona pomaže u ponavljanju i razumijevanju gradiva te razvija samostalnost. Ako dijete redovito ne izvršava svoje obveze, to može usporiti njegov napredak.

4. „Može li dobiti dodatne bodove za višu ocjenu?“

Zahtjevi za dodatnim bodovima mogu stvoriti dojam da se ocjene mogu pregovarati. Ako učitelj to dopusti jednom učeniku, mora dopustiti svima. Učitelji žele biti pravedni, a ocjene trebaju odražavati stvarno znanje, a ne snalažljivost roditelja.

5. „Učitelj ništa ne predaje“

Roditelji ponekad prenose izjave djece bez provjere. Reći da učitelj „ništa ne predaje“ ozbiljna je optužba koja može narušiti ugled i samopouzdanje nastavnika. Učitelji svakodnevno ulažu vrijeme i trud u pripremu nastave, a takvi komentari umanjuju njihov rad.

6. „Možete li nam odmah poslati sve zadatke za cijelu godinu?“

Ovakav zahtjev pokazuje nepovjerenje prema učitelju. Nastavni se plan često prilagođava dinamici razreda i učenju u hodu. Nije realno očekivati da će učitelj unaprijed imati sve pripremljeno jer se nastava mora prilagoditi potrebama djece.

7. „Moje dijete je u pravu, uvijek“

Roditelji koji bezrezervno podržavaju svako ponašanje djeteta otežavaju učitelju uspostavljanje reda. Ako dijete kod kuće nema granice i ne prihvaća odgovornost, teško će poštovati autoritet u razredu.

8. „Drugi učitelj to radi drugačije“

Uspoređivanje učitelja najčešće nije korisno. Svaki učitelj ima svoj stil rada, a količina zadataka ili način ocjenjivanja ovisi o razredu i predmetu. Umjesto usporedbi, bolje je otvoreno razgovarati s učiteljem ako nešto nije jasno.

9. „Izvanškolske aktivnosti su važnije od škole“

Sport, glazba i hobiji važni su za razvoj djeteta, ali školske obveze ne smiju patiti zbog toga. Kada roditelji opravdavaju propuštene zadatke ili nespremnost za test zbog treninga, šalju poruku da škola nije prioritet.

10. „Nije njegova/njezina krivnja što ima loše ocjene“

Pronalaženje izgovora umjesto traženja rješenja šteti djetetu. Važno je da dijete nauči prepoznati svoje slabosti i raditi na njima. Učitelji očekuju suradnju i podršku, a ne poricanje problema.

11. „Škola mora rješavati probleme s ponašanjem“

Odgoj počinje kod kuće. Očekivati da škola riješi sve probleme s ponašanjem djeteta nije realno. Kada roditelji i učitelji zajedno rade na tome, dijete ima najveće šanse za uspjeh.