Tri znaka koja ukazuju da ste doživjeli traumu u djetinjstvu, prema psihologinji
TRAUMA i nisko samopouzdanje usko su povezani, osobito s obzirom na nepovoljna iskustva, uključujući traume iz djetinjstva. Traumatska iskustva mogu poremetiti način na koji osoba vidi sebe i svoju sposobnost reguliranja svojih emocija te utjecati na kvalitetu njezinih međuljudskih odnosa, tvrdi psihologinja Annie Tanasugarn.
"Kada su nečiji osjećaji sigurnosti, predvidljivosti i pripadnosti oštećeni, oni mogu razviti vještine preživljavanja koje im pomažu u suočavanju s nepredvidivim ili opasnim okruženjima. Ipak, isti mehanizmi suočavanja, koji mogu pomoći osobi da se prilagodi nepovoljnim uvjetima u jednoj situaciji, mogu postati neprilagodljivi i štetni za njezinu emocionalnu i psihičku dobrobit tijekom cijelog života. Iako postoje mnogi nedostaci koji se mogu pojaviti zbog doživljene traume, postoje tri najčešća", pojasnila je za Psychology Today.
Istaknula je tri znaka da je trauma utjecala na samopouzdanje i samopoštovanje osobe.
1. Emocionalna i psihološka ovisnost
"Odrasli koji su odrastali u zanemarujućim ili narcisoidnim okruženjima često nemaju osjećaj vlastite vrijednosti jer su bili uvjetovani da traže vanjsku potvrdu od nasilnih skrbnika", ističe psihologinja. Dodaje da su ti skrbnici pojačavali ovisnost umjesto da potiču neovisnost, često posramljujući djecu zbog navodne lijenosti dok ih nisu uspijevali poučiti osnovnim životnim vještinama.
"Kao odrasli, ti pojedinci mogu imati poteškoća s oslanjanjem na sebe, donošenjem odluka i praktičnim zadacima, što dovodi do stalne potrebe za potvrdom i odobravanjem, čime se dodatno pojačava njihova ovisnost o drugima", pojasnila je Tanasugarn.
2. Usamljenost
Psihologinja objašnjava: "Trauma može uzrokovati emocionalnu disregulaciju, zbog čega se neki mogu osjećati 'zaglavljenima' u ljutnji i nesposobni doživjeti radost ili mir, što ih sprječava u zbližavanju s drugima i pojačava osjećaj usamljenosti. Drugi se mogu naći u nezdravim odnosima ili u stalnom traženju romantičnog partnera kako bi nadoknadili osjećaj usamljenosti, što dovodi do loših izbora partnera."
Ljudi s poviješću trauma često se bore s pitanjima identiteta, osjećajući se izgubljeno, neshvaćeno ili osuđivano što također može pojačati osjećaj usamljenosti.
"Osobe koje su doživjele roditeljsko zlostavljanje ili zanemarivanje u ranim godinama, mogu imati poteškoća u stvaranju zdravih veza, što negativno utječe na njihovu sposobnost da se osjećaju sigurno, željeno i prihvaćeno", dodala je Tanasugarn.
3. Depresija i anksioznost
Osobe koje su doživjele traumu često se bore s izmjenama između anksioznosti i depresije, što utječe na njihovo samopoštovanje i samopouzdanje, kaže Tanasugarn. "Društvene situacije mogu izazvati strahove od odbacivanja ili napuštanja, što može potaknuti osjećaje anksioznosti. Izbjegavanje društvenih kontakata zbog straha da neće biti dovoljno dobri, može pojačati osjećaje depresije", navodi ona.
Dodaje da je trauma iz djetinjstva povezana s povećanim rizikom za razvoj anksioznosti i depresije.
"Kronična izloženost toksičnim i nasilnim okruženjima u djetinjstvu može potaknuti pretjerano oslobađanje stresnih hormona, što može dovesti do stalne aktivacije odgovora na stres (borba-bijeg-smrzavanje), čime se povećava rizik od depresije i anksioznosti. Mnogi odrasli imaju povijest trauma, pa je važno postati svjestan njihovog utjecaja na život i sreću. Razgovor s terapeutom i redovita briga o sebi, uključujući prepoznavanje signala tijela i postavljanje granica, ključni su za obnovu samopouzdanja i samopoštovanja", zaključila je psihologinja.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati