DRUŠTVENE mreže odličan su način da ostanete u kontaktu s ljudima koje možda ne viđate toliko često. S druge strane, uvijek je zanimljivo vidjeti selfieje roditelja ili pokušaje korištenja emojija. No kada objave vašu sliku bez dozvole, jesu li prešli granicu? Ako ne želite da ta fotografija bude dostupna svima, kako ih nagovoriti da je uklone?

Ovo pitanje ponovno je postalo aktualno nakon što je prošloga tjedna holivudska glumica Gwyneth Paltrow objavila fotografiju kojom je razbjesnila svoju kćer jer ju nije tražila dopuštenje.

14-godišnja Apple Martin javno je majku na to upozorila komentarom: "Mama, razgovarali smo o ovome. Ne možeš objavljivati fotografije bez mog pristanka.”

Mnogi fanovi glumice su se složili da kao majka ima pravo objavljivati fotografije svoje djece, ali drugi kažu da i djeca imaju pravo na privatnost.

Iz ove situacije nastao je pojam “sharenting” (engl. share + parenting), a koji se odnosi na roditelje koji objavljuju fotografije svoje djece i dijele njihovu intimu s drugima.

Zašto ljude zabrinjava “sharenting”?

Ironično, djeca mlađa od 13 godina tehnički ne mogu otvoriti profil na društvenim mrežama zbog čega se mnoga u tinejdžerskoj dobi, kada su ujedno i najosjetljiviji, neugodno iznenade svojom objavljenom fotografijom.

19-godišnji Konrad Iturbe kaže da je doživio pravi šok kada je shvatio da su roditelji objavljivali njegove fotografije na društvenim mrežama.

“Moja mama je imala Instagram prije nego što sam ja uopće dobio mobitel pa nisam bio svjestan fotografija koje objavljuje. Jednostavno mi se ne sviđa ideja da su moje fotografije na internetu i ne objavljujem ih i sam pa sam tražio od mame da ih makne jer nema moje dopuštenje za objavu istih”, pojasnio je Iturbe za BBC.

Mama je razumjela zbog čega je zabrinut i odmah ga poslušala, a upravo bi to trebali učiniti i drugi roditelji koji se nađu u sličnoj situaciji.

Slično iskustvo ima 14-godišnja Sonia Bokhari.

“Kad sam se pridružila Twitteru i Facebooku, shvatila sam da majka godinama objavljuje moje fotografije. Osjećala sam se posramljeno i izdano”, napisala je u časopisu Fast Company.

Kako kaže, bilo je tu fotografija pisama koje je pisala zubić vili, na kojima plače kao malo dijete, pa čak i s odmora kad je već imala 12 i 13 godina.

Međutim, 23-godišnju studenticu Charlotte Christy ovakve stvari ne brinu. 

“Imala sam 13 godina kad je mama počela objavljivati moje fotografije na Facebooku. Označila bi me i svi bi ih mogli vidjeti, ali nisam bila toliko zabrinuta da bih je tražila da ih ukloni. Iako živimo u društvu u kojem svi žele da su na internetu samo fotografije na kojima izgledamo savršeno, mene to ne zabrinjava. Ona je moja mama i normalno je da dijeli moje fotografije”, smatra Christy.

Može li “sharenting” biti opasan?

29-godišnju Sarah iz Hong Konga najviše zabrinjava privatnost.

“Kad sam imala 21 godinu, mama me označila na jednoj fotografiji na Facebooku. Tada sam vidjela da postoji hrpa mojih fotografija, još iz vremena kad sam bila beba. Sve te fotografije su bile javno dostupne i osjećala sam se nesigurno. Nisam htjela da takve fotografije bilo tko vidi, a znam da mnogi mogu jednostavnim pretraživanjem mog imena doći do tih fotografija i osobnih detalja koje smatram privatnima”, pojasnila je.

Na temu “sharentinga” je provedeno nekoliko istraživanja. Jedno je uključivalo djecu u Estoniji u dobi od devet do 13 godina i otkriveno je da djeca vole kada roditelji objavljuju pozitivne stvari o njima, ali postoji velika razlika u tome što je “slatko” djetetu, a što roditeljima.

“Ako djeca na fotografiji imaju zastarjelu frizuru, ne žele da se roditelji time hvale. Mnogi ne razumiju da to može biti veliki problem za djecu koja su pred pubertetom ili u pubertetu te da to čak potencijalno vodi do nasilja na internetu”, kaže profesorica s estonskog Sveučilišta Tartu Andra Siibak.

Druga potencijalna opasnost “sharentinga” je “digitalna otmica”, odnosno slučajevi kada stranci kradu fotografije i koriste ih za prevare ili u seksualne svrhe.

Trebaju li roditelji ozbiljno shvatiti zabrinutost djece?

Profesorica Siibak smatra da roditelji pred djecu postavljaju pravila koja se tiču ponašanja na internetu, a oni sami ih se ne pridržavaju.

“Jednostavan razgovor u kojem ćete pitati djecu možete li objavljivati njihove fotografije i kakve točno, prevenirat će nesuglasice”, upozorava.

Također, važno je razumjeti postavke privatnosti. Iako možda mislite da vaše fotografije gledaju samo vaši prijatelji, ako je vaš profil javan, one su dostupne svima.

Kako uvjeriti roditelje da promijene postavke privatnosti?

Roditelje je nemoguće na silu zaustaviti da objavljuju što god požele pa je potrebno strpljivo razgovarati i pronaći kompromis. 

19-godišnjak s početka priče je savjetovao da roditeljima pojasnite problem tako što ćete ih staviti u svoju kožu.

“Pitao bih mamu kako bi se ona osjećala da su baka i djed objavili njene fotografije u novinama? Kad je ona bila dijete, fotografije bi nestale, ali danas sve što objavite na internetu, ostaje zauvijek na internetu”, govori Iturbe.

Sarah smatra da treba uključiti emocije.

“Mami sam rekla da izgledam užasno i da zapravo ne znamo što bi ljudi mogli učiniti s tim fotografijama. Nakon toga se složila da će biti opreznija. Ipak, ja sam promijenila svoje postavke tako da drugi ne mogu vidjeti fotografije na kojima me označila”, ističe.

Također, treba imati na umu da je objava fotografija djece za mnoge roditelje način na koji pokazuju i dokazuju svoju ljubav.

“Ako nismo skupa, ona to čini jer joj nedostajem. To je razlog zbog kojeg sam odlučila ne zaustaviti je u potpunosti da to čini”, zaključuje Sarah.