FINALE pete sezone Stranger Things zatvorilo je temu koja je u seriji prisutna od početka: kako se među djecom, suočenom s nepoznatim i opasnim okolnostima, stvaraju veze koje postaju jače od svega. Skupina klinaca i tinejdžera s vremenom se pretvara u obitelj - onu u kojoj jedni drugima drže leđa, uče se hrabrosti i odrastaju brže nego što bi itko trebao, piše Parents.com.

Kako se mijenjaju roditeljske uloge

U prvim sezonama roditeljski stilovi odraslih likova odražavaju opušteniji pristup tipičan za 1980-e, u jasnom kontrastu s današnjim tzv. "helikopterskim" roditeljstvom. Današnjim roditeljima to može djelovati distancirano, ali nosilo je i svoje bonuse: cjelodnevnu igru vani, vožnje biciklom po gradu i vikende provedene kod prijatelja bez stalne provjere gdje si i s kim si.

Kako serija odmiče, odrasli postaju sve uključeniji i sve svjesniji onoga što njihova djeca stvarno prolaze. Iako tinejdžeri često misle da odrasli “nemaju pojma”, roditelji u seriji postupno postaju aktivna linija obrane - ne zato što žele kontrolu, nego zato što shvaćaju kolika je opasnost.

Joyce Byers je dobar primjer: u prvoj sezoni mnogi je doživljavaju kao potpuno izgubljenu majku u šoku nakon sinova nestanka, osobito dok očajnički pokušava komunicirati s njim preko lampica. Kasnije se profilira kao jedna od ključnih figura u borbi protiv Vecne - priča koja, u svojoj srži, govori o majci koja se za dijete bori pod svaku cijenu.

Sličnu logiku nosi i priča Terry, biološke majke Eleven, koja je u teškom stanju nakon terapija kojima je bila podvrgnuta u pokušaju da vrati kćer. A Karen Wheeler se iz pozadinskog lika razvija u nekoga tko se, kad je ključno, bori da zaštiti ne samo vlastitu djecu, nego i širu ekipu koja ratuje s Naopakom.

Zajednica kao temelj odgoja

Odnosi između glavnih likova i odraslih oko njih naglašavaju jednu jednostavnu ideju: djecu ne odgajaju samo biološki roditelji - odgaja ih i zajednica. Likovi poput Hoppera, Stevea i Murraya preuzimaju uloge koje nisu njihov posao, ali postaju presudne. Hopper je Eleven otac kakvog nije imala, Steve se nametne kao zaštitnička, gotovo očinska figura (posebno Dustinu), a Murray je onaj "zabavni ujak" koji u kaosu i dalje pokušava držati stvari pod kontrolom.

U najtežim trenucima oni su jedni drugima doslovno i emocionalno sklonište: hrana, krevet, ruka na ramenu, rečenica koja te vrati kad pukneš. Zato ideja "obitelji koju sam odabereš" u Stranger Thingsu nije samo fora tema - to je mehanizam preživljavanja. Posebno se izdvaja scena u kojoj mlada Robin s Willom vodi blag, gotovo majčinski razgovor o njegovu "coming outu", dajući mu siguran prostor da bude ono što jest.

Poruka o ljubavi i zajedništvu

Iako Stranger Things ima demogorgone, Naopaki svijet i puno nasilja, srž je jednostavna: kad se vole kao obitelj, lakše se usude boriti - jedni za druge i za svijet oko sebe. A roditeljstvo u toj priči stalno podsjeća na isto: roditelj ne može uvijek biti tu. Za odgoj je potrebna zajednica.