Foto: 123rf

OVAJ sustav koristi se u cijelom svijetu i priznat je kao kvalitetan pedagoški koncept.

Iako je sam cilj jednak kao u svim ostalim sustavima - naučiti djecu što više i kvalitetnije - pristup je potpuno drugačiji jer djeci ostavlja mnogo više slobode.

Ime je dobio po Mariji Montessori, poznatoj talijanskoj liječnici, ujedno i prvoj ženskoj liječnici u Italiji.

Sa za tadašnje vrijeme vrlo slobodoumnim pogledom na svijet vjerovala je kako se djeci s teškoćama u razvoju može bitno pomoći i pravilnom odgojnom metodom, a ne samo medicinskim liječenjem. 

Tako je osnovala prvu dječju kuću u jednoj sirotinjskoj četvrti u Rimu, nakon čega je vrlo spontano pokrenut i pokret Montessori.

Metoda Montessori pruža djeci mnogo više slobode od klasičnih obrazovnih metoda i postiže odlične rezultate. 

Djecu se pažljivo osmišljenom okolinom potiče na samostalno prepoznavanje i usavršavanje vlastitih potencijala.

Naglasak se ne stavlja na učenje djeteta, nego se dijete potiče da samo i svojevoljno otkriva nove stvari.

Samim time se svakom djetetu ostavlja dovoljno prostora da samo otkriva stvari koje ga najviše zanimaju i u tom smjeru napreduje, gdje ujedno ima i najvišu razinu motivacije.

Tehnike Montessori primjenjive su kod djece u nekoliko dobnih skupina u rasponu do tri godine razlike te se tako omogućava mlađoj djeci da uče od svojih starijih kolega, dok oni stariji utvrđuju svoje znanje i uče se odgovornosti pomažući mlađima od sebe.

Mogućnost da pomažu drugima djecu čini ponosnima te samim time potiče samopouzdanje i napredovanje.

Glavne karakteristike metode Montessori

Djeca samostalno biraju materijale koji ih privlače te tako zainteresirano sudjeluju u nastavi što im bitno olakšava učenje.

Svako dijete radi samostalno te individualan razvoj ne ovisi o kaskanju ostalih kolega što je čest slučaj u klasičnim obrazovnim sustavima.

U Montessoriju učitelji su mnogo manje zastupljeni, jer su tu isključivo kao vodiči koji će uvijek rado priskočiti u pomoć učenicima.

Materijali kojima se koriste posebno su odabrani kako bi potaknuli djecu da razviju koncentraciju i lakše nauče sam proces učenja. 

Pogreške se smatraju dijelom procesa učenja, a ne nešto čega bi se dijete trebalo sramiti.

Učenje se odvija u različitim okolinama, od mirne i tihe do zajedničkih razrada problema, što kod djece potiče društveni rast.

Učenje se odvija na više načina, kako bi djeca nove informacije mogli pohraniti na različite načine, što će kasnije djetetu omogućiti da se tom informacijom jednostavnije posluži kada mu zatreba.

U Montessorijevim učionicama djeca se slobodno kreću kada to žele, mogu popiti piće kada osjete potrebu ili razgovarati s drugim djetetom o novoj ideji.

Maria Montessori vjerovala je kako su kretanje i učenje vrlo blisko povezani te da djeca mnogo lakše uče kada se slobodno kreću i kada ih se ne sputava.