NEGATIVNO razmišljanje nije nešto što često očekujemo vidjeti kod djece, ali i ona se suočavaju s vlastitim problemima koji mogu uzrokovati takvo ponašanje. Ako se taj obrazac ponašanja ponavlja i djeca sve više počinju razmišljati pesimistično, postoje određene stvari koje roditelji mogu učiniti kako bi im pomogli.

Stručnjakinja za dječji razvoj i roditeljstvo, Claire Lerner, za Psychology Today podijelila je nekoliko korisnih savjeta za roditelje.

Pomozite djetetu da shvati kako radi njegov mozak

Lerner ističe da je važno da roditelji u nekom trenutku sjednu i razgovaraju s djecom o načinu na koji razmišljaju. Kao mogući primjer komunikacije, stručnjakinja je izdvojila ovaj primjer: "Imaš nevjerojatan mozak koji razmišlja o svemu. To te čini nevjerojatno pametnim i kreativnim. Ali, to duboko razmišljanje može preplaviti mozak i zabrinuti dio može preuzeti i natjerati te da misliš kako je nešto loše ili da će se nešto loše tek dogoditi". 

Ovakvim pristupom roditelji djetetu daju uvid u ono što ga pokreće na način koji može razumjeti i zbog kojeg se neće osjećati osuđeno. Smatra da je korisno djeci pokazati da do ovakvog razmišljanja ne dolazi zbog njihove osobnosti, već zbog njihova mozga.

Potvrdite njihovo iskustvo

"Roditelji ne mogu kontrolirati osjećaje ili misli svog djeteta. Međutim, ono što mogu učiniti jest kontrolirati prilagođavanje njihovim osjećajima, njihovo prihvaćanje i pokazivanje razumijevanja", ističe stručnjakinja. To je prvi korak u pomoći da steknu samosvijest koja otvara vrata mogućnosti da će na kraju ponovno razmotriti svoju perspektivu.

Pitajte žele li vašu pomoć u rješavanju problema

Još jedan način na koji roditelji mogu pomoći djetetu koje pesimistično razmišlja jest da se stave na raspolaganje za bilo kakvu vrstu pomoći. 

"Dajte djetetu prostora da odluči. Dajte mu do znanja da ste tu za njega kada bude spreman pokušati riješiti problem. Izbjegavajte nagovaranje, što u tim trenucima može djelovati neodoljivo i zatvoriti želju za komunikacijom ili pojačati obrambenu poziciju."

Smatram da će, kada roditelji zauzmu ovaj pristup, čak i ako njihovo dijete ne može surađivati s njima u rješavanju problema u ovom trenutku, biti vjerojatnije da će se smiriti i na kraju potražiti pomoć svojih roditelja kada su spremni ustrajati", objašnjava Lerner.

Ako dijete odluči prihvatiti pomoć roditelja, oni mu mogu pomoći da naprave plan koji će korak po korak prikazati kako riješiti problem. Također, roditelji mogu unijeti korisne ideje u plan, kojima će unijeti malo razigranosti kako bi nadjačali negativan način razmišljanja djece.

Stručnjakinja zaključuje da su "validacija i prihvaćanje djetetovog iskustva prvi korak koji otvara vrata mogućnosti da će ono na kraju razmisliti o svojim osjećajima i preispitati svoju perspektivu".