RODITELJSTVO nikad nije jednostavno, a još je teže kada se roditelji, iako s najboljim namjerama, nesvjesno ponašaju na načine koji dugoročno potiču djecu na nepoštovanje. Stručnjaci upozoravaju da određene navike, iako se u trenutku čine praktičnima ili bezazlenima, djeci šalju krive poruke o granicama, odgovornosti i međusobnom poštovanju. Evo nekoliko najčešćih primjera.

Uvijek popuštanje ispadima bijesa

Svi roditelji znaju koliko je teško nositi se s djetetom koje viče i plače u javnosti zbog sitnice. U takvim trenucima može se činiti lakšim jednostavno mu dati igračku, slatkiš ili tablet da prestane. No, ako to postane uobičajen način rješavanja problema, dijete uči da se vikanjem i bacanjem na pod može nagraditi.

"Neka djeca žele da ih držite, druga žele biti sama, a neka će vikati i udarati. Bitno je pokazati da ste tu za njih kad budu spremna, bez osuđivanja, ali i da su sigurna", savjetuje psihoterapeutkinja Ilene S. Cohen, piše YourTango. Popuštanje ispadima šalje poruku da ne trebaju učiti samokontrolu i poštovanje.

Previše su im prijatelji umjesto roditelji

Jedna od čestih pogrešaka jest pokušaj da se roditelj ponaša više kao prijatelj nego kao autoritet. Djeci su potrebna pravila, struktura i dosljedne posljedice kako bi se osjećala sigurno. "Djeca trebaju znati tko je odgovoran da bi se osjećala sigurno, a ponašanje poput prijatelja može zamagliti te uloge", ističe savjetnica Sophie Riegel.

Roditelji ne moraju biti strogi do te mjere da djeca nemaju glas u vlastitom domu, ali ako izostanu jasne granice, djeca će početi misliti da su s roditeljima na istoj razini, što dugoročno potkopava poštovanje.

Nikada ih ne uključuju u kućanske poslove

Mnogo je roditelja kojima je lakše sve obaviti samima nego uključivati djecu u kućanske poslove. No, time djeca odrastaju u uvjerenju da odgovornost za održavanje doma nije njihova briga. Studija Sveučilišta Harvard pokazala je da postoji snažna povezanost između obavljanja kućanskih poslova i kasnijeg profesionalnog uspjeha i životnog zadovoljstva.

Djeca koja ne sudjeluju u održavanju kućanstva propuštaju priliku za razvoj samopouzdanja, radnih navika i empatije, dok istovremeno stječu osjećaj da će roditelji uvijek obaviti sve umjesto njih.

Nikada im ne dopuštaju da čuju riječ "ne"

Mnogi roditelji žele stvoriti pozitivan i bezbrižan dom, ali ako djeca nikada ne čuju "ne", to dugoročno stvara problem. Ako uvijek dobiju ono što žele - desert prije večere, još sat vremena na tabletu ili dopuštenje za svaku hirovitu želju - nauče da su njihovi zahtjevi uvijek na prvom mjestu. Posljedica je teško suočavanje s razočaranjem i nemogućnost upravljanja emocijama kada ne dobiju ono što žele.

Nedosljednost u posljedicama

Roditelji koji prijete posljedicama, ali ih rijetko provode, nesvjesno šalju poruku da pravila nisu obvezujuća. Dijete brzo shvati da se roditeljske prijetnje neće ostvariti i da granice zapravo ne postoje. "Mala djeca nas trebaju da obratimo pažnju i reagiramo kada su izvan kontrole ili se ponašaju destruktivno, opasno ili asocijalno. Naša je odgovornost zaštititi ih od njih samih", objašnjava psihologinja Dona Matthews.

Djeca najbolje funkcioniraju u okruženju gdje postoji dosljednost, a roditeljska ustrajnost u provedbi pravila uči ih važnoj lekciji o poštovanju granica.