U Splitu postoji kada no navodno se ne koristi, a isti je slučaj i sa zagrebačkom Petrovom bolnicom gdje prema iskustvima rodilja kada postoji, no čak i kada rodilja inzistira na takvom porodu, liječnici su ti koji negoduju. Žene koje su rodile u vodi uglavnom ističu (nemaju baš sve isto iskustvo) da im je tako bilo lakše, bolovi su bili slabiji jer su u vodi bile opuštenije, no porodničarima je ovakav način teži i zato jako često pokušavaju odgovoriti trudnicu od toga. 

Činjenica jest da porod u vodi iziskuje savršenu trudnoću te da se prije takvog poroda moraju obaviti mnoge dodatne pretrage kako bi se isključile komplikacije, mora biti riječ o jednoplodnoj trudnoći te idealnom položaju za bebu. Općenito se smatra da bi se trudnica na ovakav porod trebala početi pripremati već od 37. tjedna trudnoće kako bi se vidjelo je li dobra kandidatkinja za porod u kadi. 
 

Norveška, kao i druge skandinavske zemlje bilježe sustavan porast ovakvog načina rađanja, a kako to to zaista izgleda pokazuje iskustvo Marije Terezije, Norvežanke hrvatskog porijekla koja je svoje treće dijete rodila u vodi, u jednoj maloj bolnici u blizini Osla, a uz nju je osim oca i cijelog medicinskog tima bila i prijateljica fotografkinja koja je fotografirala cijeli porod. Moramo li reći - oh kako lijepo, s obzirom da se u našim bolnicama rodilji jedva smije približiti samo otac, i to samo u slučaju klasičnog poroda. O prijateljicama, mamama, a kamoli fotografima koji će zabilježiti ove sretne trenutke, još uvijek možemo samo sanjati. 
 

Terezi, od milja znanoj kao Rezi, porod je izgledao ovako: 


 

S obzirom da je bilo riječ o trećem porodu liječnici s kojima su Tereza i Alan bili u telefonskom kontaktu savjetovali su dolazak u bolnicu nakon što su njeni trudovi postali jači i češći. Bila je kišna večer i po dolasku u bolnicu prvo su obavljene klasične pretrage. Ustanovljeno je da porod neće još odmah početi te su Tereza i Alan još malo šetali okolo kako bi se lakše otvorila. 

Primalje su u to vrijeme pripremile kadu (temperatura vode regulira se na stalnih 37 stupnjeva), a kada su kontrakcije postale snažne Tereza  je ušla u kadu koja je zauzimala gotovo pola prostorije. 
 

Voda je bila topla i opuštajuća i Tereza je uskoro našla pozu u kojoj joj je bilo najlakše izdržati trudove. Sve to vrijeme uz nju je bio njen suprug, muzika je lagano svirala, svjetla su bila blago zagašena, i cijela je atmosfera bila vrlo opuštena. Tereza je prvotno htjela roditi stojećki no primamljivost kade i tople vode bila je ipak veća. 


 

U kadu je ušla u dva ujutro, a točno u 3.50 rodila je malog Maka-Williama teškog 3.180 grama i dugačkog 47 centimetara. 
 

Porod je bio koliko toliko lagan, Alan je cijelo vrijeme bio uz nju baš kao i prijateljica Eva Rose  

koja je snimala svaki važan trenutak. 
 

Uspomena koju će Tereza i njena obitelj, a posebno njen mali sin - imati zauvijek. 


 

Tereza (36) je inače iz treće generacije norveških Hrvata, a Alan je u Norvešku došao nakon rata u Bosni i Hercegovini.  Oboje su vrlo kreativne duše, zajedno vode i malu caffe galeriju u kojoj se održavaju razni umjetnički performansi, a osim malog Maka imaju i dvije predivne djevojčice - Leonardu zvanu Bi kojoj je danas 6 godina te Anju koja ima 4 godine. 
 

Obje djevojčice rodila je u Norveškoj, a u međuvremenu je ova mala vesela obitelj živjela u Zadru gdje su ih brojni Zadrani zapazili po njihovom umjetničkom imidžu - Reza se naime, baš kao i Alan, već dugo konstantno šiša na "nulu", a i djevojčice su si jedno ljeto poželjele  olakšati život i svoju dugu kosu skratiti onako kako to nose mama i tata. Liberalna, kreativna slobodna umjetnička duša to im je i dozvolila. 
 

Obitelj se prije rođenja malog Maka ponovno vratila u Norvešku i trenutno tamo žive zajedno sa svojom mnogočlanom obitelji.