Foto: Index 

IAKO je red da svima čestitam Novu, meni je nekako nova godina započela koji tjedan ranije - kada smo napokon potpisali ugovor za stan. I simpatično mi je što se sve tako nekako poklopilo. Nova godina, novo mjesto boravišta, novi stan, a volim misliti i novi život. Ili barem nova verzija staroga. Ali kako sam ja inače sumnjičava, pesimistična i uvijek čekam da me iza ugla nešto pogodi u glavu, ne lebdim baš na oblačićima. Sretna sam, ali u razumnim okvirima. Svjesna sam toga da smo još uvijek u ‘honeymoon fazi’ i da će se i ona uskoro izlizati. I tek ćemo tada znati kako je to uistinu živjeti ovdje. 

Kako u novoj godini nisam preuzela i novi karakter, živci su mi i dalje nikakvi. Za nešto što ljudima trebaju sati da ih naživcira, meni je dovoljno pola minute. Pa vjerujem da se takva računica preslikava i na ove ozbiljnije situacije. Da, svjesna sam toga da polako virim preko rozih naočala i sada, nakon četiri mjeseca ovdje, primjećujem neke stvari koje me iritiraju. Nisu strašne za sada i još uvijek su vezane uz nas migrante. Ali vidjet ćemo kako će se situacija razvijati.

Jedna od tih boljki je njemački problem s engleskim jezikom. Ne znam o čemu se tu radi, jesu li to nekakvi zaostaci ratnih zamjeranja, prejak nacionalni ponos ili što već, ali već se polako počinjem osjećati kao budala sa svojim ‘engleski je internacionalni jezik’ stavom. Ovdje očito nije. I fascinira me kako je uopće moguće da ga toliko ne poznaju - u doba interneta i spoznaje da je svijet globalno selo. (Krivim prokletu sinkronizaciju za to!) Većinu vremena posipam se pepelom po glavi jer sam svjesna toga da sam ja ta koja je u ‘krivom’ jeziku, ja sam stranac, ja se trebam prilagoditi. I hoću, majke mi, ali u ovom periodu između jednostavno neke stvari ne želim obavljati na njemačkom jer se bojim da ću nešto bitno krivo razumjeti. Pa se tako dogode trenutci kada mi jednostavno pukne film!

Nekidan smo bili u restoranu koji je dio međunarodne franšize. Imaju jelovnike na engleskom i odvojeno na njemačkom. I onda dođu četiri cure, procijenjena dob je između 19 i 24, i imaju napad panike jer nema jelovnika na njemačkom. Molim?! Njih četiri koje garant žive na internetu šesnaest sati dnevno, ne znaju toliko osnovnog engleskog da pročitaju jelovnik?! I to u talijanskom restoranu! Koliko je teško pronaći mozzarellu, rajčicu i pastu?! Tada mi padne na pamet kako se ja nemam čega sramiti - da, još uvijek nabadam njemački i dok pričam, izgledam kao da će me strefiti moždani svaki tren, ali braćo mila, meni je njemački treći jezik! Aktivno pričam hrvatski, engleski i nabadam njemački. A to je bez da ulazim u one fore ‘i srpski i bosanski i gradišćanski hrvatski’. 

Ima profesija gdje se stvarno trude i nemaju problema. U teretanama uvijek imaju nekoga tko priča jako dobar tečan engleski, u samom centru trgovine i ugostiteljski objekti to smatraju pod normalno, liječnici su isto pri vrhu (barem ovi s kojima smo se mi susretali). Tako je i s dosta zanimanja koja su novijeg datuma - IT sektor i slični. Ali, recimo, u vrtićima su dosta slabi. Starija generacija ne zna ni slova. Čim odete tri ulice od centra, ne razumiju osnovno, a i službenici u uredu za migrante koji pružaju informacije o tečaju njemačkog jezika za strance, također paradoksalno, nemaju pojma. Općenito imam dojam da im apsolutno nije stalo do fluidnosti i to me čudi prvenstveno jer su regija s najviše stranaca. Ne mogu ocijeniti radi li se o nezainteresiranosti ili jednostavno o nedostatku boljeg kontakta s engleskim - sve je i dalje sinkronizirano, a idu toliko daleko da na deklaracijama proizvoda redovno nigdje nemaju engleski. 

Možda sam subjektivna, ali imam osjećaj da su u Hrvatskoj ipak ljudi malo bolje upoznati s osnovama engleskog. Možda zato što smo svjesni toga da smo mali i beznačajni i podrazumijeva se da hrvatski ljudi ne mogu tek tako znati. Možda je stvar u kontaktu - internet, tv, glazba… sve nam je na engleskom. Možda samo nikada nisam bila u situaciji da se u Hrvatskoj sa službenicama moram sporazumjeti na engleskom. Doduše, to je ponekad problematično i na hrvatskom, ali to je sad druga tema. 

I onda meni kaže ljubazna teta iz teretane ‘Iz Hrvatske? Ne bih nikada pogodila, engleski vam je jako dobar!’ Kad bolje razmislim, možda i jesam ipak dobila novi karakter u Novoj jer sam se suzdržala jednako joj ljubazno odgovoriti. Na njemačkom - jer se bar trudim, ako ništa drugo.