PET TJEDANA nakon što su on i supruga dobili djevojčicu, jedan je novopečeni tata na društvenim mrežama odlučio podijeliti - bez uljepšavanja - što je tijekom trudnoće i poroda naučio iz muške perspektive. Njegove su riječi jednostavne, direktne i na trenutke brutalno iskrene, ali upravo zato su mnogi u komentarima napisali da bi ovo trebalo čitati "svako buduće roditeljstvo u nastajanju".

Ono što je htio - kako kaže - nije pametovati, nego "podijeliti refleksije" koje su mu se slegle u glavi nakon jednog od najvećih životnih preokreta.

Prvo pravilo: Ne komentirajte trudna tijela

Odmah na početku otvara temu koja bi se trebala podrazumijevati, ali očito se još uvijek ne podrazumijeva: zašto ljudi imaju potrebu komentirati trudnička tijela. "Molim vas - prestanite komentirati tijela trudnica. Koliko su često ljudi davali neprikladne komentare o tijelu moje supruge dok je bila trudna bilo je suludo."

"Govorili su stvari poput: ‘Izgledaš puno veće nego što bi trebala biti za to koliko si trudna.’ ‘Izgledaš kao da nosiš blizance.’ Mislim… to nisu komplimenti. Ne znam zvuče li vama kao komplimenti, ali nisu."

"Htio sam da joj trudnoća bude najbolji period života"

Druga lekcija je ona koja se na papiru čini kao klišej, ali u praksi se pokaže kao ključ: koliko partner može utjecati na to hoće li trudnoća biti stres ili sigurnost.

"Moja supruga i ja smo dosta rano odlučili da želimo troje ili četvero djece. Pa sam joj rekao da ću učiniti trudnoću najboljim razdobljem njezina života kako bih je motivirao da nastavi rađati moju djecu. I mislim da je zasad upalilo."

Ali kaže da nije radio ništa spektakularno - samo je prestao biti "logičan" i počeo slušati. "A sve što sam stvarno radio bilo je - pružao joj sigurnost. Izašao sam iz tog svog logičnog, racionalnog, muškog načina razmišljanja i jednostavno bio uz nju: umirivao je, slušao kad bi imala neki poriv ili se osjećala na određeni način."

Deveti mjesec je druga liga

Treći dio priče bavi se nečim o čemu se često ne govori dovoljno - koliko je deveti mjesec fizički i psihički iscrpljujuć. "Mislim da nisam bio spreman na to kolika je razlika deveti mjesec u odnosu na prethodnih osam. Ne može ništa. Noge su joj natečene, ne može hodati dulje od 30 minuta. Jednostavno joj se nije dalo izlaziti iz kuće."

On priznaje da mu je to bilo teško. "Zato se pripremite na to, pogotovo ako ste netko tko je jako nemiran i mora stalno van. Meni je to bilo jako teško. Smislite stvari koje možete raditi zajedno u kući - igrati videoigre, društvene igre, što god. Pripremite se na to."

Kad pukne vodenjak, nastaje panika

Jedan od najrealnijih dijelova njegova iskustva odnosi se na trenutak kad porod krene prije nego što si spreman - čak i ako misliš da jesi.

"Imali smo dogovoren datum indukcije. Supruga je došla do termina i doktor je rekao: ‘U redu, inducirat ćemo u ponedjeljak.’ Dakle, dan nakon Dana zahvalnosti, pukao joj je vodenjak… Sve smo imali spakirano, sve je bilo spremno, ali moj um je potpuno blokirao i nisam znao što raditi."

U tom trenutku, kako kaže, supruga je bila ta koja je "vodila". "Supruga mi je rekla: ‘U redu, trebaš uzeti torbu, autosjedalicu, ključeve.’ Ja sam paničario."

A onda dodaje lekciju koju mnogi muškarci čuju tek kad je kasno: "I na tebi je da budeš smiren i spreman… a ja nisam bio smiren i pripremljen koliko sam trebao biti. Zato budi spreman na to."

Ti nisi taj koji osjeća bol

Kaže da je njegova supruga željela roditi prirodno, ali stvari su se brzo promijenile. "Oko sat vremena nakon početka trudova rekla je: ‘Ovo je potpuno neizdrživo.’ Ako ste pričali o prirodnom porodu, nemoj je osuđivati ako donese drugačiju odluku. Ti ne osjećaš tu bol. To nije tvoja odluka. Samo je podržavaj."

"A igla za epiduralnu je stvarno, stvarno velika. I tvoja supruga ne smije ni mrdnuti ni trznuti dok joj je daju jer postoji mogućnost paralize. Na tebi je da budeš izuzetno smirujuća prisutnost kroz cijeli taj proces."

Važno je da ostaneš smiren i da je podržavaš

Možda najvažniji dio odnosi se na ono što mnogi muškarci ne očekuju: porod izgleda i zvuči vrlo drugačije nego u filmovima. "Kad porod krene, guranje, tekućine, izmet, krv - sve se događa." I zato je, kaže, ključno da partner ne paničari, koliko god mu scena djelovala dramatično.

"Ja sam vidio sve. Vidio sam da jako krvari, ali na tebi je da se ne uspaničiš dok se to događa. Samo joj drži ruku i reci: ‘Radiš odličan posao. Da nešto nije u redu, rekli bi ti. Ja bih ti rekao. Odlična si.’"

Ako joj je neugodno jer se tijelo ponaša onako kako se tijelo u porodu mora ponašati, tu si da to normaliziraš. "Može se dogoditi da obavi nuždu na stolu i bude joj neugodno… Ti to samo nježno preokreneš i kažeš: ‘Hej, ovdje smo da rodimo bebu. Ovo je potpuno očekivano.’"

Ne donosi PlayStation u rađaonicu

"Ovo se valjda podrazumijeva, ali ako si jedan od onih tipova koji donese Xbox ili PlayStation, trebali bi te namazati katranom i perjem i prošetati kroz grad jer je to sramotno. Odrasti." Nakon poroda dolazi onaj trenutak koji te pogodi tek kad te nitko više ne vodi za ruku.

"Kad se beba rodi… dođe trenutak kad svi doktori i sestre napuste sobu i ostanete samo ti i supruga s bebom. I bit ćeš kao: ‘Što? Vi nama povjeravate ovo dijete?’"

I supruga možda želi da doslovno stojiš i gledaš dijete kako diše. "I supruga možda želi da stojiš iznad kolijevke i gledaš bebu i provjeravaš diše li. I to je točno ono što ćeš napraviti jer ona je upravo izgurala to dijete iz sebe i uplašena je."