NERAZRIJEŠENA trauma kod djece može dovesti do značajnih posljedica u njihovim odraslim životima, objašnjavaju stručnjaci. Zato djeca moraju dobiti pomoć koja im je potrebna da definiraju izvor traume i započnu proces ozdravljenja. Govoreći o nekim uobičajenim traumama od kojih djeca pate, Priyanka Kapoor, viša klinička psihologinja, kaže:

''Vidim djecu koja prolaze kroz zanemarivanje, psihičko, fizičko ili seksualno zlostavljanje. Ovome dodajte nasilje u školi ili zajednici, svjedočenje nasilju kod kuće, ozbiljne nesreće, po život opasne bolesti njihovih voljenih, iznenadni ili nasilni gubitak voljene osobe, maltretiranje ili rasizam, prirodne katastrofe.''

Kako objašnjava, trauma može biti posljedica jednog događaja ili ponavljanja traumatskih iskustava. Djetetov odgovor na traumatski događaj bit će jedinstven, ovisno o njegovoj dobi ili stupnju razvoja. I tu uloga roditelja postaje još presudnija. Naime, čak i kada dijete više nije u opasnosti, njegovo tijelo ostaje u takozvanom stanju pripravnosti, oslobađajući hormone stresa u tijelu što ometa njegovu sposobnost da obraća pažnju, spava ili ima društvene interakcije s drugima.

Uobičajeni znakovi traume

Trauma se može manifestirati na različite načine zbog čega je bitno poznavati znakove traume kod djece, budući da učinak neriješene traume može trajati godinama, kaže psihologinja. Roditelji često propuštaju neke očite znakove traume kao što su:

• poteškoće s koncentracijom i sa spavanjem
• nagle promjene tjelesne težine
• frustracije
• problemi s prehranom
• intenzivni izljevi bijesa
• povučenost
• prepuštanje dnevnom sanjarenju.

Što roditelji mogu učiniti?

Roditelji mogu osigurati siguran prostor za dijete poduzimanjem sljedećih koraka, prema Priyanki Kapoor. To su prihvaćanje djetetovih emocija i ponašanja, strpljivo slušanje, uočavanje suptilnih promjena u ponašanju, izbjegavanje bilo kakvog osuđivanja i pokazivanje suosjećanja. Isto tako, psihologinja objašnjava da je važno djetetu dati do znanja da ćete uvijek biti uz njega, bez obzira na sve.