RAZLIKA u brizi za prvo i drugo dijete itekako postoji, koliko god to neki roditelji ne htjeli priznati.

Stephanie Hope, autorica članka za Kidspot, podijelila je pet stvari koje nikada ne bi ponovila s drugim djetetom, a koje je radila u odgoju prvog. 

1. Neću se bojati bočice 

Kao novopečena mama, svi su mi pilili o dojenju. Majčino mlijeko puno je hranjivih tvari neophodnih za rast i razvoj djeteta, Svjetska ga je zdravstvena organizacija preporučila u prvih šest mjeseci djetetova života, besplatno je, možete dojiti bilo gdje i tako dalje. I sve je to istina, no time što mu nisam htjela dati bočicu samo sam si dodatno otežala život. Nisam mogla nigdje izaći, nisam smjela nazdraviti alkoholnim pićem, moj partner nije mogao sudjelovati u hranjenju itd. Dakle, moje će drugo dijete, naravno uz dojenje, dobiti i bočicu.

2. Koristit ću nosiljku

Kupila sam nosiljku i debelo je platila, međutim, ne znam iz kojeg razloga, objesila sam je na vješalicu na kojoj je skupljala prašinu. Možda zato što me je bilo strah jer sam znala da je mom sinu ugodno u kolicima i da se u njima dobro naspava. U slučaju da nam stigne drugo dijete, svakako ću nosiljci dati priliku.

3. Neću kupiti 50 slatkih odjevnih predmeta koje će nositi samo jednom

Bebe brzo rastu. Znala sam to i prije, a ipak sam podlegla neodoljivim slatkim odjevnim kombinacijama. Nisam shvatila da s time imam problem dok mi otac nije napomenuo da malenog nije vidio dva puta u istoj odjeći. Pitam se, koga sam htjela impresionirati ormarom bez dna? Obećavam da ću pokazati više suzdržanosti sljedeći put. Osim ako ne bude djevojčica.

4. Neću uspoređivati svoje dijete s drugom djecom u raznim grupama

Čak i nakon što sam donijela odluku da neću biti natjecateljski nastrojena mama, bilo je ponekad teško ne osjetiti malenu zavist kad bi tuđe dijete puzalo, hodalo i govorilo "mama" i sve to prije mojeg. Djeca se razvijaju svako u svoje vrijeme i imat ću to na umu sljedeći put.

5. Tražit ću i prihvatiti tuđu pomoć

Ne bih se baš nazvala ponosnom osobom, no u posljednjih 15 mjeseci rijetko kad sam prihvatila tuđu pomoć. Sve sam htjela sama i bila sam uvjerena da se nitko neće moći pobrinuti za moje dijete onako kao ja. Kad god čujem prijateljicu koja ostavlja svoje dijete na čuvanju kod bake kako bi se otišla ošišati ili u teretanu, žao mi je što ne činim isto. Sljedeći će put biti drugačije.