MNOGI se roditelji pitaju utječu li videoigre na raspoloženje i ponašanje njihove djece, izlažu li ih opasnim internetskim interakcijama ili ih čak potiču na nasilje. Iako su brige opravdane, istina je složenija jer znanstveni dokazi pokazuju da igranje može biti i korisno za mlade umove, pod uvjetom da se primjenjuje ključno pravilo - umjerenost, piše Parents.com.

Videoigre su istovremeno sveprisutne i kontroverzne. Roditelji cijene što zabavljaju djecu, nude im novi način druženja, pa čak i jačaju motoričke i problemske vještine. S druge strane, prizor djeteta koje cijeli dan provodi pred ekranom budi sumnju nije li to vrijeme moglo biti bolje iskorišteno u igri na otvorenom ili uz knjigu. Ne može se poreći ni praktična strana - dok je dijete zaokupljeno igrom, roditelji dobivaju dragocjene trenutke za obavljanje kućanskih poslova ili jednostavno za odmor. Ipak, briga zbog izloženosti nasilju i oružju ostaje opravdana.

Stručne organizacije pozivaju na oprez. Američka akademija za pedijatriju (AAP) preporučuje ograničavanje videoigara kod mlađe djece, do otprilike sedme godine, dok britanski Kraljevski koledž za pedijatriju i dječje zdravlje predlaže stroga i dosljedna ograničenja vremena pred ekranom za djecu stariju od šest godina.

U zemlji opterećenoj duhom oružanog nasilja neki se roditelji možda pitaju: Jesu li videoigre odigrale ulogu? Koliko snažno bi roditelji trebali ograničavati videoigre, posebno kod dječaka od 9 godina i starijih? Stručnjaci i drugi roditelji iznijeli su argumente za i protiv videoigara.

Zašto su videoigre korisne za dječake

Sviđalo se to nama ili ne, videoigre su postale neizostavan dio odrastanja za mnoge dječake, a stvarnost je da one mogu donijeti i stvarne koristi.

Prijateljstva u digitalnom svijetu

Studije su pokazale da videoigre mogu biti moderan put do sklapanja prijateljstava, što je posebno važno u vrijeme kada se sve više govori o epidemiji muške usamljenosti. Zishan Khan, dr. med., dječji i adolescentni psihijatar, kaže da postoji mnogo dobrih razloga zašto bi dječaci trebali igrati videoigre.

"Videoigre su moderni ekvivalent kvartovskoj igri: mjesto za natjecanje, povezivanje i eksperimentiranje s identitetom. Igre za više igrača i kooperativne igre mogu ojačati prijateljstva, posebno za djecu koja se bore s društvenim interakcijama izvan mreže, dajući im zajedničku aktivnost i način interakcije s niskim pritiskom", objašnjava.

No, to nije jedini pozitivan utjecaj. Studije pokazuju da videoigre - posebno one kreativne poput Minecrafta - mogu potaknuti kreativnost i vještine rješavanja problema. Dr. Khan se slaže i dodaje da igre mogu potaknuti kognitivni razvoj.

"Čini se da određene igre podržavaju pažnju, vizualno-prostorne vještine i rješavanje problema, a neke studije povezuju redovito igranje s boljim performansama na specifičnim kognitivnim zadacima", kaže on.

American McGee, dizajner videoigara i osnivač Plushie Dreadfulsa, također je roditelj te je analizirao i prednosti i nedostatke igranja.

"Igre su izvrsne za izoštravanje ovih sposobnosti, i definitivno smo primijetili da se naše dijete ističe u tim područjima u usporedbi s njegovim prijateljima koji ne igraju igre. Ista korist dolazi od određenih edukativnih igara i videozapisa - još jedno područje gdje smo primijetili značajnu razliku između naše djece i onih koji nemaju pristup ovim vrstama resursa", kaže.

Prilika za razgovor i učenje

Odgovorno igranje može omogućiti obiteljima da razgovaraju o svojim vrijednostima, hrabrosti i postupanju u slučaju susreta sa štetnim ili zastrašujućim sadržajem. Također, gotovo neizbježno potiču razgovore o rasporedu, postavljanju granica i važnosti umjerenosti. Studije pokazuju da igre mogu poboljšati i međuljudske odnose unutar obitelji jer otvaraju više prilika za komunikaciju o sigurnom i odgovornom igranju.

Umjerenost kao ključ uspjeha

McGee ističe da je umjerenost ključna u njegovom domu, a vrijeme pred ekranom povezuje s učenjem. Trideset minuta igranja mora biti uravnoteženo s 30 minuta edukativnog sadržaja. Sličan sustav primjenjuje se i u drugim obiteljima, gdje se vrijeme igranja povezuje s vremenom za čitanje.

Alanna Gallo, stručnjakinja za roditeljstvo i vrijeme pred ekranom, slaže se da je umjerenost presudna. "Moj najstariji sin ima 10 godina i nije mu bilo dopušteno igrati videoigre dok nije navršio 8 godina. Kada smo uveli videoigre, ograničili smo mu vrijeme na 30-45 minuta 2-3 puta tjedno, nakon razgovora s njim o tome što smo svi smatrali razumnim", kaže Gallo.

McGee ne samo da pazi na umjerenost, već je i uvijek prisutan dok njegov sin igra. "Kao i kod bilo kojeg oblika medija, roditelji bi trebali biti uključeni u odabir i igranje ovih igara. Smatram da je igranje raznih igara za više igrača gdje sam u istoj sobi sa svojim sinom i razgovaramo o iskustvu dok zajedno trčkaramo, edukativno za njega i zabavno za oboje", kaže on.

Videoigre mogu biti korisne za razvoj djece, ali samo kada su popraćene drugim aktivnostima izvan ekrana. "Ključno je da se koristi obično pojavljuju kada igranje nadopunjuje uravnotežen život koji uključuje san, školu, tjelesnu aktivnost, prijateljstva uživo i obiteljsko vrijeme, umjesto da ih zamjenjuje", objašnjava dr. Khan.

Potencijalne opasnosti videoigara

Ako ste neodlučni oko uvođenja videoigara u život svojih sinova, postoji i snažan argument za njihovo izbjegavanje.

Rizik od ovisnosti

Dr. Khan upozorava da videoigre, prema brojnim studijama, mogu izazvati snažnu ovisnost. Dizajnirane su tako da zaokupljaju pažnju, što od mozgova u razvoju traži previše da bi razlikovali ono što se čini dobrim od onoga što je zaista dobro. Osim toga, "naslovi koji se oslanjaju na značajke poput 'loot' kutija, stalnih mikrotransakcija ili mehanika sličnih kasinu mogu povećati financijske sukobe kod kuće i potaknuti nezdrave odnose s rizikom i nagradom", kaže dr. Khan.

Djeca, primjerice, mogu koristiti roditeljske kreditne kartice za kupnju nagrada u igri, što može opteretiti obiteljski budžet. Roditelji su također primijetili da igranje može negativno promijeniti djetetovo ponašanje i dugo nakon što se igra isključi.

"Ograničavamo igranje videoigara jer su dizajnirane da budu vrlo ovisničke i često negativno utječu na ponašanja poput emocionalne regulacije, fokusa i kontrole impulsa. Radio sam s mnogim obiteljima koje imaju dječake s izrazito nezdravim navikama igranja, tako da znam potencijalni utjecaj i to ne želim za svog sina", objašnjava Gallo.

Opasnosti online interakcije

Online igre poput Robloxa pokazale su se ne samo ovisnima, već mogu izložiti djecu i predatorskim odraslim osobama. Iako je Roblox uveo zaštitne mjere, djeca često pronalaze načine da ih zaobiđu.

"Kao odgovor na kritike, Roblox je uveo jače roditeljske kontrole, zadane postavke temeljene na dobi i stroža ograničenja komunikacije za djecu mlađu od 13 godina. Otvoreni chat u igrama za tinejdžere ili odrasle može izložiti djecu govoru mržnje, seksualnom sadržaju i uznemiravanju. Te su značajke zaštitne samo ako roditelji nauče o njima i aktivno ih koriste", objašnjava dr. Khan, koji, unatoč mjerama, ne dopušta Roblox u svom domu.

"Nikada ne bih dopustio svom 8-godišnjaku da počne igrati Roblox i savjetovao sam roditeljima svojih pacijenata da to ne čine zbog činjenice da je jednostavno preteško da bi te zaštitne mjere bile potpuno pouzdane", kaže on.

Povezanost s nasiljem - što kažu studije?

Najveće pitanje koje muči roditelje jest čine li videoigre dječake nasilnijima. Službeni stav AAP-a je da nasilne igre treba ograničiti, a ako ih djeca igraju, roditelji bi trebali biti spremni razgovarati o sadržaju. Neke studije sugeriraju da se nasilno ponašanje unutar igre povećava kada se igra s prijateljima koji se također ponašaju nasilno. Ipak, mnoge druge studije pokazuju da čak ni nasilne videoigre nemaju trajne štetne učinke na dječake, što je utješno s obzirom na njihovu rasprostranjenost.

Iako je teško uspostaviti izravnu vezu između nasilnih igara i stvarnog nasilja, Gallo se u svom domu drži podalje od takvih naslova. "Postoji ogromna razlika između sina i oca koji sat vremena igraju Mario Kart i smiju se zajedno, i 9-godišnjaka koji sam igra pucačinu iz prvog lica tri sata u podrumu. Dakle, kontekst je važan", kaže ona.

Kako odabrati prikladnu igru?

Dr. Khan predlaže roditeljima da razmišljaju o kategorijama igara kako bi odlučili jesu li sigurne za njihove dječake, uzimajući u obzir i dob. AAP naglašava da bi mlađa djeca trebala preferirati fizičke igre, dok djeca starija od 10 godina mogu odgovornije konzumirati digitalni sadržaj.

"Pucačine iz prvog lica s grafičkim realizmom, igre koje nagrađuju okrutnost ili ponižavanje, ili seksualno eksplicitan sadržaj općenito nisu prikladne za mlađe dječake i mogu biti posebno problematične kada se igraju mnogo sati sami ili kada se dijete već bori s problemima u ponašanju", dodaje.

Konačna odluka: dopustiti igranje ili ne?

Vjerojatno je da vaš sin, ako već ne igra videoigre, pokazuje interes za njih. Iako neke studije ukazuju na probleme u ponašanju, one mogu biti i korisna zabava koja pomaže djeci u razvoju vještina rješavanja problema, kreativnosti i izgradnji prijateljstava. Ako se odlučite dopustiti videoigre, umjerenost je uvijek ključna. Bez obzira na odluku, važno je da roditelji budu blagi prema sebi.

"Zadatak roditelja nije eliminirati taj prostor, već ga učiniti sigurnijim, uravnoteženijim i usklađenijim s vrstom mladića kakvima se nadaju da će njihovi sinovi postati", zaključuje dr. Khan.

Što nakon što dopustite igranje?

Ako su videoigre dio vaše svakodnevice, dr. Khan nudi nekoliko savjeta kako zaštititi dječake od potencijalnih opasnosti. Prvi korak je uspostaviti ravnotežu, a ne nametati kazne. Sjetite se da su videoigre dio života, stoga postavite realna očekivanja, uravnotežujući igranje sa snom, školom, kućanskim poslovima i drugim aktivnostima.

Povežite igranje s obiteljskim vrijednostima. Timski rad, rješavanje problema i sportsko ponašanje mogu se vježbati i kroz videoigre.

Budite uzor zdravih digitalnih navika. Način na koji roditelji koriste mobitele i druge uređaje šalje djeci poruku o tome što je normalno. Pazite na vlastito vrijeme pred ekranom, posebno tijekom vremena koje provodite s djecom.

Obratite pozornost na znakove upozorenja. Ako primijetite da dijete laže o vremenu provedenom u igranju, zanemaruje druge aktivnosti, gubi san ili pokazuje promjene u raspoloženju, vrijeme je za intervenciju.

Kada potražiti stručnu pomoć?

AAP nudi i praktičan alat za izradu obiteljskog medijskog plana kako biste vi i vaši sinovi bili usklađeni oko digitalne higijene. "Snažno savjetujem da kada su zabrinutosti značajne, poput djeteta koje odbija školu, ostaje budno cijelu noć da bi igralo, ili pokazuje izražene promjene raspoloženja ili ponašanja, roditelji trebaju razmotriti konzultacije sa stručnjakom za mentalno zdravlje koji razumije i dječji razvoj i digitalne medije", dodaje dr. Khan.

Važno je znati da, budući da igranje može stvoriti ovisnost, navike vaših dječaka treba pažljivo pratiti.