STVARANJE kulture dobrote u vlastitom domu jedan je od najboljih načina da svijet učinite boljim mjestom. Donosimo nekoliko savjeta stručnjaka o tome kako djeci pokazati zašto je takozvano zlatno pravilo ključno u svakodnevnom životu, piše Parents.com.

Na pitanje što točno znači dobrota u odgoju djece, odgovori su često raznoliki i uključuju suosjećanje, velikodušnost, empatiju i pravednost. Ipak, svaki odgovor u suštini podrazumijeva uvažavanje drugih, a ne djelovanje isključivo iz vlastitog interesa. To je ujedno i definicija humanosti, jer je dobrota temeljni izraz onoga što znači biti čovjek.

Dobrota je "gledanje srcem", objašnjava Angela C. Santomero, autorica knjige "Radical Kindness". Kod najmlađih se to može očitovati tapšanjem po leđima zabrinutog prijatelja ili dijeljenjem keksa s bratom ili sestrom. Starija djeca dobrotu mogu pokazati tako da pozovu usamljenog kolegu da sjedne s njima za ručkom ili doniraju dio džeparca u humanitarne svrhe.

Neovisno o osobnoj definiciji, važno je poticati je kod djece od najranije dobi. Promjena cijelog društva može se činiti kao nedostižan cilj, ali razvijanje suosjećanja unutar vlastite obitelji posve je izvedivo. Dovoljno je usredotočiti se na obzirne svakodnevne navike i konkretne postupke.

Objasnite im značenje dobrote

O dobroti možete početi razgovarati s djecom i prije nego što postanu dovoljno zrela da sama čine dobra djela. Psihijatrica dr. Kelli Harding, autorica knjige "The Rabbit Effect", objašnjava da nam je empatija urođena zahvaljujući sustavu zrcalnih neurona, zbog kojih intuitivno osjećamo ono što osjećaju drugi.

Zato dvogodišnjak može zaplakati kada vidi drugo dijete kako pada. To je idealna prilika da mu objasnite što se događa: "Tužan si jer ti je stalo do prijateljice koja se udarila".

Ako je empatija razumijevanje, suosjećanje je djelovanje na temelju tog razumijevanja. Dr. Harding kaže da dijete s razvojem mozga počinje bolje razlikovati "sebe" od "drugih", a tada se oblikuje i suosjećanje. "Mala djeca usredotočena su na 'ja' i 'moje', ali im se može postupno pomoći da razmišljaju o 'nama' korištenjem uključivog govora", kaže razvojni pedijatar dr. Damon Korb. Kao primjer navodi rečenicu: "Što bismo danas mogli raditi, a da nam svima bude zabavno?".

Dr. Korb sugerira da je dob od tri do pet godina pravo vrijeme za razgovore o dobroti, a "zlatno pravilo" je idealan početak. Predškolcu možete objasniti: "Prema drugima se ponašamo onako kako bismo željeli da se oni ponašaju prema nama". Kasnije možete prijeći na "platinasto pravilo" - ponašati se prema ljudima onako kako je najbolje za njih, čak i ako se to razlikuje od onoga što je najbolje za nas.

Kako biste to objasnili u praksi, petogodišnjakinji možete reći: "Brat će biti umoran nakon škole. Hoćemo li mu pripremiti neku posebnu užinu?". Kada predloži grožđice, možete je podsjetiti da je to njezina omiljena grickalica i potaknuti je da se sjeti što on voli.

Potaknite maštu

Razmišljanje o tome kako se drugi osjećaju jedna je od najvažnijih navika koje možemo usaditi djeci. Katherine Applegate, autorica nagrađivanih knjiga za djecu, ističe da ne možete biti suosjećajni bez aktivne mašte. "Morate se moći staviti u tuđu kožu", kaže ona. Igra pretvaranja odličan je način za vježbanje empatije kod male djece. Možete reći djetetu: "Tvoja lutka je pala. Što misliš, što bismo trebali učiniti za nju?".

Kako djeca rastu, potičite ih da zamisle složenije stvarne situacije. "Svojoj djeci ukazujem na razlike bez osuđivanja, kako bi mogla sama formirati mišljenje", kaže dr. Korb. Primjerice, možete ih potaknuti na razmišljanje pitanjima poput: "Pitam se kako je spavati vani kad je hladno?" ili "Zamisli koliko mora biti teško ući u autobus u invalidskim kolicima". S vremenom takav način razmišljanja postaje automatizam. Kada dijete vidi nekoga tko je zaboravio ručak, moglo bi prepoznati da je ta osoba gladna i ponuditi joj dio svog obroka.

Zajedničko čitanje još je jedan jednostavan način povezivanja s djetetom i upoznavanja života koji mogu biti potpuno drugačiji od vašeg. "Kad čitamo, zamišljamo srcem i dušom, a ne samo mozgom", kaže Applegate. "Likovi u knjizi često dijele svoje osjećaje na dublji način nego što bi to činili da sjede ispred vas".

Budite uzor dobrote

Biti uzor najvažnija je stvar u odgoju obzirne djece, kaže dr. Harding. "Ne možemo kontrolirati njihovo ponašanje, ali možemo vlastitim primjerom pokazati što znači biti dobar". Djeca nas odmalena žele oponašati, pa im dobrotu možete pokazivati već od najranije dobi.

Promatrat će kako se odnosite prema ljudima, od suptilnih interakcija poput odlaganja telefona kako biste nekoga pogledali u oči, do konkretnih djela poput donošenja obroka bolesnom susjedu.

Važno je i kako se ponašate prema svojoj djeci. Dr. Harding ističe: "Intuicija nam govori mnogo o dobroti". To znači da treba više vjerovati empatiji nego pravilima o tome kakav bi roditelj "trebao" biti. Dr. Carla Naumburg, autorica knjige o roditeljstvu, kaže da je važno i da djeca vide kako ste dobri prema sebi. To uključuje brigu o sebi, poput dovoljno sna, ali i blagost prema samome sebi. Ako pogriješite, umjesto da se kritizirate, recite: "U redu je, svi griješimo".

Usvajanje dobrih navika

Pomozite djeci da apstraktan pojam dobrote povežu s konkretnim postupcima: dijeljenjem, volontiranjem, darivanjem, uključivanjem drugih, tješenjem, podrškom, zauzimanjem za nekoga, kompromisom i slušanjem. Te se navike isprepliću s bontonom jer ljubazne geste, poput izgovaranja "molim" i "hvala", također razvijaju dobrotu.

Dr. Harding te male postupke naziva "mikrodobrotama" i ističe njihov velik učinak. Idealno je stvoriti pozitivno ozračje oko dobrote, a ne koriti djecu kada pogriješe. Stoga, kada su vaša djeca dobra, primijetite to i pohvalite ih. Na primjer: "Lijepo od tebe što si dao sestri svoj kolačić da je razveseliš".

Dobrota nije uvijek laka

Dr. Naumburg kaže da trebamo podsjetiti i sebe i djecu da je dobrota ponekad teška. "Ona ne izvire uvijek prirodno, ali to ne znači da niste dobra osoba". Može biti izazovno biti velikodušan prema bratu koji vas živcira ili se zauzeti za prijatelja prema kojem se nepravedno odnose.

Možemo tek nježno usmjeravati djecu da razmišljaju o osjećajima drugih. Uz to, treba ih poticati da preuzmu odgovornost za pogreške, jer je i isprika čin dobrote. Što više djeca prakticiraju dobrotu, to će im ona postajati prirodnija. Dr. Naumburg objašnjava: "Dobrota je zaista poput mišića. Što više vježbate činiti dobro, to će vam biti lakše u teškim trenucima".

Prepoznavanje učinaka dobrote

Pomozite djeci da osvijeste kako se osjećaju kada su dobra i kako drugi na to reagiraju. Djeca se dugo sjećaju situacija u kojima su nagrađena za ljubaznost, primjerice kada dobiju pohvalu ili mali znak pažnje jer je nekoga dirnula njihova pristojnost. Dobrota ne mora biti isključivo altruistična; može se prakticirati i zbog osjećaja zadovoljstva koji donosi.

Jednako je važno da djeca primijete kada su drugi dobri prema njima, jer to potiče zahvalnost. Dobrota i zahvalnost usko su povezane s dječjom srećom. Dugoročno, dobrota koristi svima, i onima koji je pružaju i onima koji je primaju. Angela Santomero to naziva "lančanom reakcijom dobrote" i ističe njezinu iznimnu važnost.